Nekad je nužno odabrati stranu

Pogledao sam novi nastavak 'Jurassic Parka' i sada sam tužan

Ovo nije loš film, ali su sitne greške zamalo upropastile moje djetinjstvo

Užasno želim mrziti ‘Jurassic World’. Mrzio sam ga dok sam gledao trailer, mrzio sam ga prije nego sam ga išao gledati. Mrzio sam ga dok sam ga gledao. Mrzio sam ga i drugi put kada sam ga pogledao. A najviše ga mrzim sada kada sam ga pogledao. Zapravo, jedini trenutak kada ga nisam mrzio je bilo kada je najavljeno da se snima nastavak ‘Jurassic Park’. Znao sam da treba biti oprezan, ali nisam se mogao suzdržati. Bio sam sretan što se radi nova verzija vjerojatno najvažnijeg filma mojih formativnih godina.

Promatrao sam godinama kasnije neke druge klince koji prvi put gledaju ‘Jurassic Park’. I imali su istu reakciju kao i ja devedeset i neke. Čuđenje, sasvim malo straha i na kraju potpuna fascinacija jednim stvarno izgubljenim periodom – vremenom kada su živjeli dinosauri. Nakon filma sam morao kupiti svaku knjigu, svaku figuricu. Sve što je imalo dinosaure po sebi, moralo je biti moje. Da, s godinama sam se ohladio. Jasno mi je da ti dinosauri nisu živjeli u jurskom periodu, kako sugerira naslov. Magiju su uništili i nastavci koji su mi bili dosadni.

Ali nikada nisam zaboravio podrhtavanje vode u plastičnoj čaši, nikada nisam zaboravio oko T-Rexa koje bulji kroz prozor. Nikada nisam zaboravio fenomenalnu muzičku temu. I dan danas se naježim kada ju čujem.

Potpuno gledljiv nostalgični film

Baš zato što nisam zaboravio koliko je važan prvi ‘Jurassic Park’ bio, sam želio mrziti ‘Jurassic World’. Ništa ne može biti tako dobro. I stvarno, ne može. Ali ne mrzim ga zato što je puno lošiji od originala. Mrzim ga zato što je prokleto prosječan. Drugi i treći ‘Jurassic Park’ su poprilične katastrofe, pa ih je lagano ignorirati. ‘Jurassic World’ nije katastrofa. Ima potpuno katastrofičnih dijelova. Ali je gledljiv. Trenutci koji ga čine gledljivima su trenutci koji su me kao klinca navukli na ‘Jurassic Park’.

Super stvari – akcija. Katastrofalne stvari – likovi. Ukratko to je to. Ostatak ne morate ni čitati, ako ne želite. Ali za one koji nastavljaju – krenimo od dobrih stvari. Film je režirao Colin Treverrow, praktički nepoznati režiser. Do sada je napravio samo jedan relativno mali indie film. Treverrow je talentiran, nema sumnje. Ali na ‘Jurassic Worldu’ je postigao upravo suprotno od onog zbog čega je, kako mi se čini, zaposlen. Akcija mu je potpuno genijalna, nešto što indie režiseri ne bi trebali znati raditi. A raspisivanje likova, radnje i drame je otužno. Upravo onaj dio u kojem bi čovjek očekivao da je režiser malog i nezavisnog filma sasvim dobar.

Da, ima nasilja, ali u ni jednom trenutku nije ekstremno. Dosta Spielbergovih filmova je pogledao, pa je naučio da nije uvijek najstrašnije ono što se vidi. Par dobrih zvučnih efekata, malo drhtave kamere i eksplozija krvi su dovoljni da stvore iluziju

Akcija koju Treverrow stvara je vrlo spielbergovska, ali ni u jednom trenutku ne izgleda kao kopija. Jedna stvar koju je vrlo dobro pokupio od Spielberga je potpuna jasnoća. U svakom trenutku vam je jasno što se zbiva i gdje se nalazite. Montaža i kamera jesu brutalne, ali ne toliko zbunjujuće da vas izbace iz takta. Pokupio je još jednu bitnu stvar – ovo je zapravo obiteljski film. Da, ima nasilja, ali u ni jednom trenutku nije ekstremno. Dosta Spielbergovih filmova je pogledao, pa je naučio da nije uvijek najstrašnije ono što se vidi. Par dobrih zvučnih efekata, malo drhtave kamere i eksplozija krvi su dovoljni da stvore iluziju.

Svaka scena miče film naprijed

Svaki karad, svaki rez ima svoj razlog zašto su tamo. I, začudo, uspjeva nešto što malo koji ljetni blockbuster uspijeva – svaka scena miče radnju naprijed. Dobro, ovdje je to lakše, jer likovi doslovno moraju bježati naprijed da bi pobjegli dinosaurima. Akcijske sekvence su stvaro fascinantne. Velociraptori koji napadaju ogromnog dinosaura mi se čine kao hommage prvom ‘Jurassic Parku’, ali apsolutno najbolja akcijska scena je ona kada se leteći dinosauri otmu kontroli i počnu napadati ljude. Malo izgleda kao da Treverrow kopira Spielberga kada bi Spielberg kopirao Hitchcocka.

Možda najbolji dio filma dolazi od činjenice da je Treverrow očito dosta samouvjeren tip. Nema nikakvih problema s tim da radi nastavak. Dapače, to prihvaća s velikim veseljem. Istodobno prihvaća da radi film, ali i proizvod, jedan dio velike franšize (sada već znamo da mu je taj proizvod uspio – postao je prvi film koji je u jednom vikendu zaradio pola milijarde dolara). Kao da je netko uzeo cijeli serijal filmova, izabrao najbolje dijelove i spojio ih u jedan veliki film Što je dosta fora. Jer činjenica da ‘Jurassic World’ može prihvatiti da je nastavak, bez da žrtvuje priču na neka velika objašnjavanja i uvode, je odlika dobrog Spielbergovog filma.

Trenutak potpunog užasa za Jeffa Golbluma, Lauru Dern i Sam Neilla su postali dio atrakcije za klince. Ali očito ih to nimalo ne zanima. Kužim što su htjeli tu reći. Kao, današnji klinci gledaju Spielbergov ‘Jurassic Park’ i dosadan im je.

Pojavljuju se sitnice iz prvog filma – ‘Mr. DNA’, animirani lik koji klincima objašnjava kako su nastali dinosauri, džip kojim su još onda bježali i reference na događaje iz prošlih filmova. Ima jedna potpuno genijalna scena, koja je vjerojatno ključna za film. Jedan od dva glavna klinca u filmu je na telefonu s mamom. Iza njega T-Rex prilazi kozi u kavezu koji je napravljen tako da bi podsjećao na kavez ispred kojeg je u prvom filmu T-Rex rastrgao nekoliko džipova. Trenutak potpunog užasa za Jeffa Golbluma, Lauru Dern i Sam Neilla su postali dio atrakcije za klince. Ali očito ih to nimalo ne zanima. Kužim što su htjeli tu reći. Kao, današnji klinci gledaju Spielbergov ‘Jurassic Park’ i dosadan im je. Zato su im oni morali ponuditi novu i uzbudljivu verziju. Mali problem je što se varaju. Klinci i dalje vole ‘Jurassic Park’.

Upitno moraliziranje i genetski inžinjering

Nekoliko akcijskih scena malo ispadaju iz spielbergovskog modela. Baš se jako ne uklapaju u film i tu počinje dio njegovih problema. U jednom trenutku dinosauri prestaju biti nevjerojatna bića koja, eto samo ponekad vole pobiti ljude, i postaju čudovišta koja nemaju nikakvu kontrolu. Postaju zvijeri koje se ne može zaustaviti. Odjednom ih se pojavljuju stotine i svi izginu. Što nam je naravno potpuno svejedno. Problem nastaje i s novom zvijezdom filma, genetski modificiranim dinosaurom (s nepošteno glupavim imenom) Indominusom Rexom. Izgleda potpuno neprirodno. Izgleda kao Frankensteinovo čudovište. Što bi bilo super. Da smo dobili tu emociju sažaljenja. Ali zapravo cijeli film čekamo da ga netko ubije i da možemo kući.

Tu stvari počnu pucati. ‘Jurassic World’ pokušava malo moralizirati. Sama premisa na publiku gleda malo s visoka. Kao, nakon što novi park dvadeset godina nije imao nesreću, odluče napraviti ultimativnog dinosaura. Kao što kaže Chris Pratt u filmu: ‘Ovi ljudi nikada neće naučiti’. Saznajemo da svako malo moraju stvoriti novo čudovište (jer ovdje se i radi o čudovištima), da bi privlačili novu publiku u park. Zato, valjda, i ona scena nezainteresiranog tinejdžera. Naravno, tinejdžer je odjednom bio zainteresiran kad ga je to čudovište počelo proganjati po otoku. Čini se da film pokušava napraviti istu stvar – ugurati što više i što veće dinosaure u kadar, da bi navukli prodaju ulaznica.

Referiraju se sami na sebe. Kako moraju imati veće i opasnije dinosaure da bi privukli posjetitelje/gledatelje. To je ok. Ništa ne fali sprdanju sami sa sobom. Ali ‘Jurassic World’ radi jedan veliki gaf. Ne sprdaju se sami sa sobom nego sa svojom publikom. A to je ružno.

Ima samo jedan problem. Rade to s velikim gađenjem. Rugaju se gledatelju što želi većeg i jačeg dinosaura. Što nije baš fer. Daj nove, daj stare, daj bilokakve dinosaure, samo nemoj vrijeđati publiku što onda voli to što si joj dao. Vrlo neugodan osjećaj, zapravo. To je najočitije pri samom početku filma, u najboljoj i najtužnijoj sceni. Jedan od tehničara u kontrolnoj sobi nosi majicu s logom starog ‘Jurassic Parka’. Na trenutak mi se to učinila kao dosta dobra fora, pogotovo zato što pričaju o toj majici. Vintage je, platio ju je neku sumanutu količinu dolara na ebayu i onda održi govor kako je prije sve bilo bolje, da šta će nam sada genetski modificirani dinosauri i veliki korporativni sponzori. Nejde tako. Ili jesi ili nisi. Sve između je uvredljivo.

I sada stižemo do apsolutno najgoreg dijela filma. Dijela koji je toliko katastrofalan da je praktički uništio cijeli film. Dio zbog kojeg mrzim ovaj film. A to su glavni likovi. Vjerujte mi, ne mogu se sjetiti kako se zovu. Niti jedan od glavnih likova. I to ne zato što stalno zaboravljam stvari. Zato što su toliko nezanimljivi, plošni i dosadni da se nisam trudio učiti kako se zovu. Što me ne čudi za Bryce Dallas Howard koja općenito kroz karijeru nosi pomalo dosadni imidži. Ali stvarno, Chris Pratt nije dobar u filmu? Kako?

Potpuno nevjerojatan seksizam

Pratt je trenutno jedna od 3-4 najveće filmske zvijezde na planeti. Čovjek ima karizme, duha, humora. Zgodan je, sad je smršavio pa može biti i akcijska zvijezda. A u ‘Jurassic Worldu’ je sveden na tipa koji ide okolo, vrti očima i svima govori koliko je pametniji od njih. Dosta tužno zapravo. Pratt čak ima i potencijalno fenomenalnu ulogu. Bivši vojnik koji sada trenira velociraptore. Dosta kul, ako se mene pita. Ali ništa.

S Bryce Dallas Howard su možda još više pogriješili. Ona glumi administratoricu parka koja je zapravo jedna velika karikature žene osamdesetih. Zašto osamdesetih? Nemam pojma. Frizura, odjeća, cipele sve vuče na poslovne žene 80ih. Naravno, iako je administratorica parka na divljem i tropskom otoku, nosi visoke pete. Koje Chris Pratt spominje u nekoliko trenutaka kao stvar koja bi ju mogla koštati života. Onda naravno imamo i permanentno nametanje činjenice da je posvećena svojoj karijeri, da za razliku od svoje sestre nema djecu i njezinu potpunu nesposobnost da pruži ikakve majčinske osjećaje. To je dovedeno baš do apsurda.

Naravno, Bryce Dallas Howard na kraju postane heroj, usprkos visokim petama. Ali likovi su toliko loši da je već kasno. Dvoje glavnih aktera su ubili film koji je mogao biti sasvim solidan. Efekti su cool, dinosaure obožavamo, priča je neloša. Još samo da su malo poradili na ljudima u filmu. Ok. Do kraja ove recenzije sam prestao mrziti ‘Jurassic World’. Sad sam samo tužan. Imali su neviđenu priliku. I promašili ju. Ali hej, čestitke na pola milijarde dolara!