Razgovarali smo s Ivicom Đikićem, autorom serije Novine koja će od nedjelje napokon biti na HTV-u

Večeras je svečana premijera u Cinestaru

06.09.2016., Zagreb - U kinu Europa odrzana je knjizevna tribina Muze i topovi. Na tribini su sudjelovali pisci Ivica Djikic, Josip Mlakic i Stefan Hertmans. Ivica Djikic.
Photo: Zarko Basic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Večerašnja svečana premijera dramske serije Novine autora Ivice Đikića (39) u Cinestaru, koju je režirao Dalibor Matanić, izaziva veliko nestrpljenje zbog činjenice da su oni, koji su imali prilike vidjeti dva prva (od 12) nastavaka te serije, čije emitiranje na Hrvatskoj televiziji počinje u nedjelju, 16. listopada, najavili kako će ona uzburkati duhove u Hrvatskoj.

Uglednog novinara Ivicu Đikića, koji je zanat pekao u Feral Tribuneu, Novom listu i Novostima, ali podjednako uspješno razvijao i književničku karijeru, objavivši više zapaženih romana (Cirkus Columbia, Sanjao sam slonove, Beara) i publicističkih knjiga, pitamo je li njegov cilj, serijom Novine, uistinu bio ustalasati duhove u Hrvatskoj.

‘Ne želim da ljudi ostanu ravnodušni’

“Nije, zaista nije, premda naravno ne priželjkujem da ljudi ostanu ravnodušni nakon gledanja Novina. Samo sam htio ispripovijedati kako se novinarstvo pretvorilo u sredstvo za ostvarivanje nekih interesa koji nemaju veze sa smislom i funkcijom novinarstva.

Htio sam kroz fikcionalnu radnju upozoriti da nam se pred očima urušava jedan zanat bez kojeg je demokracija nezamisliva i besmislena. I to nije problem samo Hrvatske, to je univerzalni problem”, rekao je.

TELEGRAM: Serija Novine uglavnom se događa u Rijeci, gradu u kojem ste bili glavni urednik tamošnjeg dnevnog lista. Koliko je vaše stvarno iskustvo u toj redakciji preslikano u seriju?

ĐIKIĆ: Ova serija nije zbirka mojih dogodovština iz Novog lista i ovo nije serija o Novom listu, koliko god se logično nametala takva pomisao. Trudio sam se da dramski što uvjerljivije pokažem funkcioniranje redakcije dnevnog lista i utoliko su moguće paralele i s Novim listom i s drugim redakcijama, i utoliko je moje novinarsko i uredničko iskustvo bilo važno za nastajanje ove serije. Sve drugo je fikcija i pripovijedanje.

TELEGRAM: Mislite li da će se neke osobe iz svijeta politike, medija i crkve prepoznati u onome o čemu govori vaša serija?

ĐIKIĆ: Mislim da se nitko ne može prepoznati, osim onih koji se zbilja jako potrude da se u nekome prepoznaju ili da prepoznaju nekoga u nekom liku iz serije. Dalibor Matanić je rekao da oni koji se uspiju prepoznati u Novinama sigurno imaju putra na glavi.

TELEGRAM: Kakva je bila vaša suradnja s režiserom Daliborom Matanićem?

ĐIKIĆ: Svakome bih poželio takvu suradnju. Matanić je sjajan redatelj i sjajan čovjek, vrlo inteligentan i talentiran, i pritom discipliniran i marljiv. Jako je zahtjevno tri mjeseca svakodnevno provoditi na snimanju po dvanaest sati, držati sve pod kontrolom, biti kreativan i koncentriran, i usto stalno izvrsno raspoložen. To može samo veoma mali broj ljudi. Sjajna je bila i suradnja s producentima iz Drugog plana – Miodragom Silom, Nebojšom Tarabom i Sanjom Nikić, kao i s Tenom Štivičić i Mislavom Brumecom koji su mi pomagali na scenariju.

TELEGRAM: Jurica Pavičić kaže da je vama i Mataniću uzor bila kultna serija Žica. Slažete li se s tim?

ĐIKIĆ: Što se mene tiče, da. Ali ne samo Žica, koja je označila novo doba u svijetu televizijskih serija, nego i čitav niz američkih i europskih, uglavnom skandinavskih serija što su uslijedile nakon Žice. Sve te odgledane serije bile su inspiracija i putokaz, ali Matanić je napravio svoju, originalnu i drukčiju seriju.

TELEGRAM: Serija je nastala u vrijeme bivše uprave HRT-a. Je li, nakon njihova odlaska, bilo pritisaka da se nešto u seriji mijenja s obzirom da novo vodstvo HRT-a ima bitno drugačiju viziju uloge javnog servisa od bivše?

ĐIKIĆ: Koliko je meni poznato, nije bilo nikakvih pritisaka, ali nije bilo ni osobitog HTV-ovog interesa da se iskoriste svi potencijali Novina. Moj je dojam da su Novine HTV-ovo neželjeno čedo, no neće moći ignorirati činjenicu da se njihovo neželjeno čedo pretvara u potencijalni europski televizijski hit.

TELEGRAM: S obzirom na aktualno stanje na HTV-u, očekujete li da bi moglo biti pritisaka iz same kuće da nakon mogućih reakcija na seriju izvana, svih 12 epizoda ne bude emitirano?

ĐIKIĆ: Ne mogu vjerovati da je to moguće, ali kad bi se to dogodilo, shvatio bih to kao ozbiljan kompliment.

TELEGRAM: Serija je već otkupljena u Izraelu. Ima li nagovještaja da bi mogla biti prodana i drugdje?

ĐIKIĆ: Potpisan je ugovor o svjetskoj distribuciji serije s uglednom i globalno važnom izraelskom tvrtkom Keshet International koja, osim u Tel Avivu, ima sjedišta u Los Angelesu, Londonu i Hong Kongu. Keshet će, dakle, seriju prodavati televizijskim kućama u cijelom svijetu, a u tom smislu najbitniji događaj je MIPCOM u Cannesu, najveći svjetski televizijski sajam, koji se održava idući tjedan. Tek nakon MIPCOM-a moći će se konkretnije govoriti o prodaji serije na inozemnim tržištima.

Ono što ohrabruje jest činjenica da Keshet, koji primjerice stoji iza megauspješne američke serije Homeland, krajnje oprezno bira što će staviti u svoj katalog, pa se ono što odabere uglavnom dobro proda širom svijeta. Osim prodaje serije koju je režirao Dalibor Matanić i producirao Drugi plan, Keshet će u Americi pokušati prodati i format, odnosno predložak za seriju koja bi bila snimljena za američko tržište, onako kako je Keshetova originalna izraelska serija Prisoners of War u Americi postala globalno gledani Homeland. Već su angažirali i jednu jako cijenjenu američku scenaristicu. U svakom slučaju, za desetak dana znat ćemo puno više.