PREMINUO JE ARSEN DEDIĆ

Legendarni šibenski glazbenik prije više od dva tjedna zbog sepse je hospitaliziran

Istaknuti hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor Arsen Dedić umro je u ponedjeljak poslijepodne u Zagrebu u 78. godini, doznaje Hina iz Kliničkog bolničkog centra (KBC) Zagreb.

Arsen Dedić bio je primljen prije dva tjedna na intenzivnu njegu Interne klinike KBC-a Zagreb zbog sepse, nakon što mu je ugrađena proteza kuka u Krapinskim Toplicama. S obzirom da mu je 2004. godine u Padovi presađena jetra i primao je imunosupresive, bio je izložen većem riziku od infekcija.

Na Rebro je primljen s evidentnim pokazateljima jakoga infekta, a bio je gotovo bez svijesti kad je prebačen na intenzivnu njegu interne klinike. CT pretragom su pronađene žarište infekcije na otečenoj nozi, koja je bila izvor sepse.

Kako se neslužbeno doznaje, Arsen Dedić umro je zbog multiorganskoga zatajenja kao posljedice sepse i gangrene crijeva.

Utemeljitelj šansone u Hrvatskoj

Arsen je bio književnik, prevoditelj, pjesnik, dirigent, no prije svega bio je jedan od najvažnijih skladatelja i kantautora u modernoj hrvatskoj povijesti. Njegov prepoznatljivi šansonski stil bio je rezultat jedinstvenog spoja poezije i glazbe, i on ga je najviše obilježio. Arsena se također smatra jednim od utemeljitelja ovog žanra u Hrvatskoj. U glazbu ga je kao 13-godišnjaka uveo njegov otac, koji je bio multiinstrumentalist u Šibenskoj narodnoj glazbi i koji ga je naučio svirati flautu. Samo 2 godine već je postao član kazališnog orkestra u rodnom Šibeniku. Tijekom gimnazijskog školovanja osnovao je klapu u kojoj je pjevao i Vice Vukov, njegov prijatelj iz djetinjstva.

Arsen Dedić: Retrospektiva

U Zagreb je stigao na studij prava 1957., no ljubav prema glazbi je prevladavala već tad. Njegov cimer, Mario Bogliuni (koji će kasnije postati poznati pijanist i skladatelj), svirao je glasovir i imao je svoj orkestar s kojim je nastupao na plesnjacima na Ribnjaku. Angažirao je Arsena kao vokalista koji je pjevao Domenica Modugna, The Platterse, Paula Anku i ostale tada popularne izvođače. Pune 3 godine proveo je na Pravnom fakultetu, no ipak je shvatio kako to nije njegov životni poziv. Odlučio jeodustati i upisao je Muzičku akademiju. U tom periodu počeo je sve intenzivnije raditi s Bogliunijem, a prva važnija suradnja ostvarena je na skladbi “Mornarev cha-cha-cha” za koju je Arsen napisao stihove pod pseudonimom Igor Krimov i koja je osvojila nagradu na festivalu Zagreb ’59. Ubrzo počinje pisati još tekstova za skladbe Bogliunija, od kojih je “Poslije ljubavi” na festivalu Sarajevo ’60. dobila nagradu za najbolji tekst.

Šlageri ga nisu zadovoljavali

S Bogliunijem je osnovao vokalni kvartet Prima koji prolazi na audiciji za mlade pjevače Televizije Zagreb, te dobiva osigurane nastupe i honorar. To je utjecalo na Arsena i ostale, koji su glazbu počeli shvaćati sve ozbiljnije i profesionalnije, posvećujući joj sve više vremena. Iako je i sam pomalo skladao, Arsen se uglavnom fokusirao na pisanje i aranžiranje za druge, među kojima su bili Alfi Kabiljo i Nikica Kalogjera.

Nakon raspada Prime, započeo je karijeru vokalnog solista. S vremenom je sve više shvaćao da šlageri ne zadovoljavaju njegov izričaj, te se odlučio okrenuti francuskoj šansoni i genoveškoj školi talijanske glazbe. 1963. se zajedno sa Zvonkom Špišićem pojavio na zagrebačkom festivalu, čime je započela era hrvatske šansone. Izvodi skladbe “Milioner”, “Jesenji dažd” te “Bolero noći”. Iste godine nastupio je i u Splitu na Melodijama Jadrana gdje je izveo svoju prvu cjelovitu, autorsku skladbu “Onaj dan”, za koju je dobio nagradu. Nakon toga Arsen je odbacio pseudonim i počeo je pisati pjesme pod svojim pravim imenom.

Postao zvijezda preko noći

1964. diplomirao je flautu na Muzičkoj akademiji, nakon čega je otišao na odsluženje vojnog roka. Na Splitski festival je iste godine stigao kao ročnik u vojnoj odori, i tamo je izveo “Kuću pored mora”, pjesmu napisanu tijekom boravka u vojsci u Otočcu. S tom pjesmom osvojio je prvu nagradu žirija, drugu publike i nagradu za najbolji tekst. Budući da je do tog trenutkau glavnom pisao i skladao za druge, bio je potpuno iznenađenje. Arsen je postao senzacija i bio je prepoznat i potvrđen kao kantautor i šansonijer.

Iste godine u sklopu Zagrebačkog festivala okupila se skupina od 10-ak skladatelja i književnika pod nazivom Studio 64, čiji je cilj bila promidžba šansone. Slijedom toga Arsen je napisao “Moderato cantabile” koju prvi put izvodi izvan konkurencije na Zagrebfestu iste godine, u sklopu koncerta Studija 64. To je u potpunosti odredilo njegov kantautorski put te ga je svrstalo među utemeljitelje Zagrebačke škole šansone. Preko noći je postao zvijezda, zbog čega su mu pristupili predstavnici Jugotona s kojima je potpisao ugovor koji je rezultirao prvim singl pločama.

Pisao za kazalište, film i televiziju

Arsen je svoj prvi studijski album, “Čovjek kao ja”, objavio 1969. i on se prodao u 60 tisuća primjeraka, zbog čega mu je uručena zlatna ploča. Dvije godine kasnije neočekivano je izdao svoju prvu zbirku pjesama “Brod u boci” koja je bila svojevrsni šok za publiku i kritičare. Knjigu je kasnije preuzeo nakladnik Znanje, koji je objavio osam izdanja i prodao oko 60 tisuća komada. 70-ih je do izražaja došla njegova sklonost scenskoj glazbi i u tom periodu je intenzivno pisao za kazalište, film i televiziju. Iako je autorska pjesma ostala njegov osnovni izraz, pisao je i primijenjenu glazbu, pjesme za dalmatinske klape, glazbu za reklamne spotove i pjesme za djecu. Tijekom tog desetljeća izdao je 9 albuma, no njegov najproduktivniji glazbeni period bile su 80-e.

1981. objavio je prvi zajednički album sa suprugom Gabi Novak, “Arsen & Gabi”. Nekoliko godina kasnije izdao je album “Provincija” koji se smatra jednim od njegovih najboljih ostvarenja i na kojem se nalaze pjesme poput “Djevojka iz moga kraja”, “Sve te vodilo k meni” i “Razgovor s konobarom”. Tih godina snimio je još nekoliko izvrsnih albuma kao što su “Anticasanova, “Kantautor” i “Kino Sloboda”. Radio je i na soundtrackovima za filmove, izvodio skladbe drugih autora, a čak je snimio i album kajkavskih popevki.

Neizbrisiv trag u modernoj kulturi

Tijekom rata objavio je samo jedan album, “Tihi obrt”, u kojem se bavio ratnim zbivanjima i napadima na njegov rodni Šibenik, u kojem mu je tada još živjela majka. 1997. izdao je “Ministarstvo straha” kojeg je kritika nazvala remek-djelom, i za kojeg mu je dodijeljen Porin u kategoriji Najboljeg albuma zabavne glazbe. Zbog zdravstvenih poteškoća 2003. i 2004. proveo je na liječenju u Padovi. Po povratku objavio je knjigu “Padova-uspomene s bolovanja”. Nekoliko mjeseci kasnije objavio je i povratnički album “Na zlu putu” koji je osvojio dva Porina, za album godine te najbolji album pop i zabavne glazbe. 2008. izdao je “Rebus”, album za kojeg će se ispostaviti da je bio njegov posljednji (ne računajući kasnije kompilacije i live izdanja).

Posljednjih nekoliko godina života sve je češće odbijao ponude za koncerte, te se posvetio slikanju, crtanju i obiteljskom životu. Potpuno zasluženo, jer Arsen je napravio sve. Izdao je više od 25 studijskih albuma, 12 knjiga, napisao je glazbu za stotinjak kazališnjih predstava i 34 igrana filma. Svojim autorskim radom ostavio je neizbrisivi trag u modernoj hrvatskoj kulturi i po tome ćemo ga uvijek pamtiti.