Pročitao sam onu novu knjigu Harper Lee o kojoj svi govore i malo se šokirao
Scout se dvadeset godina nakon dođaja iz Rugalice vratila i sve se promijenilo
Nakon više od pola stoljeća Scout se pompozno vratila na književnu scenu i čini se da je od utorka do danas cijeli svijet pročitao novi roman američke autorice Harper Lee – Go Set a Watchan – u čijem se fokusu još jednom pronašao upravo ovaj omiljeni lik. Ono što manje čudi je činjenica da je jedna udarna literarna vijest poput ove opet pronašla način da uspješno zaobiđe proboj u naš mali javni diskurs. Ali, kakav bismo mi to bili list zadužen za kulturna pitanja da propustimo popratiti kulturni događaj ovolikih razmjera?
Što se dogodilo 20 godina nakon Ptice rugalice
Jean Louise Finch u naše je vrijeme doputovala dvadeset godina starija. Onog trena kad je napustila vagon stupivši na tlo samog srca pitoresknog američkog juga postalo je jasno da su se stvari promijenile, i to na nekoliko razina. Prepostavljam da bi najlakše bilo krenuti od one sadržajne. Maycomb više nije mjesto koje pamtimo iz romana Ubiti pticu rugalicu. Premda su stvari na prvi pogled ostale iste, čitatelju već nakon nekoliko stranica postaje jasno da se pronašao uvučen u središte divljanja problema rasnog pitanja. Ništa se drugo od Harper Lee nije moglo niti očekivati s obzirom na njezinu tendenciju da se u svom književnom radu obilato služi autobiografskim elementima.
No, kakav bi ovo Bildungsroman bio da u njegovom stvarnom sukusu nije razvoj protagonista, odnosno protagonistice u ovom slučaju. Roman Go Set a Watchman na tom planu donosi nekoliko iznenađenja. Scout je postala kritički neovisna građanka svijeta i tu zapravo nema ničeg neočekivanog. U kasnim je dvadesetim godinama i intenzivno se bavi mišlju o mogućnosti ispunjavanja stereotipiziranog građanskog imperativa svake žene stasale u patrijarhalnom kontekstu neke izolirane sredine. Dakako da govorim o braku. Smrt njezina brata možda nije centralna tema ovog djela, ali je svakako jedna od onih koje oblikuju ovaj narativ u velikoj mjeri. Premda periferan, proces žalovanja je itekako jedan od onih nostalgičnih čimbenika koji Jean Louise ne dopuštaju prihvatiti korjenite promjene u stvarnosti koja više ne postoji.
Moralna višeslojnost likova
Razmislite li o stvarnom protagonistu prvog romana ove kanonizirane suvremene američke autorice, uvidjet ćete da je Atticus Finch bio središnja figura njegove radnje. Govorimo o moralnoj vertikali zavidno razvijenog sustava vrijednosti čiji se lik generacijama nametao, i još uvijek nameće, kao neosporivi idol upravo zbog te svojstvene mu radikalne racionalne pravičnosti. Stvari su se promijenile. Atticusa kojeg ćete ovdje upoznati nagrizlo je vrijeme, kako fizički tako i moralno. Njegova je osobnost postala mnogo ambivalentije prirode. Usudio bih se reći da je onaj stari naivni crno bijeli svjetonazor Lee obogatila novim slojevima ne toliko besprijekorne ljudskosti i na taj ga približila realističnijoj i dohvatljivijoj slici čovjeka.
Moralni autoritet kojim je beskompromisni Atticus donedavno raspolagao preselio se u domenu vjerojatno najzanimljivijeg lika u cijelom romanu, doktora Fincha. Dohvatimo li se načas arhetipske kritike, njegovu bismo pojavu možda najbolje mogli definirati kroz arhetip varalice. John Hale Finch je moralno kompleksni ekscentrični intelektualni asket koji se usudio naprasno prekinuti svoju uspješnu liječničku karijeru kako bi svoj život posvetio studiju viktorijanske književnosti. Njegov lik do samog kraja za Scout ostaje ono što je za Dantea u Paklu bio Virgilije: dobrohotni enigmatični pjesnik vodič kroz pakleni labirint odrastanja.
Nedosljedna tehnička izvedba romana
Tehnička strana ovog romana iz nekoliko je razloga nešto zahtjevniji dio ove književne obdukcije. Za početak, govorimo o romanu koji autorica nikad nije planirala objaviti pa se teško otarasiti etičkog pitanja koje se nadvija nad ovom pričom. No, ostavimo li to postrani i dalje ostaje činjenica da govorimo o svojevrsnom nacrtu djela s kojim je formalno debitirala. Možda je zanimljivo promatrati cjelovitost narativne konstrukcije koja je bila srušena kako bi poslužila kao temelj novoj, istina. No, neosporno je da je tehnička izvedba ovog romana mnogo lošija.
Dinamika pripovjedanja izrazito je nedoslijedna. Dominantni fokalizator je mlada Jeane Louise, ali Lee često neutemeljeno napušta ovaj pripovjedni model i okreće se iz priče izmještenom konceptu neosobnog auktorijalnog pripovjedača. Dobro, treba biti iskren i spomenuti da se to najčešće događa u analeptičkim pripovjednim situacijama što taj postupak donekle može opravdati. Zatim tu postoji očiti problem nedovoljne autorske zrelosti koja se manifestira u nedorađenim dionicama pokušaja unutarnjih monologa, načina pripovjedanja koji je razvijen mnogo prije nje.
Pristojno štivo vrijedno čitanja
Čitatelji koji su upoznati s njenim ranije izdanim štivom relativno će često prepoznati već poznate dijelove, osobito kad govorimo o opisima mjesta radnji. Ipak, ono s čim sam ja imao najvećih problema je neočekivana kulminacija emocionalnog pri samom kraju romana. Zrelija Harper znala bi tu redundantnost sasvim sigurno bolje riješiti. A zasigurno bi se dovinula i manje očitim pseudopoučnim ideologemima koji imaju neugodnu tendenciju stršiti iz teksta.
Zaključak? Nemojte se plašiti ovu knjigu uhvatiti u ruke ako slučajno niste pročitali prvu. Poznavanje njenog prvijenca ni na koji način ne uvjetuje razumijevanje ovog romana. Go Set a Watchman je sasvim pristojno štivo koje vjerojatno neće postići uspjeh Ptice rugalice, ali ga se svakako isplati pročitati (ja sam ga pročitao u jednom dahu). Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog vjerojatno nekih od najboljih opisa povijesno-kulturnog konteksta američkog juga na koje sam ja u svojoj povijesti čitanja naletio. Osim toga, rijetki su toliko duhovito uspjeli predstaviti smrt lažne vlastitosti negiranjem stvarnosti čiji je krajnji rezulatat itekako neophodno rođenje subjekta.