Kultura

Prije 50 godina izgrađen je Split 3, možda najbolji kvart u zemlji. Što nam znači danas?

Pričali smo s autoricama važne manifestacije ’50 godina Splita 3 - ulice, kvartovi, stanovnici’

Za nekoliko se tjedana, 17. travnja, navršava točno pola stoljeća od kada je javnosti predstavljena ideja o gradnji Splita 3, dijela grada za 50.000 stanovnika na 341 ha površine. Dvije su Splićanke – dr. Višnja Kukoč, docentica na Katedri za urbanizam Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije na splitskom Sveučilištu i urbanistica Jelena Borota – odlučile tu okruglu obljetnicu obilježiti manifestacijom koju su nazvale 50 godina Splita 3 – ulice, kvartovi, stanovnici.

Autorice pripremaju izložbu i niz predavanja međunarodnih stručnjaka iz Hrvatske, Italije, SAD-a, Slovenije i Srbije, okrugli stolom s temom ‘Kako na Split 3 gledamo danas – prednosti, mane i izazovi’, planiraju urbane promenade i koncerte…

Potrebni su gospodarski, politički i ekonomski uvjeti

“Ne kanimo se zaustaviti samo na onome ‘ajme, kako je nekad bilo lijepo’, nego postavljamo pitanje što nam je danas Split 3”, kaže dr. Kukoč koju je istraživanje učvrstilo u uvjerenju da je potrebno stvaranje jedinstvenog arhiva odnosno registra Splita 3. “Budući da smo skloni ne primijetiti ono što nam je blizu, cilj nam je objedinjavanje kompleksne građe koja će Split 3 približiti kao primjer uspješnog suvremenog planiranja grada”, kaže dr. Kukoč.

Jelena Borota dodaje kako ju je višegodišnja praksa u prostornom planiranju uvjerila koliko je dobar urbanizam rijedak. “Urbanizam nije samostalan, potrebni su gospodarski, politički i ekonomski uvjeti, a Split 3 je fantastičan primjer kako neki projekt može izgledati kad se sve te zvijezde poklope.” Početkom šezdesetih Split ima oko 130.000 stanovnika, raste stopom od oko tri posto godišnje, što odgovara potrebi za 2000 stanova.

U tadašnjem Poduzeću za izgradnju Splita grupa stručnjaka pod vodstvom Josipa Vojnovića planira graditi grad, složenu strukturu kojom su osim stanovanja planirani i svi javni sadržaji. Ključan je bio, autorice ističu, tadašnji gradonačelnik Jakša Miličić, predsjednik Općine Split, prepoznao kao razvojni i osigurao podršku koncepta izgradnji grada i cijeloj investiciji, a projekt se približio pojmu urbanističke demokracije.

Maketa iz 1970.

Graditi grad znači stvarati javne sadržaje sa stambenim

“Sama priprema programa izgradnje Splita 3 bila je jedinstvena počevši od koncepta da treba graditi grad, a ne pojedinačno naselje ili kvart. Izrađen je program za treći gradski rajon koji nisu stvarali samo arhitekti i urbanisti, već sve organizacije u gradu, administrativne, privredne, političke i stručne, dajući sugestije i podatke. Dobrim se planiranjem došlo do ekonomičnijih stanova, po pokazateljima među najjeftinijim u državi.”

Od 18 pristiglih radova iz cijele Jugoslavije ocjenjivački sud je jednoglasno najboljim proglasio rad pod šifrom Žnjan autora Vladimira Brace Mušiča, Marjana Bežana i Nives Starc iz Urbanističkog instituta Slovenije. Natječajni rad autora, koje dr. Kukoč naziva vizionarima iz Ljubljane, uvodi ulicu u vrijeme modernizma, kada se najčešće koristi koncept izgradnje u zelenilu.

Misao vodilja urbanista bila je poštivati čovjeka kao stanara i pješaka, cilj je bio omogućiti stanovniku Splita 3 da iz svog stana vidi sunce i more te da se kreće pravom ulicom, kreiralo se susjedstvo. Autorice kažu kako se na ovom primjeru vidi da graditi grad znači zapravo stvarati javne sadržaje sa stambenim. Ulica ima funkciju socijalnog katalizatora, a stanovnicima su dostupni javni sadržaji.

Svako dijete može doći do škole pješice kroz pješačke ulice

“Socijalna komponenta ulice je najvažnija, a zatim psihološka i estetska. Skoro svaku ulicu projektirao je drugi autor, one imaju identitet, prepoznatljive su i time svojim stanovnicima daju osjećaj pripadnosti, a posjetiteljima orijentaciju”, navodi gospođa Kukoč ističući autore ulica Splita 3 – arhitekte Marjana Cerara, Franu Gotovca, Dinka Kovačića, Danka Lendića, Ivu Radića, Antu Svarčić i Mihajla Zorića.

“Osnovna škola je početak urbanizma u Splitu 3 koji je koncipiran da svako dijete može doći do škole pješice kroz pješačke ulice: osnovne ulice su pješačke, povezane poprečnim putovima, pa se stanovnici, posebno djeca slobodno kreću, provode vrijeme na ulici, druže se, što osigurava visoku kvalitetu života.”

“U intervjuima koje smo radili ili koji se mogu pročitati u novinama stanovnici Splita 3 kažu da ne žele živjeti drugdje jer su im različiti sadržaji na dohvat ruke: osnovna škola, vrtić, dječje igralište, trgovine, različiti servisi, pošta, dječja ambulanta, knjižnica, nekima posao, dakle mogu obaviti sve dnevne aktivnosti i to pješke, bez da ih ometa automobilski promet”, navode autorice. Jedan od primjera je i projektiranje podzemne garaže s oko 1200 parkirnih mjesta ispod Ulice Ruđera Boškovića.

Prije su u fokusu bili zajednica i kolektivno vlasništvo

“Standard je bio takav da si automobilom ušao u garažu, u kojoj su autopraonica, automehaničar i sanitarije te liftom odlaziš u svoj stan. Danas je to poremećeno jer prilikom otkupa stanova mnogi nisu imali novaca za otkup parkirnog mjesta i sada se parkiraju gdje tko stigne”. Navode sjajan primjer u Gradskom kotaru Trstenik u kojem već 12 godina djeluje Udruga za suvremenu umjetnost Kvart.

“Osnovali su je lokalni umjetnici. Izložbe, instalacije, performanse i drugo postavljaju u podzemnim garažama, na ulicama i putovima i svim prostorima kvarta. Stanovnici ih prate, poštuju njihove radove i zajedno održavaju okoliš, sudjeluju, organiziraju prigodna okupljanja, protestiraju protiv izmjena Generalnog urbanističkog plana Splita i aktivno prate i sudjeluju u svim promjenama koje se tiču njihovog kotara pa i grada; ukratko bore se da im kvaliteta život bude bolja.”

Pogled danas Lea Jurcic

Misle da je gotovo nemoguće uspoređivati 1968. i 2018.: “Vlasnički odnosi su se promijenili. Prije je u fokusu bila zajednica i kolektivno vlasništvo, a danas pojedinac i privatno vlasništvo. Grad je sagledavan integralno, a danas u segmentima. Postojali su urbanistički standardi i primjena struke, a danas je primarna primjena prava, a onda struke. Urbanist je imao autoritet, danas više ne ili u puno manjoj mjeri”, kažu.

Split ima potencijal zbog svoje specifične pozicije i nasljeđa

“Urbanistički problemi Splita poklapaju se s problemima na koje nailaze i drugi gradovi na obali pa i u Hrvatskoj. Neke od glavnih tema su razvoj održivog turizma koji ne bi trebao predstavljati prijetnju svakodnevnom životu stanovnika grada već osigurati dodanu vrijednost. Nužna je i urbana sanacija legalizirane izgradnje koja bi omogućila da istočni dijelovi grada prestanu biti predgrađe i konačno postanu grad.

Razvoj i planiranje grada ometa i činjenica da je veliki dio gradskih površina u postupku povrata. Dok taj postupak traje, često godinama pa i desetljećima, na tim površinama se ništa ne gradi, ne sanira ili uređuje. Ako i kada se zemljišta vrate prvotnim vlasnicima problem ne prestaje jer je vrlo često zemljište koje se dobije natrag nedovoljne površine i u planu namijenjeno za svrhu koje nije komercijalna.

Grad rijetko ima sredstva da takva zemljišta otkupi bez obzira na njihovu namjenu koja je često javna i društvena”, kažu Kukoč i Borota, a praksu točkastih izmjena uspoređuju s razvijanjem samo jednog prsta na ruci. “Bez obzira na velike probleme smatramo da grad ima veliki potencijal zbog svoje specifične pozicije i nasljeđa. Resursi, poput Splita 3 postoje, samo ih je potrebno proučiti i pametno iskoristiti. Naš doprinos vidimo u organizaciji ove manifestacije.”

Nastavite čitati