Početkom travnja izlazi stripovsko izdanje Šegrta Hlapića. Pričali smo s talentiranim ilustratorom tog stripa
Igor Vilagoš zajedno s Davorom Špišićem na stripu skoro godinu dana
Početkom travnja trebali bismo dobiti stripovsko izdanje Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića. Autori Davor Špišić i Igor Vilagoš prihvatili su se, naime, prije nešto manje od godinu dana posla adaptacije najpoznatijeg djela Ivane Brlić Mažuranić.
Priča je to koju vjerojatno mnogi znaju. Mladi postolarski šegrt krenuo je na sedmodnevno putovanje kako bi razgazio premale čizme. Svijet s kojim se na tom putu susreće mračan je i pun iskušenja, ali Hlapića prati sreća pa se iz svih opasnih situacija izvlači neokrznut. Naravno da u knjizi postoji i ljubavna priča. koja će se pronaći i u stripovskom izdanju ove popularne bajke.
Socijalni element
“Scenarist se iz izvornika trudio izvući sve ono nužno i bitno u nekom dramaturškom smislu, tako da je i Hlapićeva ljubavna priča u stripu pronašla svoje mjesto. Doduše, decentna je i događa se negdje usput, onako klasično kršćanski”, šali se ilustrator stripa Igor Vilagoš koji ističe da mu je dosta važan segment priče bio i njen socijalni element, odnosno neimaština koja je, nažalost, svevremenska pojava.
Svoj strip Vilagoš je vremenski smjestio negdje u vrijeme Habsburške Monarhije, što se jasno ocrtava u kostimografiji i scenografiji. Želio je, tvrdi, ostati što vjerniji vremenu u kojem je Brlić Mažuranić pisala književni predložak za strip. “Inspirirao sam se Jugendstilom i secesijom. Osim toga, u to vrijeme nastajao je i sam strip kao forma pa su prvi autori stvarali upravo u tim stilovima”, kaže ilustrator. Dodaje da je sretan što je uspio pronaći način da taj retrocrtež dovede u vezu s nekom suvremenom formom.
‘Vjerni smo vremenu, inspirirao sam se secesijom i Jugendstilom’, kaže autor
Usporedi li se strip s njegovom književnom inačicom ili pak filmskim adaptacijama bajke, primijetit će se, dakako, stanovite razlike. “Strip bi se načelno mogao lakše usporediti s igranim, nego s animiranim filmom. Naši likovi su stvarni”, govori Vilagoš.
Visoki standardi
Usput ističe i da je strip rađen u boji ne samo zbog toga što je to današnji standard, nego i zbog toga što je strip zapravo oduvijek bio tako rađen. “Strip je uvijek bio u boji samo što smo mi s obzirom na našu tradiciju čitali crno-bijele stripove jer je to jednostavno povoljniji način tiskanja.”
Zanimljivo je i da su Čudnovate zgode šegrta Hlapića prva veća forma koju je Igor radio i bio mu je to veliki izazov koji je s radošću prihvatio. “Hlapića sam počeo crtati prije nešto manje od devet mjeseci i jako sam se trudio napraviti ga kao autorski strip, a ne kao neku zadanu formu”, tvrdi.
Volio bi, doduše, da je imao nešto više vremena, ali takva je, kaže, sudbina komercijalnih umjetnika. Na kraju je ipak i više nego zadovoljan napravljenim. “Mislim da će to biti jedno reprezentativno otisnuto stripovsko izdanje čak i za visoke standarde naše izdavačke kuće Stripforum”, zaključuje poznati ilustrator.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 12. ožujka 2016.