Pogledao sam ‘Avengers: Age of Ultron’ i konačno se uvjerio da blockbusteri stvarno mogu biti art

Živio nam Joss Whedon. Režiser je to kojeg smo do sada obožavali zbog ‘Buffy’, ‘Fireflya’ i svega što je napravio pišući stripove. Sada ga je zapalo da režira dva nastavka Avengersa, ključne filmove koji će Marvel filmski univerzum prebaciti iz faze 1 u fazu 3. Kakve faze? Kratka digresija prije nego pređemo na recenziju.

Komplicirane i razgranate priče

Marvel uvijek komplicira stvari. Redovito paralelno vrte nekoliko različitih dimenzija i univerzuma, likovi se preklapaju, neki koji umiru u jednom svemiru su i dalje živi u drugom. Užasno je teško pohvatati sve to. Zato su s filmovima pokušali sve držati potpuno jednostavno i filmove podijelili u tri (za sada) faze. Prvu su nazvali Avengers Assemble. U nju spadaju ‘Iron Man 1 i 2’, ‘The Incredible Hulk’, ‘Thor’, ‘Captain America’, a završili su s Avengersima. Ovo je zapravo ingeniozno. Svakog od glavnih likova predstave u svojim filmovima, onda ih sakupe u Avengersima.

Druga faza tehnički nema ime i mrvicu je raštrkanija. Počela je s ‘Iron Manom 3’, nastavila se s ‘Thorom 2’, ‘Captain Americom 2’, ‘Guardians of the Galaxy’ i sada s ‘Avengersima 2’, a završit će ju ‘Ant-Man’ ovo ljeto. Ovi filmovi su ‘Empire Strikes Back’ Marvel svijeta. Mračni intermezzo prije spektakularnog kraja. Jer, stvarno, svi filmovi iz faze dva koje smo do sada vidjeli su imali vrlo mračnu vibru i čini se da pripremaju veliki kraj.

A faza tri će biti možda najbolja faza do sada. Tri najbitnija filma su ‘Captain America: Civil War’ i ‘Avengers: Infinity War 1 i 2’. Ako niste pratili Marvel stripove, prestanite čitati sad jer ću vam otkriti neke stvari koje vjerojatno ne želite znati. Preskočite do idućeg paragrafa, ozbiljno. Civil War je veliki event u Marvel stripovima u kojima se superheroji potpuno međusobno pokolju. Nakon nekoliko incidenata u koje su se umiješali superheroji, sve države svijeta donesu zakone kojima će se regulirati njihovo postojanje. Svi supeheroji su dužni registrirati se i otkriti svoj pravi identitet. S jedne strane Iron Man potpuno podržava ovaj zakon, Captain America je protiv, a Spider-Man se nađe usred sukoba dvije zaraćene frakcije Avengersa. Sad vam je valjda i jasnije zašto su se Marvel pod svaku cijenu morao dokopati prava na Spider-Mana.

Grupa pozitivaca i genocidni roboti

Osim Civil i Infinity War filmova, bit će još svačega u trećoj fazi – ‘Doctor Strange’, ‘Guardians of the galaxy 2’, ‘Spider-Man’, ‘Thor 3’, ‘Black Panther’, ‘Captain Marvel’ i ‘Inhumans’.

Vraćamo se na ‘Age of Ultron’. Jasno vam je sada da se radi o nevjerojatnoj količini materijala koji se treba sažet u nekoliko filmskih sati.

Zato je dobro da je Whedon tu. On nije samo režirao Avengerse, već je bio i u neku ruku kreativni direktor cijele faze dva. Ne samo zbog znanja koje ima o stripovima, nego i zbog svog posebnog toucha koji daje filmovima. A na Age of Ultronu je iskoristio baš sve što je imao.

Drugi nastavak Avengersa je, jednostavno rečeno, film o grupi pozitivaca koji se sukobljavaju s brilijantnim genocidnim robotom koji užasno želi istrijebiti čovječanstvo. Ujedno je i veći, intenzivniji, glasniji i brutalniji od prvih Avengersa. Izgleda još više kao ljetni blockbuster nego prethodni film. Ali, istovremeno, ima i drastično više karaktera od svih Marvelovih filmova do sada. I to Whedonovog specifičnog karaktera.

Važan film za cijeli studijski sutav

‘Avengers: Age of Ultron’ nije najbolji film na svijetu. Daleko od toga. Ima dosta problema. Ali je jasan smjer u kojem se krećemo. Ljetni blockbusteri prestaju biti korporativni filmovi koji se snimaju samo za punjenje kasa i postaju pomalo artistički filmovi o kojima će se pričati još godinama. Koliko god ga ja volio, čini se da je prošlo vrijeme Michael Baya i velikih stvari koje se zabijaju u druge velike stvari. Marvelovi filmovi imaju osobnost zbog koje je lagano povjerovati da ovo nije običan komad konfekcije.

Idemo od stvari koje možda nisu toliko dobre. Iako je ona prva scena koju sam spomenuo stvarno impresivna, na trenutke nešto ne izgleda kako spada. Kao da ima previše nepotrebnih kadrova. Režu i režu, a uvijek pokazuju istu stvar. Usudio bi se čak reći da je možda nekoliko scena borbe malo nepotrebno. Pogotovo u filmu koji traje dva i pol sata.

A kada smo već kod trajanja. Dakle, gore smo nabrojali 6 ključnih likova. Onda imamo novog glavnog negativca – Ultrona, koji pak stvori svog Visiona. I još ima dvoje klinaca koji za njega obavljaju prljavi posao – Quicksilvera i Scarlet Witch. Ima i vojsku robota. Kao i hrpu pozitivaca i negativaca koji se pojavljuju u epizodnim ulogama. Na početku filma se čini da možda čak ima i previše likova. Ali to je samo na početku. Iako, jučer sam pisao kako je Whedonova verzija filma trajala tri i pol sata, što mi se čini kao puno prikladnija dužina za ovaj film. Onda bi se mogli i malo više pozabaviti s Black Widow, čije naznake izvorne priče malo vidimo, ili s Scarlet Witch. Pa bi hrpe samozadovoljnih blogera mogli prestati cmizdriti da su Avengersi seksistički.

Pripreme za posljednji okršaj

Avengersi su poseban film. Ovdje se ne prati jedna priča, jedan lik. Ovo je ansambl s kojim treba dirigirati. A Whedon to radi sjajno, pogotovo kada često mora imati dijaloške scene u kojima sudjeluje 5-6 likova. Zanimljivo je da čak i tim mirnim dijaloškim scenama Whedon pristupa kao akcijskim scenama. Reže brzo i često, dijalog mu je britak, pun humora i nimalo nas ne zamara.

Age of Ultron se zapravo vrti oko Captain Americe i Iron Mana, vjerojatno nagovještavajući događaje koji nam stižu u Civil Waru. Ali super je da se sve vrti oko njih dvojice, jer zajedno funkcioniraju puno bolje nego pojedinačno. Whedon koristi priliku i u njihovom odnosu se poziva na događaje iz Iron Mana 3 i Captain Americe 2.

U ovom je filmu Tony Stark, uz pomoć Burce Bannera, odgovoran za stvaranje glavnog negativca. Ali to se dogodi kao reakcija na traumu koju je doživio u borbi s Lokijem, kada je morao nuklearnu bombu odnjeti u drugu galaksiju prilikom invazije vanzemaljaca na New York (ako vam ovo zvuči sumanuto, nije. Odite pogledati prve Avengerse). Ultron nastane iz eksperimenta u kojem pokušavaju stvoriti umjetnu inteligenciju koja će moći održavati vječni mir na planeti. Naravno, jedini logični način na koji Ultron vidi mir u svijetu je da pobije kompletno čovječanstvo, što je možda malo pretjerana reakcija.

Slijepa vjera u tehnologiju i licimjerje

Captain America, s druge strane, jako dobro zna posljedice takvog razmišljanja. Razmišljanja da jedan čovjek ima pravo kontrolirati sudbinu cijelog svijeta. U drugom nastavku Captain Americe S.H.I.E.L.D. je zamalo slučajno pobio milijune navodnih teorrista. Captain America je zgrožen Ultron projektom i bijesan na Starka što ga je pokrenuo u tajnosti. Naravno da je bio u pravu kada je bio zabrinuti bjesan. Jer kao i svaki dobar robot ili Frankensteinovo čudovište, Ultron se morao oteti kontroli.

Kao setup za Civil War, ovo je sjajan zaplet. Age of Ultron je zapravo metafora za rat koji Amerika vodi s terorizmom. Captain America je principijelna i transparentna vojska koja je spreman odgovarati civilnim vlastima. A Iron Man je žestoki proizvod vojno-industrijskog kompleksa koji je nastao iz prijetnji kao što su 11. rujna i koji s masam postupa kao s nesposobnom djecom. I jedan i drugi se optužuju za licimjerstvo, a Whedonov je dijalog prepun političkih tonova koji graniče sa satirom. Kao ono kada Captain America upozorava Starka da svaki put kada netko pokuša zaustaviti rat prije nego što počne, ljudi umru. Ultron optužuje Captain Americu da ne može živjeti bez rata.

Nije ni Ultron bez svojih ideoloških boja. On je zapravo naša slijepa vjera u tehnologiju koja bi nam se mogal obiti o glavu. Ultron je uvjeren da je robotsko božanstvo koje stvara robote po svom liku. Ali nije Bog koji želi dobro za svoju djecu. Žrtvovati će ih u sumanutom ratu bez razmišljanja. On je sadistički Kralj Lear, klinac koji iz zabave muči kukce koje pronađe u dvorišut.

Svi su svjesni što se zbiva i dobro se zezaju

Neki dan sam kolegu u redakciji pokušavao uvjeriti da mora pogledati ‘Buffy the Vampire Slayer’. Iako je njegova djevojka svaku epizodu pogledala nekoliko puta, on kategorički odbija. Zašto? Nemam pojma. Ali puno ljudi tvrdi da je to glupava serija o tinejdžerima i vampirima. Ali ona je drastično više od toga. Ono što nas zanima u ovom konkretnom slučaju je samosvjesnost likova u seriji Buffy. Zabava u gledanju Avengersa dolazi iz činjenice da su oni svjesni toga da su superheroji i dobro se zezaju s tim. A kada se ne zezaju i nisu usred borbe, pokazuju da nisu neuništivi. Pokazuju svoju ljudsku stranu.

Nespretan je film Age of Ultron. Ali čak i takav ima jednu vrlo bitnu činjenicu koja mu ide u prilog. Čak i s budžetom od 250 milijuna dolara može se stvarati art. Naravno, ako imate umjetnika s vizijom i koji može kontrolirati produkciju. Usred one-linera, robota i eksplozija, pronalazimo trenutke prepune osjećaja, pathosa i operetskog horora. I ono što mi je možda još draže – ovaj je film prepun posveta. Ponekad čak i imitiranja. Ali ne na vulgaran, Tarantinovski način, nego kako bi to napravio čovjek koji ne samo da poznaje povijest filma, nego i zna prenijeti svoju viziju u stvarnost.

Usred borbe likovi će izgovoriti dijalog koji kao da je dignut i ‘Rio Bravoa’. Kada Black Widow želi smiriti Hulka i pretvoriti ga natrag u Bruce Bannera, nježno ga prima za ruku, baš kao što je Fay Wray to radila King Kongu. U jednom trenutku su Avengersi zatočeni u razrušenoj katedrali, nesigurni hoće li se izvući i jedini način da prežive je da se suoče s robotskom vojskom. Ovaj predivan trenutak snimljen u slow-motionu je veliki hommage ‘Divljoj Hordi’ Sam Peckinpaha. Ali ne odaje počat samo filmovima. Ultron izgleda kao da ga je osobno nacrtao Jack Kirby za film. Dijalozi su posuđeni iz klasičnih djela, filozofskih misli 20. stoljeća i Marvelovih stripova. Kada su svi zajedno na hrpi, imaju savršenog smisla i fenomenalno sve funkcionira zajedno.

Je li Whedon moderni Shakespeare?

Što smo onda mi pogledali? Danas sam pričao s jednim izuzetno iskusnim prevoditeljem i intelektualcem. Zapričali smo se o Danteu i Shakespeareu. O tome kako ih danas vidimo kao vrhunsku umjetnost. A u svoje doba su zapravo bili pulp. Dante je zapravo pisao novinsku reportažu kroz pakao, čistilište i raj. Shakespeare nije doživio objavu niti jedne svoje drame. Jer on nije pisao nešto što bi se trebalo čitati i čuvati za buduće naraštaje. Bile su to predstave koje su se igrale, koje su bile žive i koje su zabavljale mase. Trebao nam je kontekst vremena da shvatimo kolika je to umjetnost.

Ne znam želim li reći da je Joss Whedon Dante ili Shakespeare našeg doba. Dosta je heretično. Ali po svemu što vidim, čini se da je. On radi zabavne filmove, naizgled masovnu konfekciju. Ali u pozadini je to zapravo maleni indie film. Ovaj film će zaraditi negdje između jedne i dvije milijarde dolara (već je zaradio preko 200 milijuna). Samo je pitanje vremena kada ćemo shvatiti da se art i camp, zabava i ozbiljnost, itekako mogu naći u jednom filmu. Usprkos svim svojim minijaturnim nedostacima koji će vas sigurno na prvu zasmetati, vjerujte mi – ‘Avengers: Age of Ultron’ je jedan od najvažnijih filmova ovog desetljeća.