Pogledali smo novi film Quentina Tarantina koji od sutra igra u kinima

Opet je snimio film koji je pretjeran u svakom pogledu

Kakvo god mišljenje imali o Quentinu Tarantinu kao redatelju, nakon što pogledate njegov novi film Mrska osmorka, ono će i dalje ostati isto kao i prije. Ako baš ne simpatizirate njegove prijašnje uratke, i ovaj film ćete doživjeti kao još jedno pretjerano nasilno i vulgarno ostvarenje. No ako ste njegov vjerni obožavatelj i smatrate da još uvijek nije snimio ništa loše, onda će Mrska osmorka za vas biti novi impresivni primjer Tarantinova redateljskog razvoja koji i dalje nosi sve bitne značajke njegova filmskog potpisa.

Istina je zapravo negdje u sredini. Ekscentrični Tarantino sa svojim osmim filmom nije napravio ništa revolucionarno u redateljskom smislu, uglavnom zato što se našao unutar dosta strogo definiranih žanrovskih granica koje nameću vesterni. No čak i s nametnutom fiktivnom ogradom uspio je pronaći perspektivu koja njemu odgovara i stvoriti film koji je, najblaže rečeno, intrigantan.

Dojam izvornog vesterna

Već je tijekom uvodne špice jasno da je Tarantino pod svaku cijenu htio da Mrska osmorka što više djeluju kao izvorni vestern iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Film počinje prekrasnim panoramskim snimkama koje su praćene glazbom Ennija Morriconea. Iako to na prvi pogled djeluje pomalo pretenciozno, zapravo je iznenađujuće uvjerljivo i kod gledatelja se stvara dojam kao da zaista gleda film koji je snimljen prije pola stoljeća, ili više. Njegovo angažiranje za glazbeni dio priče je bio ziheraški, ali pametan potez, jer je riječ o skladatelju koji je radio na nekim od najvažnijih filmova Sergija Leonea. Morricone je za film skladao tek nekoliko novih kompozicija, dok je ostatak preuzet iz starih filmova Johna Carpentera, no čak i uz recikliranje postignut je efekt autentičnosti.

Radnja filma događa se nekoliko godina nakon završetka građanskog rata u Americi, a smještena je u saveznoj državi Wyoming za vrijeme nesnosne snježne oluje. John “The Hangman” Ruth (Kurt Russell) je lovac na glave koji je svoj nadimak stekao zato što kriminalce koje ganja nikad ne ubija nego ih redovito predaje predstavnicima zakona koji ih potom javno vješaju. On putuje u kočiji sa svojom zatvorenicom Daisy Domergue (Jennifer Jason Leigh) koju želi dovesti do gradića Red Rock gdje planira pokupiti izdašnu novčanu nagradu za njezino uhićenje.

Likovi povezani na neočekivane načine

Na tom putu Ruth odlučuje pokupiti dva stopera, bojnika Marquisa Warrena (Samuel L. Jackson) i Chrisa Mannixa (Walton Goggins), koji tvrdi da je novi šerif u Red Rocku. Kako ih je na putu sustigla mećava, odlučili su u svojevrsnom prenoćištu provesti nekoliko dana dok se vrijeme ne smiri. Tamo nailaze na nekoliko osebujnih likova kao što su kauboj Joe Gage (Michael Madsen), britanski egzekutor Oswaldo Mobray (Tim Roth) i umirovljeni konfederacijski general Sandy Smithers (Bruce Dern). Prisilno zarobljena u kolibi, ova grupa vrlo brzo shvaća da je povezana na neočekivane načine i da neki od njih skrivaju svoje stvarne namjere.

Počinje uz predivne panorame i Morriconea. Iako to na prvi pogled djeluje pretenciozno, zapravo je uvjerljivo i kod gledatelja stvara dojam kao da zaista gleda film koji je snimljen 50-ih

Tarantino je oduvijek bio velemajstor pri odabiru glumaca za svoje filmove. Može mu se prigovoriti da od početka karijere ima selekciju istih glumaca s kojima radi i koju s vremenom samo proširuje, no isto tako ne postoji mnogo redatelja koji znaju od glumca dobiti izvedbu kakvu dobiva Tarantino. U ovom filmu je za to najbolji primjer Kurt Russell, koji je odradio jednu od najboljih uloga u životu. Njegov lik John Ruth je svojevrsni pravednik na zalasku karijere, on je sirov, nekulturan i nasilan, ali je istodobno vrlo pošten i principijelan i ne pada mu na pamet prekršiti dogovor ili obećanje. Tim Roth je također sjajan u ulozi naizgled prpošnog gospodina sa šarmantnim britanskim naglaskom, dok je zapravo riječ o hladnokrvnom egzekutoru kojem je oduzimanje ljudskog života rutinska stvar, poput jutarnje kave.

Najkompleksnija uloga Samuela L. Jacksona

Ono što je Christoph Waltz bio u Nemilosrdnim gadovima, to je Tim Roth u Mrskoj osmorci. Jennifer Jason Leigh je oličenje antižene koja sa svojim demonskim osmijehom i pogledom izaziva zgražanje veći dio filma, a Michael Madsen je zapravo jedini koji nije ostavio gotovo nikakav dojam, što se može pripisati tipu uloge koja mu je dodijeljena. No za film je zapravo najvažniji od svih Samuel L. Jackson, Tarantinov suradnik još od dana Paklenog šunda. Ovo je već peti film na kojem rade zajedno, a za njega je ovo najvažnija i najkompleksnija uloga koju je odradio tijekom te suradnje. Jacksonov lik je ključan za radnju i samo zbog njega film se u svojoj drugoj polovici pretvara u krimić u stilu Agathe Christie, a bojnik Marquis postaje svojevrsni Hercule Poirot.

https://www.youtube.com/watch?v=gnRbXn4-Yis

Tarantino je nedavno izjavio kako se bliži kraj njegove filmske karijere i kako se želi fokusirati na kazalište. To je vidljivo već u Mrskoj osmorci, i to je ujedno i najvažnija zamjerka filmu. Koliko god bili zadovoljni sveukupnim dojmom, odličnim ulogama i sjajnim scenarijem, dojam je da bi cijela stvar mnogo bolje funkcionirala u kazališnoj formi. Uz to, opet si je dao oduška po pitanju trajanja filma; epska tri sata su bez problema mogla biti svedena na dva, no to onda ne bi bio klasični Tarantinov film – pretjeran u svakom pogledu.

Naziv: Mrska osmorka (The Hateful Eight)

Žanr: vestern

Trajanje: 182 minute

Redatelj: Quentin Tarantino

Uloge: Kurt Russell, Samuel L. Jackson, Jennifer Jason Leigh, Tim Roth

Početak prikazivanja u kinima: 7. siječnja 2016.

* * * *


Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 31.12.2015.