Od Harstada do Deduš. Imamo listu 17 najboljih ovogodišnjih knjiga po izboru hrvatske stručne javnosti

1. Johan Harstad: “Max, Mischa i ofenziva Tet” (OceanMore)

Priča o “odrastanju generacije rođene 70-ih, prilagođavanju na novu sredinu, o životu i umjetnosti, izmještenosti, sudbini emigranata, ljubavi i prijateljstvu, ratu u Vijetnamu, domovini, identitetu” (Pogačnik), ovaj roman u prijevodu Anje Majnarić “pokazuje da smo u vremenu obnove i preobražaja velikih epskih formi” (Jergović).

Riječ je o “velikom američkom romanu kojeg je napisao Norvežanin, koji govori o usamljenosti i potrazi za domom” (Tolić), a tih tisuću stranica, veli Pintarić, ponajprije treba preporučiti onima koji vole kazalište, slikarstvo i jazz, a potom i onima koji cijene pametan tekst. “S Harstadom ne znamo kada je stvarno, a kada izmišljeno: To je izazov za male sive stanice, a usto stavljate na kušnju sve što mislite da ste naučili. A niste – jer on će vas zbuniti” (Pintarić).

2. Jon Fosse: “Septologija I-II: Drugo ime” (Naklada Ljevak)

Ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost prava je literarna poslastica (Jurak), koja priziva Pascalovu misao koja kaže da svi problemi čovječanstva počinju od toga što čovjek ne može sjediti tiho sam u sobi (Pintarić).

“E, pa ako to umijete, onda ćete moći čitati i ‘Septologiu’. Cijelo djelo napisano je u jednoj rečenici i premda je uronjeno u kontemplativni svijet protagonista Aslea, slikara, ipak je puno događanja koja nisu zaplet nego sjećanja i ponavljajuća promišljanja o slikarstvu, Bogu, ljudskoj naravi, smislu življenja. Treba se isključiti iz vanjskog svijeta da bi se uronilo u Fosseovu molitvu”.

3. Damir Karakaš: “Potop” (Oceanmore)

Roman je ovo u kojem Karakaš nastavlja sa svojom omiljenom problematikom Like i ruralnog ličkog života, istodobno je i prekoračuje smještajući u prvi plan delikatnu ljubavnu priču između djevojke Hane i mladog protagonista, dok se u pozadini pomalja ratni sukob koji će obilježiti Hrvatsku u prvoj polovici 90-ih (Kos-Lajtman).

“Potop je roman u kojem je autor najdalje otišao u razvijanju konciznog stila iznimne lirske ljepote, začudne osjetilnosti i minuciozno podešenog ritma: čudesno tekstualno tkanje koje je istodobno roman i intimna pjesma, roman-pjesma” (Kos-Lajtman), “jedna od najboljih knjiga što ih iz 2023. nosimo sa sobom” (Jurak).

4. Lidija Deduš: “Ja se zovem lidija deduš” (Fraktura)

“Još jedna knjiga neuobičajene forme, to je Lidija Deduš i njena priča. Ima 44 godine, puno puši, pije, živi s mačkama i nekako se uspijeva nositi s bolnom sposobnošću da vidi kristalno oštro. Ovo je knjiga koja se iščitava mjesecima jer autorica nemilosrdno secira sebe, i društvo u koje je bačena, koje je grubo i omalovažavajuće prema ženama” (Pavić).

Ova knjiga “donosi drzak, provokativan i duhovit glas s društvenih mreža”, a lidija deduš (alter-ego nagrađivane pjesnikinje Lidije Deduš) “izgovara u prvoj proznoj knjizi sve ono o čemu pristojni i ugušeni ljudi šute” (Tolić).

5. Slobodan Šnajder: “Anđeo nestajanja” (Fraktura)

Posljednje Šnajderovo djelo “silan je romaneskni zamah”, roman o Zagrebu čiji je glavni junak jedna kuća (Jergović), a pored dvokatnice u Ilici, Šnajder je, kroz sudbinu iznimne junakinje Anđe Berilo, ispisao roman o sudbini Zagreba 20. stoljeća (Pogačnik).

“Riječ je o romanu o povijesti i o pojedinačnim sudbinama, kao i u nagrađivanom ‘Dobu mjedi’, o zagrebačkim ilegalcima i iznevjerenim idealima, dramatičnim vremenima i nedostižnim ciljevima, u kojem Šnajder ponovo pokazuje svoj izniman pripovjedni (polifonijom glasova i dramski) talent” (Pogačnik).

6. Marija Andrijašević: “Temeljenje kuće” (Fraktura)

Marija Andrijašević jedna je od najzanimljivijih pjesnikinja zadnjih godina (Beck). “Suvremeno pjesništvo možda nije lako razumjeti, ali uvijek se može uživati u novim, hrabrim i lijepim rečenicama”. Andrijašević je 2007. dobila Goranovu nagradu za mlade pjesnike, a 2021. i dvije nagrade za roman “Zemlja bez sutona”.

“Kuća se u ovoj kratkoj zbirci pjesama u prozi spominje barem tisuću puta, a može značiti oko pet tisuća različitih stvari. Svatko tko osjeća potres u intimnom svijetu ili obiteljskom okruženju lako će se skućiti u ovom sjajnom djelu književne građevine” (Ostojić).

7. Aleksandar Stanković: “Depra” (Telegram)

Nećemo kriti zadovoljstvo što se na popisu najboljih knjiga u 2023. naših sugovornika i sugovornica našla i “Depra” Aleksandra Stankovića. Zašto? “Zato jer je hrabrost sve” (Lisak Vidović).

“Kombinirajući poeziju i kratke prozne tekstove Aco je napisao hrabru, dojmljivu, dirljivu i odvažnu knjigu, knjigu koja rastužuje, ali ulijeva i nadu jer pokazuje da unatoč tomu što se već 14 godina bori s deprom on iznimno uspješno obavlja svoj novinarski i urednički javni posao i jedan je od najboljih najuspješnijih novinara ovih naših prostora. Knjiga koja je otvorila važnu temu u našem podosta konzervativnom društvu, ohrabrila i utješila mnoge”.

8. Sibila Petlevski: “Točka poraza” (Sandorf)

Ovaj eksperimentalni roman Sibile Petlevski; hibrid istraživačkog novinarstva, proze i esejistike, pisan kao knjiga snimanja, dotiče se ne jedne, već mnogih točaka društvenog poraza našeg društva (Miočić Mandić). “Od ratnog nasilja nad ženama pa do uznemiravanja i prijetnji kojima su one koje danas pokušavaju obavljati svoj posao malo izvan granica uobičajenog, izložene. Roman zahtijeva angažiranog čitatelja, na odgovornost ga poziva koliko i autora. Možda najvažnija knjiga objavljena prošle godine”.

“Da će se situacija s nasiljem nad ženama i femicidom pogoršavati kaže čak i ChatGTP i to zato jer tako odgovara moćnicima. Tim više nam treba trilogija ‘Totem’, prvi dio koje je ‘Točka poraza’, u kojoj autorica govori o tome kako su žene u ratu ne samo obeščašćene i silovane, nego im je i uskraćeno pravo da budu žrtve čijim se zločincima sudi. Vraća zapostavljenu temu feminizma Božice u liku drevne Majke klana, oličenja holističkog pristupa svijetu. Premisa je Meduza: silovao ju je Posejdon, trudnu ju je Perzej obezglavio; i dan danas on je slavljeni junak, a ona prezreno čudovište. Sve dok su ‘Meduze’ čudovišta, živimo u svijetu femicida” (Pintarić).

9. Georgi Gospodinov: “Fizika tuge” (Fraktura)

Nakon što je prvo izdanje odavno rasprodano, a Gospodinov nakon nagrade Booker za “Vremensko utočište” postao “jedno od najvećih imena europske književnosti” (Pogačnik), Fraktura se odlučila na objavljivanje drugog izdanja ove knjige.

“Fizika tuge je roman labirint u kojemu je Minotaur jedan od glavnih motiva. Roman zbirka priča, fragmenata, eseja, roman koji govori iz prošlosti u mogućoj budućnost koja se nikada nije dogodila. Sjajan, totalni roman” (Ferić). “‘Fizika tuge’ važna je i kao predtekst ‘Utočišta’, s kojim se sjajno čita u paru. Eksperimentalna forma, s mnoštvom ekskursa, odmaka u mit, i esejiziranja, ujedno i priča o odrastanju u konkretnom vremenu i prostoru, empatiji i tuzi, ali i samom pisanju” (Pogačnik).

10. Kornel Šeper: “Mance – Tajna starog hrasta” (Dan Mrak, Udruženje za razvoj kulture URK i Klub Močvara)

“Velika je ovo i ambiciozna monografija koja stoji u suprotnosti sa samozatajnim naslovnim junakom, ali legendarni kantautor Mance nije zaslužio ništa manje. Knjiga nam otkriva sve što možemo znati o Manceu i nezavisnoj kulturnoj sceni, ali već svojim stilom, toplinom i uredničkom temeljitošću zrači ljubav kakvu će prepoznati mnogi ljubitelji ‘Čovjeka iz Katange'” (Ostojić).

Osim što je ovo monografija genijalnog autsajdera, ovo je knjiga “upečatljivog dokumentarnog, tekstualno-slikovitog sadržaja te knjiga kao lijep predmet – kao artefakt po sebi” (Jergović).
Grafički urednik knjige je Tomislav Vranić Vrana.

Još sedam naslova koje svakako vrijedi pročitati

Između više od pedeset naslova koje su naši sugovornici naveli i među kojima su birali svoje apsolutne favorite u godini iza nas, njih još sedam izdvajaju se kao, po njihovu mišljenju, obavezno štivo za svakoga tko je u potrazi za vrhunskim užicima čitanja.

1. Senko Karuza: “Krađa” (MeandarMedia)

“To da literatura nastaje iz literature jasno nam je već jako dugo, stoljećima, a to su i osnovni postulati postmodernoga stanja. Senko Karuza napravio je odličnu knjigu pjesama direktno se naslanjajući na različite i drage mu knjige. Rezultat je izuzetna složenost i višeznačnost. Sjajna knjiga o čitanju, ali i o složenim mehanizmima nastajanja kvalitetnog književnog teksta” (Ferić).

2. Mihaela Gašpar: “Prenošenje snova” (Fraktura)

“Najnoviji roman Mihaele Gašpar vjerojatno je prvi hrvatski roman koji se u potpunosti i apsolutno koncentrira na problematiku obiteljskog nasilja i to prvenstveno nad ženama. Tri prividno neovisne ženske vizure dodiruju se svojim rubovima ljepljivijima od različitih oblika zlostavljanja, a ovaj se roman pred čitateljem rastvara polako, principom lepeze – fraktalno se razgrću fragmenti različitih života, malih u svojoj izvanjskoj običnosti, a velikih u patnji koja ih sve neproničnije omata. Roman koji je istodobno stilski filigran i emocionalno-spoznajna eksplozija” (Kos-Lajtman).

3. Ivana Šojat: “Rogus” (Fraktura)

Nakon “Unterstadta”, Ivana Šojat napisala je još jedan roman posvećen Osijeku – “Rogus”.

“Rogus, odnosno lomača na latinskom, donosi priču o dvije žene – Anici Pavković, posljednjoj spaljenoj osječkoj vještici i njenoj prezimenjakinji Angelini Pavković, arheologinji koja pronalazi trag lomače u jednom baroknom dvorištu. Priča je ovo o 18. stoljeću, ali i priča o položaju žena koja pokazuje da se možda i ne mijenjamo onoliko koliko to volimo misliti” (Gregur).

4. Mallarmé Stéphane: “Faunovo popodne” (Meandarmedia)

“Verlaine je Mallarméa svrstao među ‘proklete pjesnike’ pridonijevši više od bilo čega drugog da njegov rad postane poznat izvan uskog kruga prijatelja i znanaca. Ovaj Mrkonjićev prijevod hrvatskim čitateljima omogućuje novo i dubinsko upoznavanje poetskog rada najvećeg artista francuskoga pjesništva” (Lisak Vidović).

5. Margaret Atwood: “U nebranu grožđu” (Lumen izdavaštvo)

“U vrijeme kada su eulogije iz javnog prostora gotovo u potpunosti istisnuli nekrolozi, kanadska sautorica Margaret Atwood sama sebi drži posmrtno slovo. I to iznimne literarne kvalitete. Zbirka od petnaest, u tri cjeline razdijeljenih, priča njezin je pozdrav sa svijetom, ali i osvrt na najvažnija politička pitanja, ravnopravnost spolova, klimatske promjene, pretjeranu korektnost. Osim toga istražuje i odnos prema sjećanju, najvarljivijem suputniku života i njegovu utjecaju na majstorstvo pripovijedanja” (Miočić Mandić)

6. Naida-Michal Brandl: “Židovi u Hrvatskoj nakon Holokausta” (Leykam International)

“Brandl je za svoju prethodnu knjigu o Židovima u Zagrebu dobila prošle godine Državnu nagradu za znanost, a 2023. se vratila s još opsežnijom knjigom o Židovima u Hrvatskoj nakon Holokausta. Doista, što je bilo s tim progonjenim narodom nakon Drugog svjetskog rata na našim prostorima? Ne razumijemo li prošlost, i sadašnjost će nam ostati skrivena” (Beck).

7. Eva Simčić: “Četiri lakta unutra” (V.B.Z.)

“U jednom od mogućih izbora za kraj godine ovaj bi roman bio najbolje ovogodišnje izdanje domaće proze. Pripovjedačica govori o odlasku u Oslo na stipendiju, u ‘najbolju državu na svijetu’. Uzbudljiv novi početak skok je u nepoznato, pripovjedačica odgovara razvijanjem psihotičnog poremećaja. Fascinantno je s koliko lakoće, preciznosti i humora autorica opisuje ta složena stanja. Eva Simčić je kraljica psihoze – hrvatska Otessa Moshfegh” (Pavić).

Sretna nam književna 2024.

Izbor koji vam nudimo reprezentativan je utoliko što svaka od nabrojanih knjiga “mijenja svoga čitatelja” (Jergović), a svima onima koji čitaju, i koji znaju da je pisana riječ vječna, želimo sretnu književnu 2024. godinu, sigurni da nećete zaboraviti zaviriti i u sve one divne knjige iz ranijih godina, “jer ovdje ne vrijedi maksima iz ode ‘Knjiga mog života’: ‘Zlatnim perom, zlatno slovo, počinjemo sve ponovo, što je bilo nek’ se briše, što će biti nek’ se piše!’ Nek’ se piše, pritom i briše, i nek’ se čita! Živjeli!” (Gregur).