Ovako je izgledao Zagreb prije stotinu godina. Fotografije bijede i siromaštva po prvi put otkrivaju strašno naličje grada
Izložba Etnografskog muzeja donosi fotografije iz zbirki liječnika Vladimira Ćepulića i Luje Thallera, a ostaje otvorena do 19. svibnja
Miroslav Krleža u eseju iz 1926. “O malograđanskoj ljubavi spram hrvatstva” piše kako bi čovjek u Zagrebu, promatrajući “lijepe hrvatske dame” uz “skupe engleske i talijanske marke automobila” pomislio da je doista u Europi, ali sve je to samo “esplanadska kulisa”.
“Dođite, molim vas”, poziva Krleža, “sa mnom prijeko na drugu stranu kolodvora, iza Podvožnjaka, ni dvjesto metara od gradskog centra, slika je zakulisno kobna, kao što je sve fatalno sto je zakulisno: trnjanske petrolejke, blato do gležnja, prizemnice s trulim tarabama, seoske bašte…”.
Na toj, drugoj strani, nalaze se otvorene toalete, malarija, tifus i “sedam hiljada drugih bolesti”, sve je tamo, piše Krleža, “sivo, bolesno, beznadno, sve antipatično, sve balkanska tužna provincija, gdje ljudi stanuju na smeću, gdje ljudi krepavaju kao pacovi, gdje slabokrvna djeca crkavaju od gladi i gdje se uopće krepava više nego živi u ljudskom smislu”.
Nikad viđene fotografije
Na što je Krleža točno mislio pokazuje izložba Etnografskog muzeja “Naličje grada prije 100 godina: Fotografije iz zbirki liječnika Vladimira Ćepulića i Luje Thallera“, organizirana povodom 150. obljetnice osnutka Hrvatskog liječničkog zbora, koja donosi stambene prilike siromašnog dijela stanovništva Zagreba s početka 20. stoljeća.
Izložba se, simbolično, otvara 21. ožujka, uoči Svjetskog dana tuberkuloze koji se obilježava 24. ožujka, a pored već viđenih Ćepulićevih fotografija, zagrebačka će javnost ekskluzivno po prvi puta moći vidjeti i nedavno otkrivene fotografije liječnika Luje Thallera.
Ta recentno otkrivena Thallerova zbirka o stambenim prilikama u Zagrebu oko 1920. sadrži 58 crno-bijelih fotografija malog formata. S obzirom na nedostatak legendi na fotografijama, po riječima kustosice izložbe Željke Petrović Osmak, nije bilo moguće za sve odrediti njihovu preciznu dataciju.
Tuberkuloza i bijeda
Svrha fotografija koje će se izložiti bila je propitivanje međuodnosa bolesti – u ovom slučaju tuberkuloze – i uvjeta stanovanja, što je rezultiralo ukupnim brojem od 132 fotografije snimljene u Zagrebu dvadesetih godina prošloga stoljeća, koje se danas nalaze u Hrvatskom muzeju medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Fotografije su, kaže kustosica, snimljene na različitim lokacijama Zagreba i u različita godišnja doba. “Većim dijelom sadrže motive siromaštva i stambene bijede, uz nekoliko prikaza vila koje kontrastiraju sirotinjskim nastambama”, objašnjava Petrović Osmak.
Krivca za širenje tuberkuloze pronalazilo se upravo u sirotinjskom sloju stanovništva i radništva, koje je obitavalo u kvartovima u barakama te vagonskim naseljima u kojima su čitave obitelji živjele u jednoj prostoriji.
Utjecaj Andrije Štampara
Na izložbi će se moći vidjeti prizori iz užeg centra grada: Vlaška ulica, Tkalčićeva ulica, Nova Ves, Pod zidom, stara Ciglana – Klaićeva, iza današnjeg Muzeja Mimare, vagonski stanovi iza Botaničkog vrta i, na tadašnjoj periferiji, Savska cesta, Trešnjevka, Zavrtnica, Novi naselak i Kanal.
Petrović Osmak dodaje da same fotografije, posebice one Vladimira Ćepulića snimljene na terenu 1924.-1925. u okviru epidemiološkog istraživanja Antituberkuloznog dispanzera u Zagrebu, predstavljaju iznimno vrijedan muzeološki materijal jer sadrže dodatne podatke o mjestu nastanka, dataciji i njihovom daljnjem korištenju.
Premda snimljene bez ikakvih umjetničkih pretenzija i u skladu s fokusom interesa liječnika u međuratnom razdoblju, fotografije su izuzetno vrijedne, a nastale su pod utjecajem Štamparove socijalnomedicinske ideologije koja je u javni i znanstveni prostor gurnula teme poput higijene, tuberkuloze, stambene problematike, spolnih bolesti i alkoholizma.
Socijalna fotografija
U sklopu zdravstveno-prosvjetiteljskih kampanja, fotografije su pridonosile utemeljenju novog sustava vrijednosti unutar medicine i društva te danas služe kao polazište u razmatranju pojavnosti socijalne fotografije na području Hrvatske, ali i socijalne medicine, odnosno patologije.
Lujo Thaller, kao društveno angažirani liječnik i dugogodišnji gradski zastupnik, godinama se bavio higijenskim i komunalnim problemima grada Zagreba. “Osvrtao se na principe gradnje kuća s higijenskog stanovišta te proučavao stambene prilike siromašnog stanovništva i njihov utjecaj na širenje tuberkuloze”, kaže kustosica Petrović Osmak.
Kao što i sam naslov naznačuje, zanimljivost izložbe leži i u činjenici da ona daje jedan drugačiji pogled na grad Zagreb, koji smo navikli gledati na starim fotografijama kao grad zapadnoeuropske provenijencije s velikim utjecajem Beča koji se ogleda u secesijskim zgradama, perivojima i šetalištima.
Naličje grada
Na ovoj izložbi, govori Petrović Osmak, gledamo ono drugo lice grada. “Imamo prilike pogledati život koji se paralelno odvija samo nekoliko metara dalje, u vagonskim stanovima, straćarama, improviziranim barakama, daščarama i potleušicama, u kojima živi puno prevelik broj ukućana za tako maleni prostor, i u kojima se onda, posljedično tome, puno brže šire zarazne bolesti”.
Fotografije socijalne bijede imale su svrhu oblikovanja svojevrsne potvrde propitivanja organske podloge društva u prvoj polovici 20. stoljeća.
Pored kataloških opisa i fotografija svih eksponata, izložba donosi i dvojezični hrvatsko-engleski katalog koji sadržava uvodni tekst upraviteljice Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU Stelle Fatović-Ferenčić, znanstvenog suradnika Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU Martina Kuhara i upraviteljice Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU Silvije Brkić Midžić, koji su ujedno i autori koncepcije.
Likovni postav izložbe, vizualni identitet i grafičko oblikovanje izložbenih materijala potpisuje Ante Rašić (Studio Rašić), a uz izložbu, koja ostaje otvorena do 19. svibnja, bit će organizirana predavanja, radionice i stručna vodstva.