Ovu su kubansku umjetnicu uhapsili samo zbog performansa u kojem šapće
Kubanske vlasti i policija spriječile su Taniju Brugueru da održi performans
Neočekivanom igrom slučaja, koja to možda i nije, ponovno se otvorila veza između Zagreba i političkih kontroverzi na globalnoj umjetničkoj sceni, koje iznova pokazuju koliko suvremene umjetničke prakse katkad ovise o političkim kretanjima, bilo voljom njihovih protagonista, bilo mimo nje. Tania Bruguera, međunarodno poznata umjetnica kubanskog porijekla, u Zagrebu je trenutno prisutna putem projekta Arte Útil, predstavljenog izložbom u Galeriji Nova o kojoj smo pisali ranije. Arte Útil u biti je opširna online arhiva mnoštva umjetničkih inicijativa koje su od početaka modernizma sredinom 19. stoljeća umjetnost shvaćale na aktivistički, društveno angažirani način s neposrednom, konkretnom vrijednošću za njene korisnike.
Izložbu u Galeriji Nova kurira kolektiv WHW – Što, kako i za koga?, u suradnji s Bruguerom i Van Abbemuseum iz Eindhovena u Nizozemskoj. Podsjetimo, WHW se s prošlom velikom međunarodnom izložbom koju su kurirali – “Stvarno korisnim znanjem” u Mueso Reina Sofia u Madridu – našao pod lupom europske kulturne javnosti jer su španjolski katolički konzervativci, na čelu s klerikalnim udrugama građana, tražili da se s izložbe povuče rad “Mala kutija šibica” kolektiva Mujeres Publicas. Bila je riječ o kutiji šibica sa slikom goruće crkve i sloganom “Jedina crkva koja osvjetljava je ona koja gori”. Međutim, uprava madridskog muzeja ostala je dosljedna, pa integritet izložbe nije bio narušen.
Kako je performans doveo do prosvjeda
Sada se, premda indirektno, zbiva nešto pomalo slično, ali već s mnogo ozbiljnijim posljedicama. Tania Bruguera nedavno je na Trgu Revolucije u Havani pokušala organizirati umjetničku akciju-performans “Tatlinov šapat”, čija je poanta bila u tome da svaki slučajni prolaznik može dobiti mikrofon u ruke i na trgu nekoliko minuta slobodno govoriti o čemu god želi. Performans nije takoreći ni počeo, a kubanska policija Brugueru je momentalno uhitila i konfiscirala joj putovnicu, a do zaključenja ove vijesti umjetnica još uvijek nije puštena iz zatvora, gdje čeka tužbu i najvjerojatnije – brzu presudu.
U međuvremenu, u ponedjeljak, 13. travnja, na Times Squareu u New Yorku od podneva do 16 h popodne skupilo se poveće društvo umjetnika, muzealaca, aktivista za prava imigranata i drugih, kako bi prosvjedovali u znak podrške Taniji Brugueri. Okupljeni su odlučili rekreirati njezinu vlastitu zamisao za performans, pa su se govornici izredali stojeći na običnoj drvenoj kutiji, kako bi time upozorili na na fragilnost slobode govora. Lica poput umjetnika Dreada Scotta, Hansa Haackea, Ahmeta Ögüta, povjesničarke umjetnosti i kritičarke Claire Bishop, ali i Toma Finkelpearla, povjerenika za kulturna pitanja u New Yorku, dovela su slučaj Tanije Bruguere u vezu s recentnom represijom nad umjetnicima kao što je, primjerice, utamničenje ženskog kolektiva Pussy Riot u Rusiji, koje je doživjelo planetarnu osudu.
Gnjevni govor starijeg Kubanca
Međutim, najuvjerljiviji govornik na prosvjedu zasigurno je bio postariji Kubanac Jose Gutierrez Solana, građanin koji se među prvima popeo na improviziranu binu. Izjavio je: “Kubanac sam i proveo sam mnogo vremena u zatvoru na Kubi.” Naravno, zbog političkog kompromitiranja – podržavanja liberalizma i osnovnih ljudskih prava, što je završilo s desetogodišnjom zatvorskom kaznom. U SAD je stigao 1986. Solana smatra da predsjednik Raul Castro relativno liberalizira Kubu samo kako bi što više zarađivao od turizma, ali da se suštinski ništa bitno neće promijeniti do daljnjega.
U međuvremenu, prosvjednici od jučer nastavljaju agitirati, dok Bruguera i dalje čami u zatvoru i čeka, vrlo vjerojatno, da pritisak tzv. međunarodne zajednice postane dovoljan kako bi bila puštena na slobodu. No, kako bilo, neosporno je da je umjetničko izražavanje, koje bi po definiciji trebalo biti slobodno, neprekidno itekako ugroženo i političkim i ekonomskim faktorima. Najmanje što mi možemo učiniti je informirati se, posjetiti izložbu u susjedstvu i upoznati se s umjetničkim radom čiji je prvenstveni cilj društvena promjena. I to je već nekakav početak.