Preslušao sam novi album Snoop Dogga i shvatio zašto je on najbitniji akter hip hopa u zadnjih 20 godina

‘Bush’ je u potpunosti producirao Pharrell Williams (uz malu pomoć kolege iz Neptunesa Chada Hugoa), koji je zaslužan za neke od najvećih Snoopovih hitova u posljednjih 15-ak godina. Ovog puta njihova suradnja rezultirala je vrlo kompaktnim albumom koji vrlo jasno odaje počast legendama funka i R&B-a poput Georgea Clintona, Sly & The Family Stone, Isley Brothers i Steviea Wondera. Potonji se pojavljuje i kao gost na uvodnoj pjesmi ‘California Roll‘, koja je kao stvorena za usporenu vožnju širokim avenijama Los Angelesa uz spušteni krov i vjetar u kosi. Slično raspoloženje nose i ‘R U A Freak’ i ‘Awake’, na kojoj odsvirana gitara odiše snažnim utjecajem Nilea Rodgersa. ‘Peaches N Cream’ bio je prvi singl s albuma na kojoj gostuje legendarni Charlie Wilson iz The Gap Banda. Ovaj retro funk uradak je ponajviše zbog lakopamtljivog refrena bio odličan odabir za singl.

Snoop je odlučio na ovom albumu raditi samo s Pharrellom jer je htio dobiti što kohezivniji i ozbiljniji proizvod. On je već debelo zagrizao u peto desetljeće života i ima smisla da želi raditi takvu glazbu. Njih dvojica su uspjeli u tom naumu, no usprkos relativno malom broju pjesama s obzirom na njegove stare albume (10), zapravo djeluje kao da ih ima još manje od toga. ‘Bush’ je dizajniran da funkcionira kao stari funk album kojeg možete slušati uzastopno od početka do kraja, no u stvarnosti dosta brzo postaje zamoran i pomalo dosadan zbog čega imate potrebu skratiti ukupnu playlistu na samo 5-6 najboljih pjesama.

Hip hop ambasador

Kad se priča o najboljim reperima svih vremena, Snoopovo ime se sve rjeđe spominje, što nije bio slučaj kad se pojavio u prvoj polovici 90-ih. Baš poput već spomenutog Kendricka danas, Snoop je tada predstavljao nešto novo, neočekivano i vrlo kvalitetno. Nažalost, baš kao LL Cool J i Ice Cube, status globalnog celebritya zasjenio je njegova glazbena ostvarenja.

Dok je veći dio 90-ih proveo u raznim kontroverzama, od optužbe za ubojstvo do gubitka najboljih prijatelja u hladnokrvnim egzekucijama, trebalo je dosta vremena da Snoop prestane biti opasan za Ameriku i da postane brand sam za sebe. Počeo je glumiti, i iako nije bio posebno talentiran na tom polju, imao je neke pamtljive uloge poput one u ‘Danu obuke’ i ‘Starskyu i Hutchu’, a neko vrijeme je vodio i skeč show ‘Doggy Fizzle Televizzle’.

Zbog toga je s vremenom sve manje bio reper i glazbenik, a sve više zabavljač i celebrity persona. Ostvario je i status svojevrsnog hip hop ambasadora; kad bi god neki crtić ili režiser iz Bollywooda trebali repera koji je prihvatljiv svim uzrastima, zvali su njega. Glumio je u reklamama, snimao je horore ali i filmove za odrasle.

Karizmatičnost kao opravdanje za sve

Hip hop je jedini žanr u kojem je istinitost tekstova u pjesmama jako bitna fanovima i zbog toga se pojedini glazbenici često prozivaju i osporavaju jer ih se smatra lažnjacima. Ista stvar je i sa pretjeranim pojavljivanjem u reklamama i emisijama ili filmovima za koje se smatra da ne odgovaraju njihovom životnom stilu. Takvi reperi su se prodali. Jako je zanimljivo da takve optužbe gotovo nikad nisu zadesile Snoopa, iako je napravio apsolutno sve što se može okarakterizirati kao fejk.

Njegova karizma i prirodni šarm su mu omogućili da razgrana svoju karijeru u sva moguća područja, ali pritom uvijek daje svoj prepoznatljivi potpis svemu što radi i zato ga svi vole. No mi ga i dalje prvenstveno cijenimo zbog onoga što ga je i proslavilo – glazba. Nitko nema vokal koji je toliko prepoznatljiv kao što je Snoopov. Njegov flow je toliko tečan da djeluje kao da je repanje najlakša stvar na svijetu. Nikad nije bio pretjerano talentiran kao tekstopisac, ali to nije ni bilo bitno jer on bi mogao repati jelovnik nekog restorana i to bi svejedno zvučalo dobro. Govorimo o jedinoj osobi koja je mogla surađivati s najtvrđim reperima poput D.O.C.-a, Lady of Rage i B-Reala iz Cypress Hilla, a potom gostovati na singlovima Pussycat Dolls i Katy Perry.

Problematične devedesete

Dr. Dre je taj koji je otkrio Snoopa i dao mu zavidnu minutažu na njegovom prvom solo albumu ‘The Chronic‘ iz 1992. Iduće godine je uslijedio Snoopov debitatntski uradak ‘The Doggystyle‘, koji se danas smatra jednim od najvećih klasika ovog žanra. Kad se činilo da je pred njim sjajna karijera, stvari su se strmoglavile. Njegov idući album ‘The Doggfather‘ bio je veliko razočaranje. Nakon ubojstva Tupaca i odlaska Dr. Drea, njegova izdavačka kuća Death Row se raspala i Snoop je ostao sam, bez jasnog smjera i ideje kud bi njegova karijera trebala ići.

Pomalo očajan, prihvatio je ponudu izdavačke kuće No Limit iz New Orleansa kojom je gospodario Master P, koji je krajem 90-ih bio kralj kiča i trošenja suludih iznosa na luksuzan život. Za njih je Snoop izdao tri osrednja albuma koji se danas rijetko spominju i na kojima je tek nekoliko pjesama vrijednih povremenog slušanja. Nakon izlaska iz okova No Limita, 2002. izdao je album ‘Paid tha Cost to Be da Bo$$‘ na kojem je prvi put surađivao s Neptunesima, odnosno Pharrellom. Taj album iznjedrio je neočekivani hit ‘Beautiful’ koji je pokazao da između ovog dvojca postoji nepobitna kemija i da je ta suradnja bila tek uvod u ono što je uslijedilo.

Povratak na top liste uz pomoć Pharrella Williamsa

Nitko nije bio spreman na ‘R&G (Rhythm & Gangsta): The Masterpiece’ iz 2004. Prvi singl ‘Drop It Like It’s Hot’ pokorio je sve top liste, ponajviše zahvaljujući minimalističkoj produkciji Neptunesa, kojima je to bio jedan od najboljih beatova koje su ikad napravili. Futuristički zvuk ove pjesme osigurali su joj besmrtan status. Da ju sada ponovno izdaju, ponovo bi pokorila sve top liste.

Jednako kao što je ta stvar jedna od najboljih pjesama dvijetisućitih, ‘Gin & Juice’ i ‘Nuthin’ but a ‘G’ Thang’ su bile među najboljim pjesmama 90-ih, što čini Snoopa jednim od rijetkih glazbenika koji je producirao neke od najvećih hitova u dva različita desetljeća. Na ‘R&G-u’ moglo se naći još nekoliko modernih klasika kao što su ‘Let’s Get Blown’ i ‘Ups & Downs’. I njegov idući album ‘Tha Blue Carpet Treatment’ kvalitetom nije zaostajao za svojim prethodnikom.

Kad su ponovno svi pomislili da je dao sve od sebe, vratio se 2008. sa odličnim singlom ‘Sexual Eruption’ (u cenzuriranoj verziji nazvan ‘Sensual Seduction’). Ta pjesma je savršeno odgovarala njegovu karakteru i odražavala je njegovu strast prema funku i glazbi Georgea Clintona, koji je jedan od Snoopovih najvećih uzora. Pjesmu je pratio i jedan od najboljih spotova posljednjih desetak godina.

Najvoljenija ikona hip hopa

2013. ponovno je napravio nešto potpuno neočekivano; otišao je na Jamajku gdje je s producentom Diplom mjesecima napušen snimao novi album. Zbog silnog dojma kojeg je taj otok i njegova kultura ostavio na njega, promijenio je ime u Snoop Lion i zavjetovao se da će raditi samo reggae glazbu. Album ‘Reincarnated’ nije prošao najslavnije i Snoop se uskoro vratio u svoje staro izdanje. S Dam-Funkom, legendom G-funk žanra iz Los Anglesea, lani je oformio duo 7 Days Of Funk i pod tim imenom su izdali i odlični istoimeni EP. To je očito bio uvod u novi album ‘Bush’ koji je produciran u vrlo sličnom stilu.

Iako bi sad bilo najlakše reći kako je Snoop ispucao sve opcije i nema više što ponuditi a da nije već viđeno, teško nam je povjerovati u takav scenarij. Dapače, jako nas zanima što možemo očekivati od njega u zrelijim godinama u koje je sad ušao. Nebrojeno puno puta je dokazao da ima odlično uho za produkciju i da zna pratiti trendove, a istovremeno pokazati poštovanje prema staroj školi. Što god donijela budućnost, Snoop Dogg zauvijek će ostati najvoljenija ikona hip hopa.