Nekad je nužno odabrati stranu

Otužno je što se Grad poziva na to da je ovako prazan Trg žrtava, kao, bio Meštrovićeva želja

Uređenje Trga žrtava fašizma je pri kraju, prostor oko paviljona posve je ogoljen

Kako se čini prema sadašnjem stanju gotovo dovršenog Meštrovićeva paviljona, prostor koji ga okružuje zaista ostaje praktički ogoljen. Vjerojatno se sjećate, na proljeće je počelo čupanje drveća i grmlja koji su ga desetljećima okruživali. Okoliš oko paviljona otad je posve prazan.

Kada je najavljen projekt slabo poznate arhitektice Loredane Stunić, gospođa se pozvala na originalnu ideju Meštrovića: “Revalorizacijom pješačke šetnice od Draškovićeve ulice do Branimirove tržnice pokušat će se vratiti povijesnoj matrici Ivana Meštrovića, kako je on to zamislio u startu kada je počeo projektirati Umjetnički paviljon i cijeli trg”.

No, Telegramova kolumnistica Zrinka Paladino još je 2. listopada prošle godine, kada je najavljen projekt preuređenja, detaljno objasnila zašto je otužno pozivati se na ideju da je običan travnjak bila izvorna Meštrovićeva ideja. U nastavku donosimo ulomak iz njezina teksta objavljenog u Telegramu prije nego su krenuli radovi.

Paviljon snimljen u četvrta, 4. listopada Borko Vukosav

Monumentalna kružna forma vidljiva iz svih pravaca

Slobodnostojeći jednokatni izložbeni paviljon Doma umjetnosti građen je od 1934. do 1938. godine prema idejnom rješenju Ivana Meštrovića, a u projektnoj i tehničkoj razradi velikog broja vodećih zagrebačkih arhitekata, među kojima su najistaknutijima bili Harold Bilinić, Lavoslav Horvat i Zvonimir Kavurić.

Uspjela sinteza skulpturalne monumentalnosti u kamenu te napredne i smjele građevinske tehnologije onog vremena rezultirala je značajnim ostvarenjem hrvatske moderne arhitekture, čija je monumentalna kružna forma otprve bila planirana vizurno istovjetno sagledivom iz svih uličnih pravaca koji se križaju na trgu.

Zelenilo iz kojeg je građevina desetljećima izranjala

Izvorno rješenje krajobraznog uređenja trga pejzažnog arhitekta Cirila Jegliča iz 1934. godine razradio je pejzažni arhitekt Smiljan Klaić, prema čijem je projektu 1943. godine uređenje okoliša i dovršeno. Dva su renomirana pejzažna arhitekta idejom blagih i vijugavih staza uspjelo ublažila strogu geometriju arhitekture Doma, dodatno je vizualno omekšavši i naoko slobodno formiranim grupacijama zelenila iz kojih je dojmljiva građevina desetljećima izranjala.

Takav je izvorni koncept hortikulturnog uređenja očuvan do danas i neke su se njegove listopadne stablašice razvile u iznimno kvalitetne solitere, no istina je i da su usljed nedovoljnog orezivanja pojedine crnogorične vrste prerasle izvorno osmišljenu visinsku liniju i danas u nekim dijelovima zaklanjaju vizure na središnju građevinu.

Zelenilo oko Doma treba urediti, ne rušiti ga

Recentno javnosti predstavljani projekti, poput i onog arhitektice Loredane Stunić, koji prostor oko Doma u cijelosti čiste od okolnog i sad već uzraslog raslinja, nepromišljeni su i loši. Nažalost, zahvaljujući pročelniku Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode takav bi projekt mogao doživjeti i realizaciju, što bi bilo lošije od svega.

Zelenilo oko Doma svakako treba urediti i o njemu voditi brigu, no rušiti ga pozivanjem na Meštrovićevu izvornu ideju projektiranja kružne građevine na neizgrađenom prostoru je otužno. Po izgradnji doma postepeno su se razvijali i kvalitetni prateći prostorni elementi, poput hortikulturnih rješenja izrađenih od vodećih krajobraznih arhitekata koje se ne smije svojevoljno poništavati jer grade povijest tog zagrebačkog prostora zajedno s Meštrovićevim Domom umjetnosti.

Uklanjanje raslinja nema nikavog opravdanja

S njime su srasli u vrijednu ambijentalnu sliku i kao takve ih treba razrjeđivati i uređivati, čuvati i održavati. Jednako kao i sam Dom, koji slavi osamdeseti rođendan i koji će iziskivati ulaganja znatnih sredstva u sanaciju narušenih dijelova konstrukcije i kamenih obloga. To su važni problemi koje zanemarujemo, dok se sredstva troše na krajnje nepotrebne i loše osmišljene projekte. Važnost bi Doma hrvatskih likovnih umjetnika iziskivala udružene napore državne i lokalne razine u financiranju pažljive i zasigurno dugotrajne obnove, kojom bi se na odgovarajući način pažljivo riješili i njegovi ozelenjeni prostori.

Uklanjanje uzraslog raslinja oko Doma kako bi se ostvario najobičniji travnjak nema opravdanja ni pred pticama ni pred ljudima, kao što ga ne bi imalo niti uklanjanje Planićevog kamenog trga s fontanom pred glavnim ulazom koji se skladno stopio s Meštrovićevim rješenjem. Treba se naposljetku osvnuti i na segment predlaganog rješenja arhitektice Loredane Stunić kojim se u sklopu uređenja Trga žrtava fašizma ostvaruje i ozelenjeni pješački potez s klupama između kolničkih i tramvajskih trasa od Meštrovićeva Doma preko Ulice Račkoga do Jurišićeve.

Stručnjaci su odmah izrazili skepsu oko kvalitete projekta slabo poznate arhitektice Loredane Stunić. Telegramova kolumnistica Zrinka Paladino u svom je tekstu, u veljači ove godine, detaljno pisala o gospođi koja je, unatoč protivljenjima konzervatora, tri važna gradska projekta izložila grubim intervencijama.
Borko Vukosav