Jednoga jutra na plaži su se pojavila dvojica kršnih mladića u odijelima, stali usred kupača i razmaknuli ih s nekoliko pokreta ruke. Ljudi su se poslušno, bez prigovora, odmaknuli da bi oni mogli prostrti deku, na nju staviti šahovsku tablu i postaviti figure. Nekih pola sata iza njih do plaže je došao mali gliser. Iz njega je iskočio sredovječni muškarac i pružio ruku Blaži Jovanoviću, tada daleko najmoćnijem Crnogorcu
U džepu s bilješkama o filmovima koje sam volio našao sam ovu posvećenu Bergmanovom Sedmom pečatu (1957.), filmu koji pamtim po sceni koja se događa na plaži i u kojoj vitez, u nadi da će produžiti život, igra šah protiv Smrti.
U enciklopediji piše:
“Blažo Jovanović (1907.-1976.) bio je tijekom Drugoga svjetskog rata jedan od najznačajnijih vođa Komunističke partije Crne Gore i prvi predsjednik Narodne skupštine Crne Gore”.
“Velika plaža, Ulcinj, u Crnoj Gori, dugačka 13 km a široka oko 60 m, prekrivena je sitnim pijeskom. Procjenjuje se da može primiti oko 150.000 kupača”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bilo je ljeto 1963. Petorica gimnazijalaca; Mile, Terpa, Marta, Kera i ja, bili smo jedini, a možda čak i prvi, kamperi na ulcinjskoj plaži. Svaki dan na nju bi dolazilo najviše pedesetak kupača koji bi sa svojim ručnicima zauzeli prvih sto do dvije stotine metara. Preostalih dvanaest i nešto kilometara bilo je potpuno prazno.
Jednoga jutra na plaži su se pojavila dvojica kršnih mladića u odijelima, stali usred kupača i razmaknuli ih s nekoliko pokreta ruke. Ljudi su se poslušno, bez prigovora, odmaknuli da bi oni mogli prostrti deku, na nju staviti šahovsku tablu i postaviti figure.
Nekih pola sata iza njih do plaže je došao mali gliser. Iz njega je iskočio sredovječni muškarac i pružio ruku Blaži Jovanoviću, tada daleko najmoćnijem Crnogorcu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Muškarac je povukao gliser na pijesak i njih dvojica u kupaćim gaćicama došli su do deke, legli i započeli partiju šaha. Trajala je, u potpunoj tišini, gotovo punih sat vremena. Dvojica iz osiguranja stajali su za to vrijeme pored njih i pozorno motrili kupače.
Kad je partija završila, igrači su bez riječi ustali, krenuli prema gliseru, ukrcali se i otplovili.
Dvojica u odijelima sakupili su figure i složili ih u šahovsku tablu, otresli deku i, poput igrača, otišli bez jedne jedine riječi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kupači su se, također bez riječi komentara, malo po malo vratili na svoja mjesta kao da se ništa nije dogodilo.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Rajko Grlić: kako me Bergmanov film podsjetio na zgodu iz djetinjstva s tada najmoćnijim čovjekom u Crnoj Gori
Poznati redatelj o neobičnoj partiji šaha na jednoj plaži u Crnoj Gori
Jednoga jutra na plaži su se pojavila dvojica kršnih mladića u odijelima, stali usred kupača i razmaknuli ih s nekoliko pokreta ruke. Ljudi su se poslušno, bez prigovora, odmaknuli da bi oni mogli prostrti deku, na nju staviti šahovsku tablu i postaviti figure. Nekih pola sata iza njih do plaže je došao mali gliser. Iz njega je iskočio sredovječni muškarac i pružio ruku Blaži Jovanoviću, tada daleko najmoćnijem Crnogorcu
U džepu s bilješkama o filmovima koje sam volio našao sam ovu posvećenu Bergmanovom Sedmom pečatu (1957.), filmu koji pamtim po sceni koja se događa na plaži i u kojoj vitez, u nadi da će produžiti život, igra šah protiv Smrti.
U enciklopediji piše:
“Blažo Jovanović (1907.-1976.) bio je tijekom Drugoga svjetskog rata jedan od najznačajnijih vođa Komunističke partije Crne Gore i prvi predsjednik Narodne skupštine Crne Gore”.
“Velika plaža, Ulcinj, u Crnoj Gori, dugačka 13 km a široka oko 60 m, prekrivena je sitnim pijeskom. Procjenjuje se da može primiti oko 150.000 kupača”.
Bilo je ljeto 1963. Petorica gimnazijalaca; Mile, Terpa, Marta, Kera i ja, bili smo jedini, a možda čak i prvi, kamperi na ulcinjskoj plaži. Svaki dan na nju bi dolazilo najviše pedesetak kupača koji bi sa svojim ručnicima zauzeli prvih sto do dvije stotine metara. Preostalih dvanaest i nešto kilometara bilo je potpuno prazno.
Jednoga jutra na plaži su se pojavila dvojica kršnih mladića u odijelima, stali usred kupača i razmaknuli ih s nekoliko pokreta ruke. Ljudi su se poslušno, bez prigovora, odmaknuli da bi oni mogli prostrti deku, na nju staviti šahovsku tablu i postaviti figure.
Nekih pola sata iza njih do plaže je došao mali gliser. Iz njega je iskočio sredovječni muškarac i pružio ruku Blaži Jovanoviću, tada daleko najmoćnijem Crnogorcu.
Muškarac je povukao gliser na pijesak i njih dvojica u kupaćim gaćicama došli su do deke, legli i započeli partiju šaha. Trajala je, u potpunoj tišini, gotovo punih sat vremena. Dvojica iz osiguranja stajali su za to vrijeme pored njih i pozorno motrili kupače.
Kad je partija završila, igrači su bez riječi ustali, krenuli prema gliseru, ukrcali se i otplovili.
Dvojica u odijelima sakupili su figure i složili ih u šahovsku tablu, otresli deku i, poput igrača, otišli bez jedne jedine riječi.
Kupači su se, također bez riječi komentara, malo po malo vratili na svoja mjesta kao da se ništa nije dogodilo.