Nekad je nužno odabrati stranu

Nova epizoda Telegramova serijala 'Šumski kuhar' naučila me kako pronaći malo drugačije šparoge

Anton Rudan odveo nas je na Mrežnicu u potragu za samoniklim biljem

Dosad smo se s našim Šumskim kuharom već penjali po brdima, biciklirali zelenim obroncima, i išli u potragu za šumskim vilama kad kad nas je Anton Rudan podučavao najboljem načinu za paljenje vatre na otvorenom. U najnovijoj epizodi Telegramova video serijala „Šumski kuhar: Hrana iz divljine“ upoznali smo zelene livade koje su položene uz obale Mrežnice i cijeli niz samoniklog bilja koje je naš kuhar spremio na čak nekoliko načina.

Prva biljka, a ujedno i zvijezda epizode, zove se ljepljiva broćika. Već samo ime odaje njezinu najvažniju karakteristiku, a to je, pogađate, ljepsljivost. I upravo je ta ljepljivost čini drugačijom od njenih mnogih nejestivih biljnih srodnica. Broćika možda nema nekih osobitih za medicinu relevantnih svojstava, ali to nimalo ne umanjuje njezinu zdravost. Dapače. Ono što još morate znati o ovoj biljci prije nego se bacite na njezinu kulinarsku obradu je to da se preporuča svakako je prije konzumacije termički obraditi ne želite li da vam slijepi usta. I, da – zna biti malčice gorka.

U toj smo, četvrtoj po redu, epizodi uz broćiku upoznali još i bljušć, čestoslavicu i kostriš. Krenimo redom: bljušć je kontinentalva verzija šparoge koju ste vjerojatno već i jeli ako imate na placu kumicu koja voli varati. Čestoslavica je najljekovitija biljka od svih koje je Anton spremao u posljednjoj epizodi „Šumskog kuhara“, a kostriš je mediteranska biljka koja je nekako zalutala na obale Mrežnice i užasno je razveselila našeg simpatičnog kuhara.

https://dashboard.jwplatform.com/videos/mW7KylNq

Još jedno kuhanje u prirodi

Budući da smo savladali umijeće paljenja vatre, ne bi više nikakav problem trebala predstavljati činjenica što vas šef Rudan poziva na kuhanje u prirodi. Kako biste spremili recept koji je on predstavio u jučerašnjoj epizodi Telegramova serijala bit će vam potrebna (osim bilja, naravno) leća, mrkva, paprika, čili papričica, dimljeni tofu, limunov sok i nekoliko prstohvata soli.

S obzirom na to da leći treba najduže vjerojatno bi najbolje bilo s njom i početi. Postupak je jednostavan: isperete je u čistoj vodi i bacite u kipuću vodu gdje će ostati sve dok ne omekša. Zatim su tu na redu mrkva, paprike i tofu koje treba pirjati dok ne omekšaju i potom im se dodaje nasjeckani bljušć, broćika i čestoslavica. Kostriš je potrebno pokapati samo s par kapi limuna, a ostane li vam nakon toga išta limunovog soka, slobodno ga dodate i povrtnom miksu – ne može škoditi.

Ono što bi vam naš Šumski kuhar preporučio za kraj je da svoje livadno jelo jedete prstima jer je to alat koji će naše tijelo pripremiti na upravo ono što nam treba kako ne bismo imali naknadnih problema s probavom. A i budimo realni, nekad je neopisivo lijepo biti svinja koja hranu u sebe trpa prstima. Evo vam prilike za to, a bude li vas zbog toga netko čudno gledao, slobodno mu recite da je to po preporuci Šumskog kuhara. Dobar tek!

Ukoliko ste slučajno propustili neku od dosad objavljenih epizoda Telegramovih serijala, možete ih pogledati ovdje:

Šumski kuhar: Hrana iz divljine

Infiltracija: Kronike urbanog istraživanja