Ovaj umjetnik je odlučio da će snimati jednu fotografiju više od tisuću godina
Superdugom ekspozicijom želi uhvatiti radikalne promjene
Sredinom 3015. godine milenijska fotografija u Tempeu u Arizoni će biti završena. I tu pritom ne mislim na fotografije koje radi Šime Strikoman na kojima okupi grupu ljudi i iz nekog razloga ju nazove milenijska fotografija. Ne, ovdje je riječ o fotografiji koja će doslovno nastajati jedan milenij. Tisuću godina će trajati ekspozicija koja će uhvatiti prošlost i budućnost našeg svijeta.
Eksperimentalna filozifija na djelu
Ova tisućljetna kamera je posljednja u nizu eksperimenata u ultrasporoj fotografiji koju je pokrenuo eksperimentalni filozof Jonathon Keats, čija je prva takva kamera postavljena u Berlinu i snimat će samo stotinu godina.
“Radi se o gledanju u i kroz vrijeme”, kaže Keats o ovom projektu. “Stogodišnja kamera stavar vezu s generacijom koja još uvijek nije rođena. Urbana sredina će na njih utjecati još više nego što je na nas, a s ovim im pokušavam dati oruđe s kojim će se lakše nositi s gradskim utjecajima”.
Eksperiment razmišljanja o budućnosti
Tisućljetna fotografija bi trebala ljude natjerati da razmišljaju još više u budućnost, da razmotre utjecaj svojih odluka kroz geološko vrijeme. “Naš utjecaj na okoliinu ima sve odlike geoloških sila – klimatske promjene utječu na budućnost za deset tisuća godina, a mi razmišljamo o životnom vijeku od optimističnih sto godina”, kaže.
Njegova je ideja da ljudi počnu razmišljati kako će ta fotografija izgledati za tisuću godina. Tako si stvaraju ‘mentalnu prostetiku’. “To je tehnika koja će vam omogućiti da se smjestite u daleku budućnost i promatrate prošlost u kojoj sada živite”.
Fascinantna tehnologija za tisuću godina
Tehnologija koju koristi još je fascinantnija od filozofije koja stoji iza koncepta. Kako se ne može osloniti na moderne aparate, Keats je iskoristio najstariju fotografsku tehniku – cameru obscuru. “Način na koji ovo radi je zapravo vrlo jednostavan, i mora biti s obzirom da očekujemo da će potrajati tisuću godina.”
Iako ovakve kamere inače koriste fotografski film, Keats se nije mogao osloniti na to iz jednostavnog razloga što film ne može izdržati toliko dugo. Proučavao je povijest umjetnosti i arheologiju u potrazi za materijalom koji bi mogao izdržati tisuću godina i odlučio iskoristiti bakar koji je premazan slojevima boje. Ta će boja godinama zbog svjetla koje ulazi u kameru blijediti, i na kraju će nam ostati sjenoviti prikaz promjene.
Cijeli film zguran u jedan kadar
“Ovo je malo kao cijeli jedan film sažet u jedan kadar”, objašnjava. U ovoj stoljetnoj fotografiji, objašnjava, ako zgrada pred aparatom stoji dvadeset godina i onda bude zamijenjena drugom, na fotografiji ćemo vidjeti sjenu stare zgrade i puno mračniju sliku zgrade koja je duže stajala na istom mjestu. Tempe u Arizoni je izabrao zato što taj gradić upravo prolazi kroz svoju veliku preobrazbu i očekuje se da će u idućim desetljećima drastično narasti.
Na drugom kraju Amerike će postaviti još jednu takvu kameru, ali ovu neće okrenuti prema gradu. Ova će imati sasvim drugačiji pogled – snimat će planine. ovo će biti prvi put da ćemo imati vizualni dokaz kako zapravo nastaju geografske promjene.
Osim što sam radi ove aparate koji mogu snimati po tisuću godina, nada mu je da će uskoro moći masovno proizvoditi stoljetne fotoaparate koje će svi moći koristiti. “Ideja je da se takav aparat pokloni svakom djetetu. A da djeca za 100 godina, osim aparata, prime i fotografiju koju su napravili njihovi pretci”.