Njen su posao plaćeni ubojice, crna tržišta i krijumčarsko podzemlje. Slavna istraživačka novinarka za Telegram: 'I oni su ljudi, kao i mi'

Serijal će 7. travnja dobiti svoj nastavak unutar novog formata naslovljenog “Mariana Van Zeller: U raljama podzemlja”. Snimajući za novu sezonu, otkriva autorica u razgovoru koji vodimo tim povodom, puno se puta našla u velikom strahu, no ništa ne može nadmašiti užas i jezu koju je osjećala snimajući u Nigeriji epizodu “Uhvaćeni u afričkom puču”.

Što se nalazi iza kamere

Snimateljska se ekipa, naime, našla usred vojnog puča unutar jedne od najopasnijih regija na svijetu, gdje je pristigla pod vojnom zaštitom.

“Tamo možete pronaći sve terorističke organizacije koje vam srce poželi; sve pljušti od otmica, pljački i kriminala. Kad je izbio puč, osiguranje nas je jednostavno napustilo – ostali smo sami samcati u jednom od najopasnijih dijelova svijeta, i to bez mogućnosti bijega: granice su, naravno, bile zatvorene. Nezamislivo strašan osjećaj”, prepričava novinarka s višedesetljetnim iskustvom istraživanja crnih tržišta diljem svijeta.

Najteže im je bilo pronaći sugovornike, kaže, jer ipak je riječ o itekako delikatnim temama. “Gledatelji ne vide ono ‘ne’, a dobili smo ih na tisuće. Znam se našaliti i reći da sam navikla da me se, kao ženu, odbija. Znalo mi se dogoditi da proputujem pola svijeta kako bih razgovarala s nekim tko je pristao na razgovor, samo kako bi me, kada bismo se napokon našli licem u lice, odbili i naglo promijenili mišljenje”, prepričava.

Kriminalci vole pričati

Kriminalci i prijestupnici, kaže, s njom pristaju razgovarati iz tri razloga. “Prvi je ego. Često čak ni njihove obitelji ne znaju čime se bave, a mi im dajemo priliku da govore iza maske. Najčešće su vrlo strastveni oko svoga posla, a televizijska im kamera pumpa ego”, pojašnjava van Zeller.

Drugi se razlog može pronaći u činjenici da ih još nisu uhvatili. “Većina se tih ljudi godinama bavi kriminalnim radnjama i prolazi potpuno nekažnjeno zahvaljujući korumpiranosti raznih vlada i policija. Oni ne vide nikakvog razloga da odbiju razgovarati s novinarkom National Geographica”.

Treći i najvažniji razlog krije se u želji da ih se razumije. “To je tipična ljuska karakteristika. Svakom sugovorniku uvijek kažem – nisam ovdje da bih te osuđivala, već da bih shvatila zašto radiš to što radiš”.

Neprekidno na kušnji

Ova se portugalska novinarka smatra privilegiranom što može široj javnosti pokazati “nepristupačne kutove svijeta” kojima, zahvaljujući prirodi svoga posla, ima pristup. “Većina ljudi nije svjesna da crna i siva tržišta pokrivaju gotovo pola svjetske ekonomije. To je suludo, a mi ne znamo gotovo ništa o njima”, govori.

Snimajući ovakav tip sadržaja, svaki se novinar suočava s mnogobrojnim etičkim dilemama, pa tako i van Zeller. Odgovarajući na to pitanje, prisjeća se upute svojeg profesora novinarstva, koji joj je rekao da kao novinarka nikada ne smije prijeći granicu, ali se u redakciju uvijek mora vratiti s “blatom na cipelama”.

Riječ je o mirenju dvaju realiteta novinarske profesije: treba biti odlučan i hrabar u istraživanju i donošenju istine, ali istovremeno poštovati profesionalne standarde novinarstva, pojašnjava van Zeller. “Mi smo svih ovih godina konstantno na kušnji, ali nikada ne prelazimo crtu, pogotovo ne kada znamo da se nad čovjekom ili životinjom vrši nasilje”.

Emotivno iscrpljujuć posao

“Bili smo u situacijama u kojima nam je pred očima ukraden automobil. Svjedočili smo krijumčarenju droge u SAD. Ali, da smo bili u situaciji u kojoj smo znali da će netko biti otet, nastojali bismo tu situaciju spriječiti te se njome ne bismo okoristili radi senzacionalizma”, tvrdi.

Epizoda u kojoj se bavi tzv. sextortionom – oblikom ucjene preko interneta koji uključuje prijetnju razotkrivanjem – bila joj je, govori, emotivno najizazovnija jer je, između ostalog, konfrontirala zlostavljače na Filipinima. “Sextortion je jedan od najvećih online rizika za današnje tinejdžere te je oblik kriminala koji je u konstantnom porastu. Biti s roditeljima čija su djeca počinila suicid zbog online seksualnog iznuđivanja emotivno me dotuklo”.

Emotivno iscrpljujuće bilo je i snimanje epizode “Apes”, koja u središte stavlja ilegalno tržište gorila u Kongu. “Osjećala sam se duhovno opustošenom promatrajući gorile, istovremeno svjesna da moj sin i naredne, mlađe generacije uskoro neće moći vidjeti ta divna bića u divljini”.

Novinar mora biti strastven

Njenu ekipu obično čini šest do sedam članova, ali “neopjevani heroji” njenog su posla, ističe, lokalni novinari. “To su ljudi voljni podijeliti svoje znanje i iskustvo koje su godinama prikupljali i za koje, najčešće, nisu dobili nikakvo priznanje. To su naši kolege koji ostaju ‘iza’ – u mjestima poput Meksika, gdje je vrlo opasno biti novinarom – dok mi samo dođemo, obavimo posao i odemo. Uvijek pokušavam odati priznanje lokalnim novinarima koji su doista pravi heroji”.

Van Zeller svojim televizijskim projektima ljude uvlači u svijet kriminala i crnih tržišta, ali na drugačiji način od onog kako to rade, primjerice, krimi serije. “Na naše pričanje priča gledam kao na brokulu sa sirom: ljudima dajemo važne informacije, ali ne na dosadan, već zanimljiv način”.

Ona je rođena i odrasla u Portugalu, a na studij novinarstva njujorškog sveučilišta Columbia upala je tek iz trećeg pokušaja. “Novinari moraju biti uporni i važno je ne komplicirati. Nekada je dovoljno samo uzeti mobitel, izaći na ulicu i razgovarati s ljudima. Nađite nešto oko čega ste strastveni i osvojite to područje”.

Smrt istraživačkog novinarstva

Od njenih novinarskih početaka unutar televizije kao medija mnogo se toga promijenilo i to, kaže, nabolje. “Što više programa – to bolje. Osjeti se povećanje kvalitete programa”, priča van Zeller, ali upozorava na manjak ulaganja u istraživačko novinarstvo. “Sve je manje redakcija spremno poslati novinare u inozemstvo kao dopisnike ili na zadatak. To je opasno jer je istraživačko novinarstvo nužno za zdravu demokraciju koja će, bez novinarstva, umrijeti. To je moj jedini strah”.

Trenutno snima drugu sezonu “U raljama podzemlja”, a ultimativni cilj njezina novinarskog djelovanja jest “da ljudi započnu na svijet gledati drugačije, tj. bez podjela na crno i bijelo, na ‘nas’ i ‘njih’, na ‘dobro’ naspram ‘lošeg'”.

Razumjeti a ne osuđivati

“S ‘U raljama crnog tržišta’, pa i s ‘U raljama podzemlja’, dajem ljudskost kriminalcima, lopovima, otmičarima, dilerima – sve su to ljudi”, kaže. Ona desetljećima izvještava o crnim tržištima pa ljudi misle da na svijet gleda depresivno i negativno. “No, gotovo pa da je posve suprotno”.

Zahvaljujući svojem poslu, van Zeller ima priliku povezati se s ljudima koje društvo smatra “štetnima”. “Kroz razgovore s njima, došla sam do zaključka da je razlog zašto rade to što rade zapravo nedostatak prilike i poslova, te pokušaj prehranjivanja obitelji na način kako najbolje znaju i umiju. To je njihova ključna motivacija”.

Ako smo to spremni prihvatiti, onda smo spremni i suzbiti crna tržišta. “Osuđivanje nas neće daleko odvesti, ali razumijevanje hoće”, zaključuje.