Obožavatelji su nam otkrili zašto svi godinama pričaju o hit romanu koji napokon izlazi i na hrvatskome
Faktura izdaje roman Stoner, književni fenomen Johna Williamsa
Amerikanac John Williams 1965. godine je napisao svoj treći roman – Stoner. Radilo se o akademskom romanu koji je pratio život sveučilišnog profesora Williama Stonera. Williams je tada u odgovoru svojoj agentici, koja mu je rekla neka se ne nada velikom komercijalnom uspjehu knjige, napisao da će se možda iznenaditi jer će se s vremenom pokazati da je napisao sjajan roman.
Otprilike je tako i bilo. Pedeset godina kasnije njegov roman postao je bestseler i svjetski fenomen o kojem se godinama govori, a ovih bi dana na našem tržištu trebao osvanuti i njegov hrvatski prijevod.
Kako je nanovo otkriven
“Williams je donedavno bio gotovo nepoznat izvan uskih akademskih i kritičarskih krugova. Otkriven je nakon pola stoljeća pa spada u grupu takozvanih lost and found klasika”, kaže profesorica Snježana Banović. Da je riječ o važnom autoru uvjeren je i profesor Tomislav Brlek, ali on tvrdi da je Williams još za života bio relativno poznat pisac. “Svakako je marketinška mistifikacija tvrditi kako je posrijedi posve nepoznat autor”, ističe. “Njegov četvrti i posljednji roman, Augustus, podijelio je 1973. najvažniju američku književnu nagradu, National Book Award, s romanom Chimera Johna Bartha.”
U Hrvatskoj Stoner izlazi u izdanju Frakture. Vlasnik te nakladničke kuće, Seid Serdarević, objašnjava da je Williams svakom svom romanu pristupao na drukčiji način, ali uvijek je ostajao negdje po strani. “Ponovno su ga otkrili pisci i urednici i to je vrlo zanimljivo jer je odjednom postao važniji nego što je bio u svoje vrijeme”, tvrdi Serdarević.
Napisan je 1965., no bestseler je postao tek 50 godina kasnije, kad su ga drugi pisci otkrili
Kad je Williams sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća objavio Stoner, prodan je u manje od dvije tisuće primjeraka. Williamsov roman ponovno je otkriven 2003. godine kad je tiskan u Vintage izdanju i nakon toga su Amerikanci polako počeli pričati o nekom briljantno napisanom malom romanu o tužnom životu naoko neostvarenog sveučilišnog profesora književnosti. No, stvarni uspjeh roman je doživio tek 2011. nakon što ga je književnica Anna Gavalda prevela na francuski. Stoner je odmah postao najčitanija knjiga u Francuskoj. Ubrzo je preveden i na njemački i na talijanski, a otkriven je i u Velikoj Britaniji.
Autor s margine
Učinak je bio isti, postao je instant hit. “Stoner je valjda zbog svoje realne, tužne priče prihvatljiviji nama nego Amerikancima”, kaže prevoditeljica Patricija Vodopija. Slično misli i Serdarević. “Stoner ima jednu vrstu europske melankolije bez onog tipičnog velikog zaraznog američkog optimizma”, kaže. “Williams nije pisac trenda koji je vladao kad je napisan, nije djelovao u umjetničkim središtima i bio član književnih koterija, nego autor s margine”, objašnjava Snježana Banović, dodajući da je Williams roman napisao nakon duge sveučilišne karijere u provinciji unoseći u njega i elemente iz svog života.
Faktografski precizan
Brlek pak upozorava da su Amerika i Europa dva bitno različita tržišta s drukčijim marketinškim mehanizmima. “Komercijalni uspjeh nesumnjivo uvijek u nekom trenutku postiže efekt lavine. Drugim riječima, široka publika voli ono što vidi da drugi vole”, dodaje i sam pomalo začuđen komercijalnim uspjehom Stonera jer nije riječ o tipu romana kakve danas široka publika obično bira.
Malo čudi komercijalni uspjeh, Stoner nije roman kakav obično biraju mase. No uspjeh diže efekt lavine, ljudi vole ono što vide da drugi vole, kaže profesor Brlek
Svi naši sugovornici slažu se da je riječ o romanu istančana i profinjena stila.”Stoner je fascinantna priča o američkom sveučilišnom profesoru koji po svemu vodi sasvim običan provincijski život bez ikakvih ambicija, ali prepun strasti prema literaturi, znanju i ljubavi koja mu cijeli život izmiče. Jednostavnog i neposrednog stila, pravi roman – ocean”, tvrdi Snježana Banović. “Svi su Williamsovi romani pisani istim, lakonskim i faktografski preciznim, birano suzdržanim stilom, a dijele i više-manje istu fabulu”, govori Brlek. “Uvijek je posrijedi pripovjedni opis pokušaja društvene integracije koji iz istih razloga (otvorenog suparništva muških ispisnika te manje očitih, ali jednako važnih napetosti između generacija i spolova) završava razočaranjem i osjećajem uzaludnosti”, ističe.
Tiha strast za pisanjem
“Iznimno je zanimljivo da u romanu nema velikih riječi, nema povišenih tonova. Život se od početka do kraja opisuje ravnomjerno”, dodaje Serdarević. Tvrdi i da se na prvu njegov stil čini klasičnim, ali da Williams nekako kroz te odmjerene rečenice lišene bilo kakvih pretjerivanja uspijeva prenijeti jednu vrlo veliku emociju. No, kakvim je jezikom Stoner pisan možda ipak najbolje zna njegova prevoditeljica koja je roman prevodila četiri mjeseca, stalno mu se iznova vraćajući. “Sklona sam profinjenijem jeziku, a Stoner je pisan baš tako”, kaže. “Williams strast za pisanjem skriva pod krinkom hladnokrvnosti i jasnoćom inteligencije. I baš takav Stoner i jest: hladan na prvi pogled, a ispod površine sve ključa”, zaključuje.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 2. travnja 2016.