Ovo je nevjerojatna priča o besramnoj krađi jedne od ljepših slika u povijesti
Šezdeset godina sudovi pokušavaju utvrditi čija je zapravo slika Gustava Klimta
Slika, “Portret Adele Bloch-Bauer I”, Gustava Klimta, majstora secesije, jedna je od njegovih najpoznatijih, ali i najkontroveznijih. Ta se njena kontroverznost ne odnosi isključivo na povijesni kontekst u kojem je nastala, već na opće poznatu trakavicu oko toga čija je.
Nakon šezdesetogodišnje pravne bitke koju je Maria Altmann vodila s Republikom Austrijom konačno je donesena presuda u njenu korist. Slika se iz Europe preselila u SAD, točnije njujorški muzej Neue Galerie vlasnika Ronalda Laudera, a mi vam donosimo cijelu priču o bečkoj “Mona Lisi”.
Turbulentan početak priče
Gustav Klimt je inspiriran bizantinskom umjetnošću 1907. naslikao portret Adele Bloch-Bauer. Ona je u to vrijeme bila prekrasna it djevojka i domaćica poznatog bečkog Salona. Naslikao ju je u senzualnoj i erotičnoj maniri i premda je njezin suprug dao suglasnost takvom načinu portretiranja Adele, desteljećima su kuloarima kružile priče da su Klimt i njegova muza vodili tajni ljubavni život.
Gospođa Bloch-Bauer neočekivano je preminula 1925. godine od posljedica meningitisa u dobi od 43 godine. Ona je oporučno sporni portret, uz još tri slike, prepustila Republici Austriji. Naglasila je da će se imovinski odnosi promijeniti tek nakon smrti njenog muža u čijem su vlasništvu slike trebale ostati do tog fatalnog trenutka.
No, kad je Njemačka anektirala Austriju njen je muž pobjegao u Švicarsku. Vlada je tad zaplijenila svu njegovu imovinu i tri od četiri slike koje je Adele ostavila za sobom izložila u Austrijskoj galeriji. Otad je “Portret Adele Bloch-Bauer I” gotovo šezdesetak godina uz bok drugom poznatom djelu istog autora, “Poljupcu”, krasio te iste zidove u Belvedereu.
Intermezzo
Onaj isti Ronald Lauder, u čijem se posjedu danas ta osporavana slika nalazi, u nju se je zaljubio sa samo 16 godina. Kasnije je postao čak i američki veleposlanik u Beču i redovito posjećivao Adele.
Nakon što je 1998. godine u Washingtonu organizirana konferencija na temu vraćanja imovine koju su nacisti otuđili Židovima, pokrenuta je najveća lavina u povijesti čovječanstva istraživanja umjetnina i zahtjeva za njihovim vraćanjem od strane njihovih navodnih nasljenika.
O vraćanju Klimtove slike njenim nasljednicima snimljen je čak i igrani film. Upravo zbog toga pouzdano znamo mnogo o sporu između Austrije, koja je pravo na sliku polagala temeljem oporuke Adele Bloch-Bauer kojom je izrijekom sliku prepustila austrijskom narodu kako bi Austija na taj način dobila svoju vlastitu verziju “Mona Lise”, i gospođe Marie Altmann. Spor je razriješen tek nakon uplitanja Vrhovnog suda, u korist gospođe Altmann naravno.
Intriga jednog veleposlanika
No, manje je poznato da je sliku odmah nakon povratka Altmannovoj otkupio Lauder za neznatnih 135 milijuna dolara. Iako Lauder nikad nije potvrdio koliko je točno platio za Adele, rekao je da je cijena za tu Klimtovu sliku oborila sve rekorde.
“Maria Altmann oduvijek je željela da slika bude ovdje”, odvratio je samo kratko. No nije mu dugo trebalo da postane direktniji u svojim istupima. “Sada je to naša “Mona Lisa”, rekao je nedavno u jednom intervjuu da bi se potom neuspjelo ispravio riječima: “To je svačija “Mona Lisa”.
Ono što možda niste znali je da su Lauder i njegov brat vjerojatno najveći živući kolekcionari kubističkih i ekspresionističkih djela na svijetu i da se je referirano na njih dvojicu kad je govorio naša, a ne na cijelu američku naciju.
Igrani film o Adelinom putu
“Woman in Gold” naslov je filma koji je Marijinu priču prenio na platno. Lauder je nedavno pozvan da se priključi promociji filma. Za zvijezde filma, Helen Mirren i Ryana Reynoldsa, organizirao je večeru kojoj su prisustvovale i Meryl Streep i Barbara Walters. Kasnije je izjavio da je Helen sjajno protumačila odlučnost Marije Altmann.
Film je inače svoju premijeru imao na ovogodišnjem Berlinaleu i bio je popljuvan od strane kritičara kao bezukusna čak i za loše ispodprosječna drama koja tematizira hajku za izgubljen blagom kao križarski rat za pravdu. Producenti su nakon toga film odlučili vratiti u studio kako bi ga doradili.
Lauder se nada da će biti još ovakvih priča. Preostaje nam vidjeti na što je još bacio svoje gramzljivo oko.
https://www.youtube.com/watch?v=geJeX6iIlO0