Pisac Nebojša Lujanović govori o finalu kulturne manifestacije Pričigin
U Splitu je nedavno održana posljednja večer ovog kulturnog festivala
U subotu, 2. travnja u Splitu se održao posljednji dan ovogodišnjeg Pričigina, kulturne manifestacije koja već 10. godinu zaredom okuplja zavidan broj ljudi. Riječ je o festivalu u čijem je fokusu usmena književnost, odnosno pričanje priča. Gosti su, naime, pozvani da kroz pet tematskih večeri i više od 15 zasebnih programa publici pričaju svoje originalne priče na mjestu događaja.
Ovaj koncept postao je u ovih 10 godina kulturni fenomen, no izgleda da se dosadašnje vodstvo zasitilo organizacije pa će ih sljedeće godine zamijeniti trojica Splićana: Nebojša Lujanović, Marijo Glavaš i Denis Zorić. Telegram je razgovarao s Nebojšom Lujanovićem, priznatim piscem, znanstvenikom i pasioniranim maratoncem, i provjerio kakve planove ima novo vodstvo Pričigina.
TELEGRAM: U kojem će smjeru Pričigin ići nakon što preuzmete njegovu organizaciju?
LUJANOVIĆ: Dosad je naglasak bio na piscima pa Mario, Denis i ja ne bismo to niti previše mijenjali jer smatramo da nema smisla radikalno mijenjati nešto što prosječno po događaju okupi i do 700 posjetitelja. Pričigin je po tom pitanju usamljen kulturni događaj u ovim našim uvjetima s obzirom na to da u Zagrebu i neka međunarodna književna zvijezda okupi tek 150 ljudi. Ali malo bismo voljeli program proširiti prema pričašima koji ne bi bili isključivo iz domene književnosti ili novinarstva.
TELEGRAM: Imate li već nekoga u vidu?
LUJANOVIĆ: Pa evo, ja sam već počeo raditi na tome. Danas, primjerice, organiziram romsku večer. Već mi je najavljeno da će biti velika gužva i da se traži karta više. Od sljedeće godine u program planiramo uključiti i neke ljude koji se bave zanimljivim poslovima, a da ne dolaze iz područja književnosti. Naravno, to je malo riskantno jer oni nisu navikli na javne nastupe. S time sam imao problema i sad jer sam svoje romske goste trebao nekako osloboditi straha pred publikom. Doduše, nisam im još ni rekao koliko ih stvarno čeka ljudi u publici.
Voljeli bismo malo proširiti koncept pa možda krenuti i na neka gostovanja, ali za to će nam trebati neki malo jači sponzori. Mislim, cijeli projekt iznosi oko 150.000 kuna
TELEGRAM: S kakvim problemima očekujete da ćete se susresti?
LUJANOVIĆ: Pa mislim da će veći dio problema biti financijske prirode. Voljeli bismo malo proširiti koncept pa možda krenuti i na neka gostovanja, ali za to će nam trebati neki malo jači sponzori. Mislim, cijeli projekt iznosi oko 150.000 kuna. Ovi naši su se već dosta iscrpili, a značajnije pomoći od institucija dosad nije bilo.
TELEGRAM: Kako objašnjavate uspjeh Pričigina?
LUJANOVIĆ: Jasno da je za to najzaslužniji originalan koncept koji je prije 10 godina osmislio Petar Filipić, a Baretić ga je potom pretočio u program. Nešto se krije i u publici i njenu temperamentu. A treća stvar je što u Splitu manjka kulturne ponude pa naša publika nije raspršena poput zagrebačke.
TELEGRAM: Dakle, u Splitu postoji još mjesta za neku književnu manifestaciju.
LUJANOVIĆ: Pa mislim da postoji. No, ono što nam kronično nedostaje je jedan festival književnosti. Ja, recimo, zbog toga već tri godine udaram glavom o zid, ali ne odustajem. Mislim da Split i ovakva publika zaslužuju jedan pravi festival književnosti koji bi trajao nekoliko dana.
TELEGRAM: Znanstvenik ste, pišete, trčite maratone, imate obitelj, a sad ste preuzeli i Pričigin. Kako to sve stižete?
Multitasking, sve se može kad si rasporedite vrijeme. Jest da mi je svaka minuta pokrivena, ali kad nešto volite, onda ide lako. Osim toga, ja ništa od svega toga ne doživljavam kao posao, nego kao zabavu.
‘Opet će u pitanju biti neka žestoka kritika i mislim da ću se ovaj put obračunati s nekim umjetničko-intelektualnim miljeom’, kaže Lujanović o novoj knjizi
TELEGRAM: Najavili ste da na proljeće počinjete raditi na novom romanu. Kako to ide?
LUJANOVIĆ: Ma, volio bih da ide bolje, ali mi ovaj prošli ne dopušta da isplivam iz njega. Raspored mi je dosad bio pretrpan promocijama, a sad me još i kolega Josip Lakić uvukao u priču da od Oblaka boje kože napravimo scenarij za film. Zato mi se malo teško prebaciti na tekst koji će biti potpuno drukčiji, iako bi bilo jako lako opaliti još jednu romsku priču jer materijala imam više nego dovoljno.
TELEGRAM: O čemu ćete pisati?
LUJANOVIĆ: I dalje ću se voditi mojim umjetničkim credom, onom sintagmom udri do kosti. Dakle, opet će u pitanju biti neka žestoka kritika i mislim da ću se ovaj put obračunati s nekim umjetničko-intelektualnim miljeom. Što da vam kažem, trudim se pribaviti što više neprijatelja. Samo što to neće biti roman s ključem, zazirem od takve vrste umjetničkog izraza. Tu leži najveća zamka, ali ujedno i izazov.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 2. travnja 2016.