Radi se važan dokumentarac o herojskom životu Josipa Reihl-Kira

Prošli su na HAVC-ovom natječaju za razvoj scenarija

Nedavno sam u Telegramu razgovarao s Elvisom Bošnjakom, povodom njegovog novog romana “Gdje je nestao Kir”, a moji današnji sugovornici upravo pripremaju dugometražni dokumentarni film s istim tragedskim junakom našeg doba. Novinarski teškaši Drago Hedl i Hrvoje Zovko, prekaljeni medijski fajteri koji su izrudarili brojne mračne epizode ove zemlje, prošli su na HAVC-ovom natječaju za razvoj scenarija sa svojom pričom o Josipu Reihl-Kiru, pod radnim nazivom “Mirotvorac”.

“U ljeto 2019. razmišljao sam o tome da, nakon što sam godinu dana ranije napravio dokumentarni film o generalu Petru Stipetiću, napravim film o Josipu Reihlu-Kiru, velikom čovjeku, mirotvorcu koji je ubijen od hrvatske ruke i koji je sve ove godine od strane države namjerno zaboravljen. To je nešto što sam zapravo odavno želio jer sam se i s tom temom kao novinar HRT-a godinama bavio“, priča Zovko kako se u njemu rodila ideja za ovaj dox, značajan za mentalnu higijenu društva.

Osjetio je poriv da se autorski uortači s Hedlom: “Odmah je pristao, na moje veliko zadovoljstvo, jer ipak je riječ o čovjeku koji je i sam bio svjedok tih događaja u Osijeku i nema boljega za takvu priču. A osim profesionalne suradnje, s Dragom me vežu i godine prijateljstva. Nakon što je Drago pristao, nazvao sam gospođu Jadranku Reihl-Kir i ispričao joj ideju o filmu kojeg bismo radili i ona se s time složila.”

Hedl je u to vrijeme bio glavni urednik Glasa Slavonije

“Kako sam suvremenik tog tragičnog događaja, ubojstva šefa policije u Osijeku, gradu u kojem živim i u kojem sam ljeti te 1991. brojao posljednje dane na mjestu glavnog urednika Glasa Slavonije, pa sam bio prilično upućen u uzavrele prilike tog vremena, Hrvoje mi je ponudio da zajedno napišemo scenarij. Obojica imamo iskustva u dokumentarcima: Hrvoje je autor sjajnog filma o generalu Petru Stipetiću, ja sam autor nagrađenog dugometražnog dokumentarca ‘Vukovar, završni rez’. Povezala nas je želja da nakon vremenske distance od 30 godina pokušamo ispričati tu tragičnu, nedovršenu priču”, dodaje Hedl.

U kojoj je sad fazi projekt pitam autore? “Dobili smo od HAVC-a zeleno svjetlo za razvoj scenarija i hvala im na tome i taj scenarij će uskoro biti predan i nakon toga želimo se javiti i na njihov natječaj za razvoj projekta. Osim Drage i mene na filmu će raditi kao snimatelji kolege Tomislav Brđanović i Igor Miličić, te kolegica Maša Samardžija, kao novinarka istraživač. Imamo dobru ekipu s kojom ćemo, vjerujem, napraviti pravu stvar“, kaže Hrvoje, a Drago otkriva i da postoji načelno zanimanje jedne velike televizijske kuće za njihov projekt, bude li se sve razvijalo po planu, uvjeren je da će to biti uzbudljiva priča: “Ne samo o tragičnoj pogibiji šefa osječke policije, kojeg je ubila hrvatska ruka, već i o počecima rata na istoku Hrvatske, rata kojem se Kir protivio svim snagama, ali oni koji su ga priželjkivali, bili su jači.”

U ovogodišnjoj poplavi dogmatskog postratnog obljetničarenja, smatra li Hedl da će se država uopće sjetiti dolično obilježiti 30 godina Kirova ubojstva? “Proći će to kao i ranijih godina možda s nekakvim vijencem na Kirov grob, a možda će zabilježiti i emisija ‘Dogodilo se na današnji dan’, jer ipak, u pitanju je okrugla, trideseta obljetnica”, nema Hedl iluzija po tom pitanju: “A, kako se država odnosila prema tom događaju, kako je tekla istraga oko ubojstva, kakav se cirkus događao na sudu, kako je brutalno bila ponižavana Kirova supruga u želji da se otkriju oni koji su zajedno s Antunom Gudeljem povlačili obarač, sve to bit će tema našeg filma. I to će dati, vjerujemo, detaljan odgovor na vaše pitanje.”

Kir mu je ranije rekao da se boji za svoju sigurnost

Na dan Kirove likvidacije, Hedl je bio glavni urednik Glasa Slavonije. Može li rekonstruirati tadašnji dan, kako je reagirao na vijest o atentatu? “Naravno, svi smo bili u šoku. Nismo vjerovali da je takvo što moguće, da netko ubije šefa policije”, sjeća se Hedl: “Ali kad smo saznali da ga je ubio – zajedno s još dvojicom ljudi, treći je bio teško ranjen – pripadnik rezervnog sastava MUP-a na punktu gdje su bili hrvatski policajci, te da je ubojica potom hladno odšetao s mjesta ubojstva, bilo nam je jasno kakvo vrijeme dolazi. Meni je tada glavom prostrujala rečenica koju je Kir izgovorio nekoliko tjedana prije kada je bio u Glasu Slavonije i kad sam ga ispraćao do izlaznih vrata. Rekao je da se boji za svoju sigurnost. Zamislite u kakvom smo vremenu živjeli kad je takvo što izgovorio šef policije.”

Zovko je tog kobnog ljetnog dana prije trideset godina bio student u Zagrebu i još nije zagazio u novinarske vode: “Ako se ne varam bio je ponedjeljak kada sam čuo vijest o Kirovu ubojstvu. Sjećam ga se kao čovjeka s televizije i njegovih nastupa u kojima je odavao dojam nekoga kome se može vjerovati i koji svojim nastupima nije huškao na nikoga, niti podgrijavao ratne tenzije, što su mnogi tada činili.”

Njegovo ubojstvo se svake godine namjerno prešućuje

U beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju, pod vodstvom dramaturginje i društvene aktivistice Borke Pavićević, 2010. je postavljena važna izložba pod pitanjem “Tko je tebi Reihl-Kir?” Pitam Hrvoja imamo li uopće dostojan odgovor danas na to pitanje, i da li ga je samom sebi postavio, ulazeći u ovaj izazov?

“Sjećam se te izložbe jer sam u to vrijeme živio i radio u Beogradu kao dopisnik HRT-a i napravio prilog za podnevni Dnevnik o toj važnoj izložbi koji mi na kraju nije objavljen pod obrazloženjem da se krivi hrvatska strana za ubojstvo”, gorko svjedoči Zovko i podsjeća da smo kao društvo zakazali po pitanju lika i djela Josipa Reihl Kira a ne bismo ga smjeli zaboraviti. Jer, to je priča o čovjeku koji je predstavljao onu bolju Hrvatsku, čovjeku koji je pokazao da u najtežim situacijama prije sve treba biti čovjek.

“Tko ga se i kada sjeti? U državi u kojoj se svake godine obilježava na desetke događaja vezanih za rat u Hrvatskoj njegova priča, njegovo ubojstvo se namjerno prešućuje. Mnogima nije ugodna činjenica da je mučki ubijen od hrvatske ruke. Jer, kao što sam već jednom napisao zašto bi se netko u državi u kojoj dominira uvijek isti i samo jedan narativ o žrtvi, Domovini, o čistoći i svetosti rata, sjetio čovjeka koji je bio mirotvorac i koji je kao takav mirnim putem želio riješiti sukobe između Hrvata i Srba u Slavoniji. Ovo je priča o nama, o društvu u kojem živimo, o odnosu prema našoj povijesti u kojoj očito nema mjesta za njega. I to ovim filmom želimo ispraviti”, odlučan je Zovko.

“U ‘Mirotvorcu’ ćemo se baviti kontekstom”

Sličnu autorsku misiju Hedl je imao 2006., s moćnim, višestruko nagrađivanim dokumentarcem “Vukovar – završni rez”, kojeg je radio s beogradskim redateljem Jankom Baljkom. Zanimalo me može li, iz autorskog rakursa, usporediti ova dva projekta?

“Slično kao i u filmu kojeg spominjete i u ‘Mirotvorcu’ ćemo se baviti kontekstom. Masakr na Ovčari, najveći zločin u Domovinskom ratu, užas je kojim smo se bavili u tom filmu, njegov središnji dio. Ali, zanimalo nas je i što se događalo u Vukovaru prije i nakon Ovčare. Nismo to činili da bismo relativizirali užas tog zločina, nikom razumnom to ne pada na pamet. Željeli smo toj tragičnoj priči dati okvir. Isto kanimo napraviti i s filmom ‘Mirotvorac'”, pojašnjava Drago.

Bošnjakov roman je nevjerojatno dobro ispričana priča

Pitam kreatore “Mirotvorca” jesu li već uspjeli pročitati Bošnjakov roman “Gdje je nestao Kir”? “Imao sam privilegiju pročitati taj roman i prije nego je izašao iz tiska. Sjajan diskurs, nevjerojatno dobro ispričana priča. Naravno, naš pristup tom tragičnom događaju je drukčiji, ali poruka koju kanimo poslati bit će, čini mi se slična Bošnjakovoj”, veli Hedl, a Zovko nije još ulovio vrijeme za čitanje: “Jedva čekam. Imam ga, ali nisam još stigao. Čuo sam sve najbolje o romanu i to je zbilja velika stvar.”

Tabu temama i prljavim vešom ovog društva Drago Hedl se konstantno bavi u svom bogatom novinarskom i spisateljskom radu. Koji mu je format teži u toj neveseloj terapeutskoj misiji? “Nekako je teži spisateljski rad”, priznaje i objašnjava zašto ima takav osjećaj: “U novinarstvu se držite činjenica i njihove slobodne interpretacije. U literaturi je teže. Kad sam pisao krim-trilogiju po kojoj se upravo snima prva sezona tv-serije ‘Šutnja’ – Dalibor Matanić i ekipa ovih dana snimaju u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine – uvijek sam se bojao da čitatelji ne kažu: ovaj Hedl baš pretjeruje. Ma gdje bi naši političari učinili takvo što. Jest da ih ima svakojakih, ali takvi, kakvima ih on opisuje, ipak nisu. Ali, mnogi od njih nadmašili su fikciju. Moja mašta prema njihovim djelima blijeda je sjenka.”

‘Ovo je zasigurno možda i najkompleksnija priča na kojoj radim’

Ni Zovko nikad nije bježao od žestokog čišćenja društvenog taloga, još od snažnog nemirećeg angažmana u bivšoj kući HRT-u. Također ističe da mu je ovo jedna od najsloženijih i najizazovnijih tema u turbulentnoj karijeri.

“Ovo je zasigurno možda i najkompleksnija priča na kojoj radim. Uvijek je važno istaknuti da Josip Reihl-Kir nije slučajno ubijen. Ubijen je zato što se zalagao za mir. U filmu ćemo staviti i kontekst cijele priče koja se događala ratne 1991. Užasno je teško iz današnje perspektive i zamisliti Kirovu poziciju u kojoj se nalazio te ’91. S jedne strane se nalazio Miloševićev ratni stroj, JNA, razne srpske paravojne postrojbe koje su prijetile Hrvatskoj, a s druge strane bili su radikali s hrvatske strane poput Branimira Glavaša kojem je smetalo Kirovo mirotvorstvo. Jastrebovima s hrvatske i srpske strane koji su priželjkivali ‘konačni obračun’ smetao je Josip Reihl-Kir.

Isto tako nikada se ne smije zaboraviti poniženja, opstrukcije, prijetnje koje je doživljavala Kirova supruga Jadranka u njezinoj borbi da se otkrije istina i kazne odgovorni za ubojstvo. Država je učinila sve da je zaustavi na tom putu i to je jedna od većih hrvatskih sramota. Ovim filmom želimo rekonstruirati sve što se događalo prije ubojstva, okolnosti ubojstva i onoga nakon toga”, govori Zovko. Tužna, dramatična i slobodoumna priča o Kiru itekako je podatna i za igrani film. Ima li tandem Zovko-Hedl i takvih ambicija, da nakon doxa odu u fikciju? “Kirova životna priča koju ćemo obraditi u filmu idealan je materijal i za igrani film”, slaže se Zovko i otkriva daljnje plemenite vizije: “I o tome smo Drago i ja razgovarali i vjerujem da ćemo se time u budućnosti i baviti.”