Pogledali smo 'Na skliskom terenu', sjajan dokumentarac o Putinovom ratu protiv ruske mladeži
'Na skliskom terenu', film ruskog redatelja i aktivista Kirila Nenaševa, dio je programa aktualnog ZagrebDoxa
U režimima poput onoga kakav je u Rusiji uspostavio Vladimir Putin – autoritarnoj diktaturi koja dobrim dijelom počiva na progonima i nasilju nad političkim neistomišljenicima, odnosno na strahu, ali i konformizmu građana – nije lako odnjegovati klice otpora, no ako ih negdje u Rusiji ima, to je među ljudima u dvadesetim godinama života.
To je sigurno jedna od glavnih poruka Kirila Nenaševa, ruskog redatelja i aktivista čiji se dokumentarac Na skliskom terenu prikazuje u programu aktualnog ZagrebDoxa.
Započet netom prije pandemije koronavirusa, a najvećim dijelom završen upravo u danima ruske invazije na Ukrajinu, dokumentarac ukazuje na razmjere Putinova obračuna s neistomišljenicima – kako pokazuje redatelj, iz ovog ili onog razloga tijekom godina pritvorio je više od 100 tisuća ljudi – i dolazi kao još jedan prilog tezi o Putinu kao nasljedniku sovjetskih i carskih krvnika koji oduvijek haraju Rusijom.
U središtu je kritički nastrojena djevojka Maša
Nenašev u svom filmu ponajprije prati mlade koji zamišljaju drugačiju, slobodnu i demokratsku Rusiju, a u središtu je djevojka Maša, jedna od mnogih koji su zbog svojih akcija – studentskih predavanja, mirnih demonstracija i prosvjeda – iskusili hladnoću ruskih ćelija. Ona se izvukla s blažim posljedicama i svoju je kaznu odradila radom za opće dobro, ali pojedini njezini vršnjaci za kritičke osvrte na režim dobili su i višegodišnje zatvorske kazne.
U nizu prosvjednih akcija i nasilnih policijskih reakcija koje prikazuje Nenašev, prva se odnosi na demonstracije povodom izbora za moskovsko gradsko vijeće, u ljeto 2019. godine, kad je uhićenjima i manipulacijom registracijskog procesa uvelike bilo spriječeno sudjelovanje neovisnih kandidata. Među uhićenima se tada našla i opozicijska političarka i aktivistica Julija Galijamina.
U međuvremenu više puta hapšena, potom proglašena stranim agentom i otpuštena sa svog radnog mjesta na jednom od moskovskih znanstvenih instituta, Galijamina je nedavno – zbog prosvjeda protiv rata u Ukrajini – opet završila u zatvoru. Jedan od tužnijih trenutaka ovog filma odnosi se na situaciju kad privedena političarka – s rukama na rešetkama policijske marice – suznih očiju poziva druge da preuzmu njezinu ulogu.
Putinov režim provodi rat protiv mladeži
Njezin je poziv prije svega upućen mlađima koji su tog moskovskog ljeta itekako dobili svoju porciju pendrečenja, što će se onda ponavljati i u drugim akcijama koje pratimo, primjerice povodom Putinovih ustavnih izmjena koje su načelno otvorile put njegovoj doživotnoj vladavini ili u prosvjedima nakon atentata na Alekseja Navaljnoga.
Prepoznao je to i sam Navaljni koji je među ruskom omladinom stekao nezanemariv broj sljedbenika: koliko god bile nepouzdane, a često i proturječne, ankete o Putinovoj popularnosti u Rusiji uglavnom pokazuju da upravo među njima treba tražiti najveći broj protivnika režima. „Među Rusima mlađim od 30 godina koji žive u gradovima, imaju visoko obrazovanje i ne gledaju nacionalnu televiziju, broj onih koji se protive ratu ide preko 80 posto”, zaključuje sociolog Mihail Sokolov.
Režim je toga itekako svjestan pa neće stati ni pred sudskim obračunom s kritički nastrojenim maloljetnicima. U određenoj mjeri, Putin provodi rat protiv mladeži, pa iako nema na raspolaganju Staljinovu totalitarnu aparaturu, definitivno je usvojio neke od njegovih metoda.
Promijenila se politička logika represije
Nenašev ovdje daje primjer dirigiranog sudskog procesa u kojem je grupa mladih ljudi iz grada Penze, uhićena 2017. godine pod optužbom za terorističke namjere i podvrgnuta mučenju sve dok nisu priznali optužnicu, u konačnici, tri godine kasnije, osuđena na zatvorske kazne u trajanju od 6 do 18 godina. Kažnjeničke kolonije ponovno su ruska aktualnost.
Ni drakonske kazne ni mučenje nisu novost u Rusiji. Ono što je novo u ovom slučaju, ukazuje politički analitičar Kiril Rogov, jest politička logika koja leži u pozadini. “Putin je aproprirao Staljinove metode sudskog inženjeringa kako bi nametnuo teror, osobito među mladim ljudima, te kriminalizirao politički aktivizam.”
Na skliskom terenu obilato dokumentira situacije u kojima obično stajanje na ulici s kritičkim nastrojenim natpisom u rukama izazove promptnu reakciju naizgled sveprisutnih policajaca, koji bez riječi upozorenja odnose ljude ravno u maricu.
“Da je barem Staljin tu da vam napraši tur”
Važan je aspekt ove priče i stvarna podrška režimu, odnosno generacijska razlika u poimanju onoga što je zapravo najvažnije u životu ruskih građana. Teško je precijeniti ulogu koju u tom zauzima opsežna režimska propaganda, a Nenašev ovdje dobro poentira prikazujući video uratke u kojima se veliča ruska vojna tehnologija. Pripremajući ih za “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini, Putin je uložio znatan trud u stvaranje percepcije o Rusiji kao kolosalnoj, nezaustavljivoj vojnoj sili.
Na realnost se odgovara, dakako, novom propagandom, uz cinične poruke o istini i pravdi.
S druge strane, zanimljiva je scena u kojoj Maši prilazi stara gospođa, bijesna zbog njezinih natpisa o slobodi. “Ne treba vama sloboda, nego posao”, govori joj, podsjećajući na Staljinove “zasluge” nakon Drugog svjetskog rata. “Da je barem Staljin tu da vam napraši tur”, poručuje Maši koja ne može suspregnuti osmijeh. Čeka ih golem posao, ali Rusija će biti slobodna, uvjerena je Maša.
Ne znamo kakva sudbina čeka Rusiju, ali nakon ovog filma ostaje osjećaj da dokle god ruskim ulicama hodaju djevojke poput Maše, situacija ipak nije bezizlazna. Iako redatelj u tih sat i pol vremena ponekad gubi fokus, urgentnost njegove poruke, mladenačka energija snimanih protagonista, solidna montaža i izvrstan soundtrack dovoljno su snažni aduti da ga preporučimo za gledanje.