Pogledali smo novu seriju o talentiranom gospodinu Ripleyju. Shvatili smo: na svijetu može biti samo jedan Ripley, a to nije Matt Damon
Osmodijelna serija koja se 4. travnja ukazala na Netflixu mogla bi konačno potvrditi da je Andrew Scott jedan od najjačih glumaca današnjice
"Ripley" je serija sporijeg ritma i posvećena detaljima, sa savršenim osvjetljenjem u scenama i brojnim statičnim kadrovima detalja. Tako se gradi tjeskobna atmosfera u kojoj svakoj ljepoti kao da prijeti trulež i u kojoj se Andrew Scott snalazi kao riba u vodi, savršeno dozirajući interpretaciju kompleksnog lika kakav je Tom Ripley, glavni lik priče čija se osobnost ljušti poput luka, u brojnim slojevima.
Preko dvjesto glumaca tumačilo je – na filmu, televizijskoj seriji, u kazalištu ili radio dramama – ulogu Sherlocka Holmesa, najvećega od svih detektiva. Taj ekscentrični genijalni istražitelj koji svira violinu i drogira se kokainom postao je ikonom pop kulture, o čijoj važnosti govori činjenica da ga se gledalo na svim ekranima, onim televizijskim ili u kinima, i to otkako je kamera izmišljena.
Na ovim prostorima prvi i veliki Sherlock bio je Jeremy Brett u BBC-jevoj seriji u 1980-ima i 1990-ima, a i danas će se mnogi zakleti u njega i dometnuti da nikada poslije nije bilo boljeg. Nova vremena donijela su neke nove Sherlocke, a u ovom mileniju najpamtljivija su dvojica: Robert Downey Jr. kao Sherlock u dva filma redatelja Guya Ritchieja, kao i Benedict Cumberbatch u ‘moderniziranoj’ ulozi slavnog detektiva u sjajnoj BBC-jevoj seriji od četiri sezone i jednog specijala.
Znamo da na svakog tog Sherlocka dolazi jedan Moriarty, negativac ravnopravnog intelekta i ultimativni nemezis slavnog detektiva iz kuće na broju 221B u Baker Streetu. A ono što je interesantno jest da oni koji tumače ulogu Moriartyja prilično lako padnu u zaborav. Kratkom anketom među upućenim i bliskim ljudima, utvrdio sam da je kod većine u dugotrajnoj memoriji samo jedan glumac ostao upamćen u ulozi tog vječnog zlikovca. Radi se o Moriartyju iz Cumberbatchovog “Sherlocka” a glumi ga Andrew Scott.
Neprepoznati genij
Ne mogu se oteti dojmu da je taj irski glumac sa zavidnim brojem uloga u teatru, filmovima i serijama dosad bio savršeni ‘supporting actor’ i da zaslužuje veći dio reflektora u kadru. Da je Andrew Scott odličan glumac s velikim kapacitetom mogli smo se uvjeriti u sjajnom filmu “All of Us Strangers”, koji je nedavno igrao u našim kinima.
Ipak, riječ je o djelu koje ima malo hermetičniju temu pa je donekle ‘osuđeno’ na manji auditorij, tako da je Scottov genij ostao neprepoznat u najširem gledateljstvu. Sve do sad. Jer osmodijelna serija “Ripley” koja se 4. travnja ukazala na Netflixu mogla bi konačno potvrditi da je Andrew Scott jedan od najjačih glumaca današnjice, i među kritičarima i među publikom.
Potencijal nove serije mogao se vidjeti već u trailerima koji su zaintrigirali gledatelje činjenicom da je riječ o novoj verziji priče koju smo gledali u filmu “Talentirani gospodin Ripley” iz 1999., ili u ranijem francuskom “Purple Noon” iz 1960. s Alainom Delonom u glavnoj ulozi, s razlikom da je Netflixova serija snimljena monokromatski, dakle u crno-bijeloj tehnici.
Samo je jedan Ripley
Bila je tu i činjenica da glavnog (anti)junaka u novoj verziji tumači Andrew Scott, za kojega smo odmah shvatili da je puno bolji izbor za Toma Ripleyja nego što je to bio Matt Damon. Da se razumijemo, ne mislim da je Damon loše odglumio kompleksan lik Thomasa Ripleyja, ali već nakon nekoliko minuta Netflixove nove serije pomislit ćete da na svijetu može biti samo jedan Ripley – a to je Andrew Scott, kojemu je dovoljan samo drukčiji kut svjetla na licu, pa da se isti čas iz simpatičnog šarmera pretvori u dijaboličnog luđaka.
I ne radi se tu o crtama lica ili njegovom izgledu. Ne, Andrew Scott naprosto je veliki glumac. Zato uspijeva biti Ripley kojeg nismo vidjeli u filmu. “Nisam mu želio dati nikakvu dijagnozu”, kaže Scott u intervjuu Vanity Fairu i dodaje: “Nisam ga želio utopiti u unaprijed stvorenim idejama. Riječi kao što su sociopat, psihopat ili pseudoseksualni ubojica, jednostavno mi ne pomažu.”
Takav pristup pokazuje se djelotvornim u seriji koju potpisuje redatelj Steven Zaillian, koji je upravo Scotta želio u naslovnoj ulozi. Znao je i zašto, jer je Netflixov “Ripley” doista drugačiji od filma i zbog pristupa priči – u centru je lik kompleksnog varalice a ne sam čin prevare – ali i zbog neuobičajenog pristupa snimanju.
Originalna interpretacija
Zaillian je uspio kreirati seriju koja kao da monokromatikom izgleda poput onih iz polovice prošlog stoljeća, ali to ne čini zbog dokone različitosti već zbog upečatljive i na trenutke minuciozne crno-bijele fotografije kakvu dugo nisam vidio u brojnoj ponudi na stream platformama.
“Ripley” je serija sporijeg ritma i posvećena detaljima, sa savršenim osvjetljenjem u scenama i brojnim statičnim kadrovima detalja, točnije fotografija, koje bi rado uokvirili i objesili na zid. Tako se gradi tjeskobna atmosfera u kojoj svakoj ljepoti kao da prijeti trulež i u kojoj se Andrew Scott snalazi kao riba u vodi, savršeno dozirajući interpretaciju kompleksnog lika kakav je Tom Ripley, glavni lik priče čija se osobnost ljušti poput luka, u brojnim slojevima. Gledatelj ne može pobjeći od dualnosti odnosa prema Ripleyju, pa na momente osjeća samilost koju će u sljedećoj sceni zamijeniti razočaranje.
U popularnoj kulturi brojni su remakeovi uspješnica koji su pogonjeni, naravno, zaradom. U slučaju priče o Ripleyju, čovjeku-ljušturi koji žudi za identitetom, Netflixova serija nipošto nije tek površno ponavljane već viđenoga u filmovima iz 1999. ili 1960. već je samostalna interpretacija romana književnice Patricije Highsmith iz 1955., čija su djela postala svjetski poznata zahvaljujući Hitchcockovoj ekranizaciji njezinog romana “Stranac u vlaku” iz 1950.
Sjajna glumačka ekipa
Piscu serije i redatelju Zaillianu treba odati priznanje na autorskoj hrabrosti i adaptaciji koja ni u jednom trenutku nije iskompromitirana odnosom prema romanu ili eksploatiranjem postojećih ekranizacija.
Svakako treba spomenuti sjajnu glumačku postavu koju u seriji, uz Scotta, čine Johnny Flynn kao Dickie Greenleaf, Dakota Fanning kao njegova djevojka Marge, ali i Maurizio Lombardi kao inspektor Ravini. Briljantnu crno-bijelu fotografiju u seriji upotpunjava soundtrack koji pridonosi noir atmosferi, a gledajući “Ripleyja” postaje jasno zašto je književnicu Patriciju Highsmith svojevremeno Graham Greene opisao kao “pjesnikinju strepnje”.
Osim najiskrenije preporuke da novoj verziji priče o Ripleyju svakako date šansu, preostaje nada da će redatelj Zaillian i glavni glumac Andrew Scott snimati još i ekranizirati preostale romane Patricije Highsmith – još ih je napisala četiri – o tom nečuvenom varalici Tomu Ripleyju.