Primili smo očitovanje Katedre za zaštitu baštine; profesori kroz 7 točaka analiziraju zašto su radovi na Meštroviću nedopustivi
Profesori zagrebačkog Filozofskog fakulteta reagiraju na radikalne zahvate koji fizički ugrožavaju zaštićenu baštinu
Telegram je u posljednje vrijeme pažljivo pratio događanja oko devastacije Meštrovićeva paviljona u Zagrebu do koje je došlo prilikom najavljenog uređenja okoliša na Trgu žrtava fašizma. Pozornost javnosti na problem prva je, uostalom, i skrenula Telegramova kolumnistica Zrinka Paladino.
Jutros nam je na redakcijski mail stiglo očitovanje članova Katedre za zaštitu kulturne baštine Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Svoju argumentaciju o tome zašto se, kao stručnjaci, protive radovima na Trgu žrtava fašizma detaljno su elaborirali kroz sedam točaka.
Kako su nam napisali, očitovanje su poslali “budući da smo korektno i redovito izvješćivali javnost o ovim zbivanjima.” Očitovanje, koje u nastavku prenosimo u cijelosti, potpisuje predstojnik Katedre dr. sc. Zlatko Jurić, te dvojica profesora, dr. sc. Marko Špikić i dr. sc. Franko Ćorić.
Svoje protivljenje argumentirali su u sedam točaka
Nedavno pokrenuti radovi na „uređenju javnih i zelenih površina“ oko Meštrovićeva Doma hrvatskih likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma opravdano su izazvali reakciju dijela stručne i opće javnosti. Mi, članovi Katedre za zaštitu kulturne baštine Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, protivimo se tim radovima iz sljedećih razloga:
1. Načelno se protivimo praksi izbjegavanja javnih natječaja kod arhitektonskih i urbanističkih zahvata, a osobito u osjetljivim spomeničkim cjelinama. Grad Zagreb prepoznat je i zakonom zaštićen kao urbanistički vrijedna cjelina još za mandata Većeslava Holjevca zbog prijetnji rušenjem, probijanjem novih prometnica i radikalnim interpolacijama. To je civilizacijski doseg na čijem temelju treba zajednički razmatrati probleme očuvanja i razvijanja povijesne urbane cjeline Zagreba.
2. Na javnom prostoru i jednom od najreprezentativnijih trgova glavnoga grada zemlje članice Europske unije nastavlja se provoditi praksa netransparentnosti, isključivanja i neobavještavanja javnosti, a prepoznata i zaštićena baština fizički se ugrožava radikalnim zahvatima. Netransparentnost djelovanja neprihvatljiva je iz pozicija profesionalne etike i očuvanja javnog interesa. Držimo da je takvo postupanje nedemokratsko i neprofesionalno, a onemogućavanje pristupa javnosti odnosno njezino neobavještavanje o pripremama, tijeku i rezultatima radova zanemaruje i krši temeljne standarde konzervatorske struke, odnosno odredbe međunarodnih povelja.
3. Umjesto da su nadležne službe Grada Zagreba prije početka radova izvijestile zainteresiranu javnost o planovima i projektu na tako osjetljivu mjestu, građani tek nakon početka radova dobivaju vrlo šture i proturječne podatke. Držimo da sukladno međunarodnim poveljama odluke o intervencijama na kulturnim dobrima od nacionalnog ili međunarodnog značaja ne može donositi pojedinac bez sudjelovanja znanstvene i stručne javnosti.
4. Kao posljedica toga, stručnjaci i građani nemaju preciznu informaciju o nizu stvari: sadržaju projekta na zelenim površinama i okolišu Meštrovićeva Doma, dopustivosti djelovanja projektantice na registriranom kulturnom dobru i prirodi zahvata koji su u domeni konzervatorske službe Gradskoga zavoda. Projekt uređenja javnih i zelenih površina intervencijama na stubama, trijemu i portalu Doma HDLU zadire u fizički integritet kulturnog dobra što se ne smije događati bez detaljnog konzervatorskog elaborata. U ovom slučaju držimo nedopustivim miješanje projektantskog i konzervatorskog posla, odnosno opravdavanje jednoga drugim.
5. Kada je riječ o tretiranju okoliša Meštrovićeva Doma, držimo da se projektantski posao ne treba sastojati od žrtvovanja postojećeg stanja ili konzervatorskog vraćanja u idealno prvotno stanje već valja prepoznati vrijednosti preobrazbi i protoka vremena, urbanih navika, građanskog pamćenja na zajednički prostor, koji ne mora nužno korespondirati s autorovim izvornim ili projektantskim inovativnim zamislima.
6. Gdjegod je to moguće, potrebno je izbjegavati gubitak izvorne tvari spomenika. Kada je riječ o tretiranju građe Meštrovićeva Doma, naglašavamo da sliku ovoga spomenika sačinjavaju izvorni materijalni elementi koje, dok su god u dobrom stanju, treba održavati, a kada su dotrajali valja ih ili konsolidirati ili nadomjestiti elementima u onom materijalu kojim je djelo izvorno sazdano. Izvornost projekta ne nalazi se samo u zamisli već i u odabiru materijala kojim će ona biti provedena. Ako je izvorni projektant odabrao brački kamen, tu autorsku zamisao ne treba osporavati supstituiranjem drugom vrstom kamena. Meštrovićev Dom ni u međunarodnim razmjerima nije osamljeni primjer odabira materijala koji mu nije zajamčio dugotrajnost u klimatskim uvjetima podneblja primjene. Budući da je po svojim formalnim i materijalnim karakteristikama tijekom vremena postao spomenik u svijesti javnosti, takvim ga, pred njezinim očima, valja i poimati i tretirati.
7. Protivimo se neutralnosti Ministarstva kulture. Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode na potpuno se neprihvatljiv način tretira kao ekstrateritorijalno tijelo na koje se ne odnose pozitivni propisi na razini države. Takav status Zavoda već je doveo do nekomunikativnosti i tajnovitosti projekata koji se provode u javnom prostoru na spomenicima prvorazredne važnosti pomoću javnih fondova. Pozivamo Ministarstvo kulture da prekine s tom praksom i da umjesto kratkotrajnih stranačkih interesa u prvi plan stavi trajniji zajednički interes očuvanja, što može postići djelom kompetentnih javnih službenika unutar svoje Uprave za zaštitu kulturne baštine.