Prije točno 20 godina pojavio se Facebook. Istaknuti intelektualci za Telegram otkrivaju kako im je promijenio život

Vjerovali ili ne, već se dva desetljeća bockamo (ok, to više nije u modi), objavljujemo statuse, komentiramo, dijelimo život na pladnju s ostatkom civilizacije i, premda je Facebook za tinejdžere ono što je za generaciju odraslu devedesetih bio gramofon, jedna se stvar tom dvadesetogodišnjaku ne može osporiti – riječ je o praroditelju svih drugih društvenih mreža i platformi koja je promijenila paradigme funkcioniranja društava.

Preko 3 milijarde “prijatelja”

Enciklopedija Facebook poznaje kao “servis za društveno umrežavanje” koji su pokrenuli studenti s američkog Harvarda – Dustin Moskovitz, Chris Hughes, Eduardo Saverin i, najpoznatiji među njima, Mark Zuckerberg.

Sjedište Facebooka, odnosno tvrtke koja njime upravlja Meta Platforms Inc., nalazi se u Kaliforniji, a ideja Zuckerberga i njegove svite bila je omogućiti međusobnu komunikaciju studenata sveučilišta. Vjerojatno nisu ni sanjali da će lansiranje njihovog studentskog projekta postati temeljna točka virtualnog povezivanja tisuća milijuna ljudi diljem svijeta.

Facebook je u 2023. postigao više od tri milijarde mjesečno aktivnih korisnika te je, unatoč vremešnosti, i dalje jedna od vodećih mrežnih stranica po posjećenosti na svijetu. U Hrvatskoj je, također, iznimno popularan, pa neke brojke govore da u našoj zemlji Facebook koristi oko 2,5 milijuna ljudi.

Produžetak identiteta

Posljednjih dvadeset godina, ističe profesor Domagoj Bebić sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, uistinu su obilježile mnoge promjene u komunikaciji. “Došlo je do potpunog prelaska civilizacije na informiranje putem društvenih mreža, dominacije tražilica poput Googlea, porasta virtualne stvarnosti i mnogih drugih promjena”.

Od svih tih promjena, napominje Bebić, Facebook je imao tektonski utjecaj. “Posebno je zanimljivo kako su se u početku regulacija i javnost mučili s njim, ne doživljavajući ga ozbiljno”. Prisjeća se kako se kod nas kolokvijalno smatralo da se po društvenim mrežama može pisati svašta, a onda smo, najednom, shvatili da su društvene mreže produžetak naših identiteta.

“Bilo da su u pitanju lijepe slike zalaska sunca ili, nažalost, prijetnje upućene nekome, za sve to treba odgovarati. Naučili smo se koristiti društvenim mrežama i, s druge strane, kultura na društvenim mrežama je doživjela direktan kontakt između, ako hoćete, brendova i korisnika”, kaže.

Brendiranje umjetnosti

Brendovi – osobe, institucije ili nešto drugo, mogli su po prvi puta uspostaviti direktnu vezu. “Tako smo vidjeli uspon influencera putem društvenih mreža i pojavljivanje ‘vojski fanova’ koje imaju identitet”.

Za neke, celebritiji na društvenim mrežama postaju važniji od njih samih, bilo da je riječ o sportskom klubu ili nečem drugom, a sve to otvara ogromno tržište. “Facebook, odnosno današnja tvrtka Meta, ima ozbiljnu prednost u odnosu na druge brendove”, smatra Bebić.

Svjesni smo prednosti Facebooka, kao i njegovih mana, a istovremeno i zahvalni što su mnogi tu društvenu mrežu, kao i svoju aktivnost na njoj, podredili službi umjetnosti i kulture te, zahvaljujući upravo današnjem slavljeniku, postigli veliku popularnost. Jedna od njih je i Tisja Kljaković Braić.

Ostalo je povijest

“Imala sam veliki otpor prema društvenim mrežama”, započinje priču o svojem “usponu na mreži”, “Muž mi je otvorio Facebook. Objavila sam prvi crtež, a ostalo je povijest”, govori splitska umjetnica kroz smijeh. Na Facebooku su, naime, nastali “Oni”, a svi oni koji su komentirali i stavljali smajliće, napominje, njihovi su sukreatori.

“Ta reakcija publike tjerala me da ih stvaram iz dana u dan. Izvrstan je osjećaj direktne komunikacije s publikom, bez posrednika”, priznaje Kljaković Braić.

Premda su “Oni” viralni, slikarica priznaje kako njeno slikarstvo ipak nije. “Slikarstvo uglavnom ima puno manju publiku. Držim ga osobnim i manje ga objavljujem”. Facebook, naglašava Kljaković Braić, nije stvorio nju nego “Njih” i na tome mu je zahvalna.

Online književnost

Književni urednik Kruno Lokotar na Facebook se uključio 2016., što je, priznaje, dosta kasno, da bi od profila “iz nužde” počeo na Facebooku održavati književne nagrade Prozak za fikcijsku prozu i Na vrh jezika za poeziju, a pokrenuo je i nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama.

Nagrada, već u svom nazivu, pokušava spojiti post i script – objavu na Facebooku i tisak te tako nagovještava što čeka dobitnika nagrade koju je Lokotar dizajnirao kao veliku enter tipku uz slogan: “Post scriptum – enter u književnost!” Pretpostavljajući da će književnost u nekom obliku migrirati s Facebooka na neke druge mreže i u nove medije, nagradu nikada nije definirao kao nagradu isključivo za književnost na Facebooku.

“Nove generacije odabrale su svoje mreže, a zajedničko im je sažimanje vremena za percepciju i jača audiovizualna komponenta, posljedično manje teksta, pa do daljnjeg – sigurno ne zauvijek – ova nagrada ostaje vezana uz Facebook kojemu svojim postojanjem pokušava šapnuti da je to dobar prostor za kreaciju i objavu”, govori, napominjući kako je i rigoroznost GDPR-a, “koji je uništio komunikaciju preko mailing lista”, dala na značaju Facebooku – “čak i unatoč meni nedokučivom teroru i logici Facebook algoritama”.

Platforma za poeziju

“Ja se zovem lidija deduš. vaš facebook račun osvojio je iznos od 550.000 USD u drugom dijelu facebook programa pomoći covid-19. i šta sad da radim s tolikim novcima?”, zapitala se književnica Lidija Deduš u svojoj knjizi “ja se zovem lidija deduš”.

Na Facebooku je od 2007. godine. “Tada je mreža bila još u začecima i, iako se na početku njezinog korištenja nisam baš dobro snalazila, s vremenom sam shvatila ideju iza koncepta: da se živi društveni život polako gasi i seli na korisničko sučelje”. Ona je ispočetka preko Facebooka uglavnom igrala igrice, “trčala u pauzi s posla da pobere borovnice na farmi ili pokupi municiju u nekoj igri o vampirima”.

Kako je vrijeme odmicalo, a platforma rasla, počela je skupljati prijateljstva poznatih i nepoznatih ljudi. “Oko 2012., kada sam počela pisati poeziju, uz Blog.hr koristila sam Facebook za dijeljenje svojih radova s publikom. Facebook se pokazao kao bolja platforma od bloga jer su komentari i reakcije bili dinamičniji i izravniji”.

Nepregledne mogućnosti

Dobar dio tekstova koje je Deduš objavila u knjigama najprije je podijelila na Facebooku. “Slijedom toga, došle su i neke poslovne ponude, tako da mogu reći da sam se putem mreže razvijala i na poslovnom i na kreativnom planu”, govori. Od vremena tih početaka dogodilo se mnogo toga.

“Facebook i ja smo odrastali zajedno, svatko na svoj način. Moje se pisanje razvijalo, iako to nikad nisam očekivala; a razvijala su se i gasila i stečena prijateljstva”. Preko Facebooka je suuređivala privatne filmske festivale, dobivala reakcije na svoju poeziju, dolazila do informacija iz kulture i javnog života na koje, inače razbacane po bespućima interneta, možda ne bi nailazila.

“Facebook se pretvorio u svojevrsni dnevnik, odnosno zapisi iz svakodnevnog života preselili su se iz bilježnice u bijelu kućicu na ekranu. Izloženost i vidljivost s jedne strane mi je pomogla da se otvorim i prokrčim put prema mentalnom zdravlju”.

I renesansa i debakl

S druge pak strane, danas deset puta dnevno sama sebi kaže: “Lidija, ugasi Facebook na mjesec dana, bit ćeš bolje”. “Facebook je platforma čija je inicijativa bila povezati svijet u jednu centralnu točku, i Facebook je u tome uglavnom uspio. Ali, ako govorimo o slobodnom vremenu koje smo nauštrb platforme izgubili, doživio je debakl”, govori Deduš.

Međutim, širenje ideja, misli i promišljanja danas ne bi bilo tako efikasno bez interneta, pa u skladu s time i Facebooka, napominje. “Ako već živimo u 21. stoljeću, prilagodimo se njegovim trendovima”.

Budućnost je, kao i uvijek, neizvjesna, pa se doista postavlja pitanje kojim putem ovo dvadesetogodišnje čudo naše ere zapravo kroči? Profesor Bebić navodi dva moguća smjera razvoja.

Strategije budućnosti

“Prvi je obogaćivanje postojećih proizvoda, kao što je Marketplace, koji je prilično hvaljen u stručnoj literaturi. Drugi smjer je otvaranje nevjerojatno velikog tržišta virtualne stvarnosti, gdje tvrtka Meta planira gurati taj prostor u novu eru društvene komunikacije”, govori. Osim toga, njihova vizija metaversa također je važan dio strategije.

“Facebook je uistinu povezao svijet na potpuno novi način, i možda bi to trebalo naglasiti. Svijet od nastanka Facebooka postao je drugačije mjesto. Poslovanje, osobni odnosi i mnogo toga drugog mogu od toga profitirati”.

Pobjeći od negativnih aspekata korištenja društvenih mreža ne možemo, ali to je nešto što svaka društvena mreža – kao i svaki njen korisnik – mora uzeti u obzir. “Mislim da Mark Zuckerberg i Facebook za svoj rad zaslužuju visoku ocjenu”, zaključuje Bebić.

Kradljivac vremena

Mnogi koji su tih prvih godina odgovarali na pitanje “Što ti je na umu?”, koristili pomalo zaboravljene “xD” i “<3”, kreirali albume sa slikama fotografiranim ne mobitelom već digitalnom kamerom; oni koji su mijenjali ljubavni status iz “u vezi” u “komplicirano je”, danas se bore s utjecajem TikToka i Snapchata na vlastitu djecu.

Eh da, vrijeme prolazi, i to je nešto što dislajkamo, ali Facebook i dalje o(p)staje kao centralno mjesto informiranja, iako je od samih početaka žigosan kao kradljivac vremena, podataka, pa i američkih izbora. O važnosti Fejsa govori i činjenica da ga nedemokratski vlastodršci ne vole, pa i zabranjuju.

Američki senator John Neely Kennedy svojevremeno je ustvrdio da Facebook nije tvrtka, već zemlja od dvije milijarde korisnika. “Može utjecati na ono o čemu razmišljamo, u što vjerujemo, za koga glasamo, što kupujemo, čak i na to kako se osjećamo”, upozorio je.

A Zuckerberg, s druge strane, ponavlja kako Facebook nije ni zamišljen da bude kompanija. “Stvoren je s društvenom misijom; s ciljem da poveže svijet i učini ga otvorenijim”. Je li u tom naumu uspio – prosudite sami.