Otišla je glumica Mirjana Rogina, bila je veća i važnija nego smo joj to ikada rekli
Glumica je preminula u 56. godini, Homovec se prisjeća njezine karijere
Kad smo je prvi puta ugledali na velikom ekranu, u glavnoj ulozi debeljuškaste, simpatične i ljubavno nerealizirane zagrebačke slastičarke Melite u ženskoj hit komediji Snježane Tribuson Tri muškarca Melite Žganjer s konca devedesetih (naslov je parafraza Krležine Tri kavaljera frajle Melanije), bilo je jasno da je hrvatska kinematografija s debitanticom Mirjanom Roginom dobila novu žensku glumačku zvijezdu, s kojom bi se mogla poistovjetiti svaka prosječna žena. Tribusonka je pokazala da ima nos za otkrivanje talenata, a u ovoj nepretencioznoj ženskoj pričici o tri šašave sustanarke, od kojih svaka na svoj način ima problem s muškarcima, pored znatno popularnije Sanje Vejnović (koja je i producirala film s Irinom Damić), u ulozi policajke, i Suzane Nikolić, u ulozi koketne zavodnice s kojom je ćopila Zlatnu arenu te godine u Puli za najbolju epizodu, ipak sve simpatije kritike i publike pobrala je upravo Rogina.
Sličan fenomen desio se i u osamdesetima kad je Rajko Grlić imao nos da ulogu Štefice Cvek, nastaloj prema prozi Dubravke Ugrešić, dodijeli tad anonimnoj zagrebačkoj glumici Vitomiri Lončar Bucki, koja je nosila film U raljama života i postala popularna u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Postoji i velika sličnost između ta dva lika: Lončaricina Štefica i Roginina Melita su ne osobito privlačne, samozatajne, introvertirane, pomalo nespretne i nesigurne zagrebačke stare frajle, u vječnoj potrazi za ljubavnom srećom i muškarcem iz snova. Uloge su to koje su, ako se dobro igraju, vrlo zahvalne za dugotrajno stjecanje simpatija publike, ali i prilično opasne, jer vas automatski stavljaju u ladicu kod većine redatelja. Vitomiri Lončar godinama su nudili samo takve role korpulentnih mlađih žena u cijeloj Jugi i ona ih je hladno odbijala, čekajući neku podjednako jaku filmsku priliku, koja se sve do danas nije desila.
Zauvijek je ostala Melita Žganjer
Mirjani Rogini desio se isti scenarij. Zauvijek ju je obilježila ta glavna uloga kod Tribusonke i u percepciji filmaša, ali i publike ostala je Melita Žganjer. To je prokletstvo jakih filmskih i TV uloga, koje vas označe za cijeli život, baš kao što je Asja Kisić zauvijek ostala Bepina, Ljubica Jović Laura, ili Mia Oremović Mina. Usprkos tome što su odigrale još gomilu drugih rola. Kako Rogina nije bila školovana glumica, koja je mogla igrati i u kazalištu, njezina glumačka sudbina bila je posebno specifična. Velike probleme imala je godinama i pokojna Marina Nemet, koja je još kao djevojčica postala filmska zvijezda i kad god bi otišla na prijamni na Akademiju imala je svake godine sve bogatiju filmografiju, snimajući od Slovenije do Makedonije. Tek nakon nekoliko upornih pokušaja, komisija je popustila i Nemetica je postala akademska glumica, ušla u Gavellu i dokazala koliko je odlična i na daskama, kao i na setu. Nažalost, okrutna sudbina to je prerano prekinula.
Veliki problem s percepcijom kazališnih redatelja imala je sjajna Božidarka Frajt, koju zbog filmske slave i promuklog glasa, nisu puštali da igra u kazalištu, pa se potucala od Televizije Zagreb do Kazališta lutaka, kako bi prehranila djecu, u dugim pauzama između snimanja. Kao naturščik na film ušla je kao djevojčica i Sanja Vejnović, u TV filmu Branka Ivande Dugo putovanje u bijelo, napravila je impozantnu filmsku karijeru u cijeloj regiji, no na kazališnu scenu nikad je nisu propustili. Takvih primjera bilo je masu.
Nije imala potrebu dijeliti svoju intimu
Mirjana Rogina po profesiji je bila odgojiteljica, a ne rasna kazališna i filmska glumica, a posebno se bila specijalizirala za dramski odgoj djece u predškolskoj dobi. Godinama je bila dramska pedagoginja Zagrebačkog kazališta mladih, obožavala su je djeca, a roditelji u nju imali veliko povjerenje. Igrala je povremeno u predstavama Krajača, Vuletića, Raguža i Medvešeka, te je bila asistentica Ivici Kunčeviću. Mirča, kako su je svi bliski i kolege zvali, bila je samozatajna osoba. Rijetko je kad pristajala na medijske istupe, tek kad je nekoliko sezona bila voditeljica popularnog gastro HRT-ovog showa Kruške i jabuke, na nagovor urednice Vesne Karuze, stekla je dodatnu medijsku popularnost kod najšire publike.
No, nikad se nije javno razotkrivala. Publika o Mirjani Rogini nije znala privatno gotovo ništa. Nije imala potrebu novinare primati u svoj stan, nije bila trendseter, nije bila fizički zanosna, tako da promjenu dečka, stila garderobe ili frizure nije dijelila s tabloidima, kojima je bila dosadna. Ona je bila prisutna, radila kad bi je se neki redatelj sjetio i živjela posve običan život. Bolest se u njega podmuklo ušuljala i iz tog kruga bilo joj je sve teže izići.
‘Nijedna od nas se po duhu i smijehu nije mogla mjeriti s Mirčom’
Ksenija Pajić sjeća se snimanja jednog filma, na kojem je Rogina, kako kaže, zabavljala cijelu ekipu. Zadnji put ju je vidjela prije mjesec dana, u bolnici gdje ju je posjetila. “Prva riječ koju vežem za Mirču je smijeh. Voljela je smijeh, voljela je život, voljela je profesiju, voljela je kolege i nikada nisam u našim glumačkim krugovima čula ikoga da je ikad rekao ijednu ružnu riječ o njoj. Dosta smo snimale zajedno, posebno kod Snježane Tribuson. Sjećam se snimanja jedne talijanske koprodukcije, u dvorcu Trakošćan. Snimali smo dva tjedna, bilo je još par kolegica , no nijedna se od nas po duhu, optimizmu i smijehu nije mogla mjeriti s Mirčom.
Čak je i talijanska ekipa, koja je u početku bila profesionalno distancirana prema nama hrvatskim glumicama, bila oborena s nogu kad je Mirča počela sa svojim provalama humora. To snimanje pamtim kao jedno od najzabavnijih u karijeri. Znam kad joj je dijagnosticirana opaka bolest da je Mirča kategorično tvrdila: ja ću se boriti! I zaista je bila veliki borac, stoički je podnosila sve faze bolesti i terapija. Posljednji put sam je vidjela prije mjesec dana. Posjetila sam je u bolnici. Iako je bila jako bolesna, djelovala mi je optimistično i dobro. Njezin posljednji pogled upućen meni na odlasku iz njezine bolničke sobe zračio je nekom nadom. Takvu je zauvijek želim pamtiti”, priča Pajić.
‘Mogla je biti vrhunski stand-up vrhunski komičar’
Sanja Vejnović s pokojnom glumicom bila je vrlo bliska. “Tužna sam zbog Mirčina odlaska, ali kad god je se prisjetim vidim je nasmijanu. Obožavala se smijati, bila je izrazito duhovita osoba, a kad je imala krug bliskih prijatelja oko sebe, koje je mogla zabavljati, njezine provale humora nisu prestajale. Nasmijavala nas je do suza. Šteta što nije bila spremna svoju duhovitost dijeliti s publikom. Mirča bi bila vrhunski stand up komičar. No, bila je tremašica i stoga je izbjegavala susret s publikom uživo. Sjećam se da smo se upoznale davno, na snimanju hit dječje serije Zlatko i detektivi na HRT-u. Kliknule smo otprve i postale uistinu bliske, bila je i krsna kuma mom sinu Andreju. Tek kad izgubiš nekog takvog poput Mirče postaneš svjestan koliko ti je puno značio”, priča nam Sanja Vejnović.
Glumica Nina Erak Svrtan sjeća je se također uglavnom nasmijane i spremne na zafrkanciju, i u trenucima kad se možda nije tako osjećala. “Otišao je dobri duh ZKM-ovih radionica. Kad god bih je se sjetila, nasmiješila bih se. Iako je privatni život nije mazio i imala je obiteljskih i osobnih problema, Mirča nikog s time nije voljela opterećivati. Smijala se, zračila optimizmom, imala je prirodni talent da druge ljude razveseli. Sjećam se kad smo zajedno bile na jednoj večeri s nekim prijateljima, bilo je i stranaca. Svi su bili dobre volje, osim nje, koja je tad bila u nekoj depresivnoj ženskoj fazi. I jedan od prijatelja za stolom preporučio joj je neke dobre tablete za spavanje. Ona se zahvalila, a onda meni šapnula na uho, da drugi ne čuju : Stara, ja ti to ne bum pila. Jer, ak’ umrem u snu, ne bum ni znala da sam umrla!”
Djeca su joj nadoknadila sve nepravde
Prva je iskustva pred kamerom stjecala u devedesetima u epizodicama TV filmova Prepoznavanje Snježane Tribuson i Novogodišnja pljačka Žarkovića, a prvi puta na film ju je pozvao Branko Schmidt za epizodu u Božiću u Beču. Povremeno bi zasjala u nekim epizodama: kod Matanića kao Zagorka, susjeda blagajnice koja hoće ići na more, Tribusonka je se sjetila i za ulogu tipične brižne mame u simpatičnom nostalgičnom filmu i seriji Ne dao Bog većeg zla. Snimala je i s Hribarom, Kreljom, Hitrecom, Schmidtom, Sviličićem, a nemalo iznenađenje izazvala je odluka legendarnog Vrdoljaka da u svom dokumentarno-igranom serijalu Tito, koji je dobio mahom porazne kritike, baš ona tumači kontroverzan lik Jovanke Broz (partner joj je bio Boris Svrtan kao Tito). Bila je to uloga koju su mnoge glumice s ovih prostora priželjkivale, no Vrdoljak, koji besprijekorno zna napraviti cast, povjerenje je poklonio Rogini. Posljednja uloga pred kamerom bila je medicinske sestre u hit serijalu sestre i brata Tribuson Odmori se, zaslužio se, kojom su se dodatno proslavili Vera Zima i Ivo Gregurević.
Bolest više nije dozvoljavala ovoj neobičnoj ženi i glumici da nastavi karijeru pod reflektorima. To se ubrzo pročulo i redatelji su je počeli zaobilaziti. Nakon što nas je napustila u naponu životne zrelosti, u 56. godini, Mirjana Rogina – Mirča ostat će upamćena kao jedna od glumica koja nikada nije postala zvijezda, u klasičnom smislu. Imala je bogom usađeni dar da se ne boji reflektora, kamere i mikrofona. Pred kamerom je bila vrlo prirodna, apsolutno lišena glumačke i ženske taštine, posve u funkciji i najminornijeg lika u kojem ju je zamislio redatelj/ica. I svakome tko ju je makar jednom primijetio u nekom domaćem filmu, ili epizodi serije, bit će jasno zašto je Mirjana Rogina bila mala, velika, iskrena, skromna i samozatajna glumica, koja nikako nije zaslužila da je redatelji marginaliziraju i tek je se povremeno sjete. A sve što su joj redatelji uskratili tijekom života, nadoknadila su joj svih proteklih godina djeca iz njezina dramskog studija.