Otišao je Mihajlo Arsovski. Jedan od najvećih hrvatskih dizajnera, čovjek koji je oblikovao kulturu
Desetljećima se nije pojavljivao nigdje i odbijao je sve intervjue. Posljednja mu je izjava bila: 'Molim da me se ne primjećuje'
Otišao je jedan od najvažnijih hrvatskih dizajnera uopće, legendarni Mihajlo Arsovski. Preminuo je jučer, u ponedjeljak 24. kolovoza 2020. u 18.00, priopćilo je Hrvatsko dizajnersko društvo.
Javnost ga uglavnom pamti po plakatima za izložbe i kazalište, prvenstveno &TD zbog čuvenog loga i figure, no Arsovski se dotakao gotovo svakog područja grafičkog dizajna: od oblikovanja novina (SL, Polet, Pop express, Telegram), časopisa (Razlog, Život umjetnosti, Prolog, Teka), kataloga, vizualnih identiteta, signalizacije preko ambalaže, scenografije, postava izložbi, filmskih špica, omotnica ploča, namještaja i unutarnjeg uređenja prostora, oblikovanja pisma.
“Desetak godina, od sredine šezdesetih do 1975. oblikovao je vizualni identitet Komorne pozornice SC-a i Teatra &TD, što nije uključivalo samo oblikovanje prepoznatljivih tipografskih plakata, nego i čitav repertoar drugih grafičkih komunikacija, poput ulazanica, pozivnica, programskih knjižica, razglednica, kalendara, te oblikovanja interijera. Ti radovi još i danas predstavljanju glavni element prepoznavanja i pozicioniranja Teatra &TD, pa i SC-a u cjelini, u kulturnoj memoriji sredine”, konstatiralo je Hrvatsko dizajnersko društvo u priopćenju.
Među najvećim svjetskim grafičkim dizajnerima
Arsovski je rođen 9. srpnja 1937. u Skopju. Od rane mladosti živi u Zagrebu gdje se veoma brzo nakon završetka gimnazije počinje profesionalno baviti grafičkim dizajnom, da bi se već sredinom 60-ih profilirao kao jedna od ključnih autorskih figura grafičkog dizajna u Jugoslaviji. U svjetskim okvirima Arsovski pripada generaciji i skupini dizajnera, umjetnika i teoretičara koji polovicom 60-ih, povezano uz pojave pop arta, rock kulture i psihodelije, počinju preispitivati dominantne postavke dizajna i umjetnosti visokog modernizma.
Arsovski je jedini dizajner s područja bivše Jugoslavije koji ima natuknicu u The Thames & Hudson Encyclopaedia of Graphic Design & Designers iz 1992. godine. Posvećene su mu, nadalje, dvije stranice među 118 biografija najvažnijih svjetskih grafičkih dizajnera iz razdoblja od 1960-ih do danas u jednom od najvažnijih pregleda svjetskog grafičkog dizajna, knjizi Jensa Müllera & Juliusa Wiedemanna The History of Graphic Design: 1960–Today, koju je prije dvije godine objavio Taschen. Njegova su djela, među ostalim, i u fundusu njujorške MOMA-e.
‘Molim da me se ne primjećuje’
Bio je apsolutno samozatajan i desetljećima je odbijao intervjue, nije se pojavljivao nigdje, a svoju jedinu autorsku izložbu plakata imao je u Galeriji SC 1972. godine.
Kada mu je Hrvatsko dizajnersko društvo 2008. dodijelilo nagradu, za Nacional je izjavio kako se nagrada za životno djelo daje onima koji se smatraju otpisanima, a on se s time ne slaže. Priredili su mu i izložbu koju je odbio podržati riječima: “Ne želim izložbu i neću doći na otvorenje”. U toj iznimno rijetkoj izjavi za medije kazao je i sljedeće: “Ne želim se ni fotografirati jer više nisam mlad i lijep kao u doba kada su me kao 25- godišnjaka fotografirali na proplanku dok sam bio na radnoj akciji. Molim da me ne primjećuju, to mi je najbliže. I molim prijatelje da poštuju moj stav”.