Rajko Grlić poslao novo pismo ministrici: 'Kulturna je sramota što radite s našim filmovima'

Poznati redatelj i Telegramov kolumnist apelira na očuvanje vrijedne filmske baštine

15.07.2010., Zagreb, Ministarstvo kulture, Josipa Runjanina 2 - Razgovor s Ninom Obuljen , drzavnom tajnicom u Ministarstvu Kulture o izmjeni zakona o elektronskim medijima. Nina Obuljen.
Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Dana 1.9.2001. poslao sam Ministrici kulture Republike Hrvatske, gospođi Nini Obuljen Koržinek, otvoreno pismo o dramatičnom stanju u kojem se nalaze hrvatski dugometražni igrani filmovi snimljeni na filmskoj traci.

16.9.2001., nekoliko sati nakon što je gospođa Urša Raukar u Saboru citirala to pismo i tražila od ministrice odgovor na postavljeno pitanje, pisarnica Ministarstva kulture mi je dostavila ministričin odgovor. Začudio me jezik, količina brojki i ono najvažnije, izbjegavanje odgovor na jedino pitanje; zašto se tako sramotno malo radi na očuvanju tih filmova.

Rado bi Vam predočio to pismo no kako je naslovljeno na mene i očito nije namijenjeno javnosti, bilo bi, kao što to kaže moj prijatelj Čedo Prodanović; “Legalno ali ne i pristojno“. Zato objavljujem samo moj odgovor na njeno pismo u nadi da ćete iz njega sve shvatiti.

Poštovana gospođo ministrice,

hvala Vam na, nažalost činovnički intoniranom odgovoru. Da ste ga poslali ranije, onda kada sam Vam pisao, mogli ste izbjeći neugodno saborsko pitanje koje Vam je o očuvanju filmske baštine, isti dan kada sam primio Vaše pismo, postavila gospođa Urša Raukar. Također mi je žao da ste mi ga poslali kao e-mail a ne, kao ja Vama, kao otvoreno pismo koje bi omogućilo javnost našeg dijaloga.

Uza sve impozantne brojke koje vam je pripremio Hrvatski državni arhiv bolna je istina, a isključivo radi toga sam Vam i pisao, da se u zadnje četiri godine Vašeg mandata, kada ste očuvanje audiovizualne baštine stavili kao svoj prioritet, restauriralo samo osam (8) dugometražnih igranih filmova. To je poražavajuća činjenica i kulturna sramota koja se nikakvim brojkama ne da prikriti.

Skener koji spominjete kao nešto što će sve to promijeniti, a koji će, nadajmo se, jednoga dana stići i uglavnom pomoći televiziji i arhivu da digitalizira svoju građu, neće riješiti problem o kojem govorim – restauraciju hrvatskog igranog filma koji dramatično propada.

Zato Vas još jednom molim da što prije tražite od Vlade da za to odvoji potreban novac – on kao što znate nije velik – i date Hrvatskom Državnom Arhivu zadatak da u što kraćem roku, kao što to rade sve civilizirane zemlje koje brinu o svojoj kulturi, restaurira te filmove.

S poštovanjem,

Rajko Grlić