Razgovarali smo s opernom divom Rebekom Lokar koja pjeva glavnu ulogu u novoj operi u HNK
U petak je bila premijera opere Manon Lescaut
Uoči premijere jedne od najpopularnijih Puccinijevih opera Manon Lescaut, slovenska operna diva Rebeka Lokar cijeli dan provela je u stanu, bez telefona i kontakta s javnošću, u pripremama za izlazak pred zahtjevnu zagrebačku publiku.
Nakon duljeg spavanja, 36-godišnja diva prošla je libreto cijele opere scenu po scenu, štedjela glas, za ručak spremila tanjur tjestenine bez umaka, poslijepodne odspavala sat vremena, te već u pet sati bila u kazališnoj garderobi kako bi se sama lagano našminkala, psihički pripremala, odjenula kostim te upjevavala prije izlaska na pozornicu. Rebeka Lokar (koja je dobila ime prema popularnoj junakinji romana Rebecca Daphne du Maurier), odabrana je da pjeva naslovnu rolu odlukom maestra Bareze, s kojim je imala odličnu suradnju u Verdijevoj operi Sicilijanske večernje, kojom je u ulozi Helene debitirala u zagrebačkoj Operi.
Zagrebačka publika
Maestro Bareza za Rebeku, koju je pronašao na audiciji, je izjavio kako posjeduje tako moćan glas, a istodobno takav unutarnji mir, kakvog tijekom karijere nije vidio ni kod jedne pjevačice. I već joj za sljedeću sezonu ponudio ulogu u Mefistofelu Arriga Boita, te hrvatsku praizvedbu kantate Arnolda Schönberga Gurre-Lieder, za pet solista, naratora, zbor i veliki orkestar, koju priprema za svečanost 80. rođendana u Lisinskom, u rujnu.
Kako se osjećala uoči same premijere i s kakvom odgovornošću nastupa pred zagrebačkom publikom kao Manon, ulogom podjednako zahtjevnom pjevački i glumački? “Znate, za mene govore da sam pravi puccinijevski glas. Prilično sam smirena. Imam veliku odgovornost, jer je zagrebačka publika naviknuta na velike pjevače i od mene očekuje kvalitetu. Važno mi je da budem iskrena na sceni. Moja Manon ima veliki raspon emocija, ne može se izvući iz ralja prostitucije u koju ju je zbog novca gurnuo brat.
Važan i veliki izazov
Čezne za ljubavlju, tako je ja gradim, ima mnogo boja, u svakom činu je drukčija, u rasponu od kokete, do tragične figure koja umire na kraju. Meni je gluma jako važna i veliki izazov. Redatelj Dominique Pitoiset tražio je od mene da zamislim kako bih se ja ponašala u realnom životu da sam Manon. Publika će imati osjećaj da gleda film, tako smo radili operu.
Znate, ja nisam tipična Manon, visoka sam 181 centimetar i krupnija sam, ali ako glumom i glasom mogu uvjeriti publiku da mi vjeruje, onda sam uspjela. Redatelj je htio da ne iznosimo emocije previše na van zbog publike, nego da uloge proživljavamo iznutra. Takav pristup mi se baš svidio. Maestro Bareza traži da svladamo svaki ton, točno kako je Puccini napisao. Sve je zadano, nema improvizacija i stoga se osjećam sigurno na sceni. Tako nastudirana uloga ostaje mi za cijeli život. Maestro je vrlo zahtjevan i precizan, imam veliko poštovanje prema njemu, on je institucija. U tome se pronalazim, jer sam i ja perfekcionist. Priznajem, uvijek težim perfekciji”.
Na talijanskom opernom natjecanju u Padovi čuo me umjetnički vođa venecijanske operne kuće La Fenice i odmah mi ponudio deset predstava Flore u Traviati. Bila sam u potpunom šoku
Nakon što je završila školovanje u Mariboru, upisala Pedagošku akademiju i postala članicom zbora Opere, prvi je nastup imala u Verdijevu Don Carlosu, a sopranistica Dragica Kovačić pjevala je Eboli. ( “Kad sam je čula, poželjela sam i ja samostalnu karijeru. Obratila sam se za pomoć talijanskom baritonu Mauru Agostiniju, kad je kao Macbeth nastupao u Mariboru”.) Karijeru započinje kao mezzosopran, a prvi angažman, kao Clotilde u Normi, dobiva 2005. zahvaljujući maestru Stanetu Jurgecu u mariborskoj Operi.
“Na talijanskom opernom natjecanju nazvanom prema opernoj divi Iris Adami Corradetti u Padovi čuo me umjetnički vođa venecijanske operne kuće La Fenice i odmah mi ponudio deset predstava Flore u Traviati. Bila sam u potpunom šoku. Potom sam u Veneciji dvije sezone pjevala Giovannu u Rigolettu”, kaže.
Sutra moraš biti u Tokiju
Uslijedile su uloge Berte u Seviljskom brijaču, ljubavnice Bentson u operi Lakmé Léa Delibesa, Marthe u Faustu, Lole u Cavalleriji rusticani i Mercedes u Carmen. Potom dobiva stipendiju u Teatro Lirico Sperimentale u Spoletu. Kao Tisbe u operi La Cenerentola pjeva na japanskoj turneji.
“Jednog jutra sam primila telefonski poziv: ‘Budi sutra u Tokiju!’ Sjela sam na avion i sutradan pred 3000 ljudi pjevala bez ijedne probe. Veliki izazov”, komentira.
Potom nastupa kao Amneris u Aidi, Fenena u Nabuccu i Maddalena u Rigolettu. Baš poput mnogih svjetskih opernih diva, primjerice Grace Bumbry, promjenom faha iz mezzosoprana u soprana, Rebeka Lokar prvo pjeva Ameliju u Krabuljnom plesu, u Teatru Regio u Torinu, pod ravnanjem maestra Renata Palumba.
Kruta princeza Turandot
“Pjevajući Amneris vidjela sam da moj glas ide prema visinama. To je išlo prirodno. Znate, kad sam počela studirati pjevanje, uopće nisam imala glasa. Moj profesor je uporno radio sa mnom i glas je tehnikom prešao u soprane. Ništa nisam forsirala. Meni je bilo najteže napraviti karijeru u rodnom Mariboru, jer sam došla iz zbora, a na takve pjevačice se uvijek malo gleda s podozrivošću. Imala sam veliku želju i zdravu ambiciju da postanem solist.
Zadovoljna sam kako mi se karijera razvija, ali nikad i onim što sam pružila. Ne laskam si, ne dopuštam da me uspjesi uljuljkaju. Nakon što sam otpjevala Turandot, počeli su mi laskati. Sebi sam rekla: ‘Rebeka, polako, to je samo jedna stepenica u karijeri.’ Baš kao što je i Manon sada za mene novi početak”.
Na talijanskom ljetnom festivalu u Terniju debitira u naslovnoj roli Santuzze u Cavalleriji rusticani. Vraća se na mariborsku scenu i pod ravnanjem maestra Gianluce Martinenghija pjeva sopransku rolu u Verdijevoj Messa da Requiem. Prije nastupa u zagrebačkoj Operi, listi otpjevanih rola dopisala je Minnie u Puccinijevoj manje znanoj operi La fanciulla del West, te Abigail u Verdijevom Nabuccu, na pozornici Teatra Antico u Taormini. Dok je u trećem uprizorenju Puccinijeve opere Turandot u mariborskom SNG-u, u veljači ove godine, pjevala naslovnu ulogu krute princeze Turandot i pobrala fenomenalne kritike.
Moj profesor u Italiji je bio đak glasovitog tenora Marija del Monaca, što je moja velika sreća. On me i naučio jedno od najvažnijih pravila u mom poslu: ako ne kontroliraš glas, brzo izgoriš
Danas ima status slobodne umjetnice, te prihvaća angažmane s pomoću dva agenta, jednog iz Wiesbadena, drugog iz Italije. Kako postupno i mudro vodi karijeru, Rebeka Lokar smatra kako je njezin glas danas idealan za Verdija i Puccinija, ali ne još i za Wagnera, iako je već imala ozbiljnih vagnerijanskih ponuda. Iako poštuje zvjezdani status danas najvećih opernih zvijezda Anne Netrebko, Jonasa Kaufmanna ili Eline Garanče, radije sluša snimke opernih legendi, poput Renate Tebaldi i Montserrat Caballé. Nikad nije bila fan dive assolute – Marije Callas.
“Obožavam glasove vremešnih diva, koje su mi balzam za dušu. Kaufmann možda nije savršen tehnički pjevač, ali je kompletan umjetnik i sjajan na sceni, ima karizmu. No, ja sam ljubitelj talijanske škole, Del Monaca ili Di Stefana, što danas agenti više ne traže, niti razumiju. Sjećam se kad je Messa da Requiem u Mariboru pjevala Dunja Vejzović. Bila je fenomenalna, a pamtim i staru školu hrvatskih diva Ruže Pospiš Baldani i Ljiljane Molnar Talajić. Moj profesor u Italiji je bio đak glasovitog tenora Marija del Monaca, što je moja velika sreća. On me i naučio jedno od najvažnijih pravila u mom poslu: ako ne kontroliraš glas, brzo izgoriš”.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 9. travnja