Nekad je nužno odabrati stranu

Recenzija Mileve, nove predstave Anice Tomić: golemom dvoranom za tisuću ljudi zavladala je empatija

Biti samosvojna žena od krvi, mesa i uma, na razmeđi 19. i 20. vijeka, značilo je živjeti u ciničnom društvenom paklu

FOTO: Nađa Repman

Milevine hrabrosti, izdržljivosti i puknuća u gabaritima ledenog braka s javnim genijem i privatnim mizoginim đubretom Albertom, podudarale su se s njenom razapetom sudbinom u društvima raspetim između Balkana i navodne evropske civilizacije

Nije lako omađijati hiljadu duša u golemom gledalištu. Ono, da sve umine kao u nekom otajstvu i muci empatije. Da zauvijek stane svijet. Uspjelo je to nesebičnim davanjem glumice Ane Rudakijević, u noći otvaranja 67. Sterijinog pozorja u Novom Sadu. U čemernom finalu sjedila je Ana poput Fassbinderovih antiheroina, na samom rubu scene, posve ogoljena.

Govorila je iz utrobe učenice škole nazvane po Milevi Marić Einstein, iz molskog bijesa tinejdžerke koju su silovali, mentalno i tjelesno, i vršnjaci i profesori, žigošući je potom kao kurvu: „Draga Mileva, ovde za mene još uvek važi da sam drolja i da sam sebi sve uradila sama. Dok o tebi, draga Mileva, pričaju mnogo gore stvari i to u mnogo višim krugovima. Niko nije odgovarao za to što me je silovao.

Pa, ipak, oni koji su silovali tebe, ističu to patriotski ponosno! Dok mlate tobom, kao zastavom. I zato mrzim što ova škola nosi tvoje ime! I kad bi mene neko pitao, ja bih zatvorila sve škole sa tvojim imenom. Jer, za početak nisu te pitali da li ih uopšte želiš – u svetu Teorije kojoj si dala neskromni doprinos, draga Mileva, sve je relativno. Pa, tako i ta tvoja slava!“

Nađa Repman

Samosvojna žena od krvi, mesa i uma

Pisanje o „Milevi“ (festivalska premijera izvan konkurencije, u koprodukciji Fondacije „Novi Sad – Evropska prestonica kulture“, Narodnog pozorišta Sombor i Sterijinog pozorja) počinjem kroz njen epilog jer jedna od bitnih komponenti vizije redateljice Anice Tomić jest kozmičko putovanje kroz vrijeme i prostor. Putovanje koje dosjeu Mileve Marić Einstein, velike srpske matematičarke i fizičarke, pristupa ikonoklastički s ljubavlju i zadušnicom s pokrićem.

Biti samosvojna žena od krvi, mesa i uma, na razmeđi 19. i 20. vijeka, značilo je živjeti u ciničnom društvenom paklu. Metamorfozama toga direktnog nasilja, mentalnog terora, prezira, podozrivosti i kukavičke patrijarhalne zluradosti, Milevine replikantice izložene su i danas. Ispada da smo džabe krečili. Ali nismo, sve dok je ovakvog pozorničenja i pesničenja s veličajnim umjetničkim i socijalnim pokrićem.

Precizna je poput kvantne poezije

Predstava „Mileva“ u rukama zagrebačke redateljice Anice Tomić i njezine proleterske brigade precizna je poput kvantne poezije. I uzvišeno predana sumnjama kao ukleta relativnost kozmičke energije. Milevine hrabrosti, izdržljivosti i puknuća u gabaritima ledenog braka s javnim genijem i privatnim mizoginim đubretom Albertom, podudarale su se s njenom razapetom sudbinom u društvima raspetim između Balkana i navodne evropske civilizacije.

Tim uzbudljivim dualizmima pozabavila se petorka izvrsnih dramatičarki iz regiona: Milena Bogavac, Olga Dimitrijević, Tijana Grumić (Srbija), Vedrana Klepica (Hrvatska), Vedrana Božinović (Bosna i Hercegovina). Njihovo autentično žanrovsko tkanje, pomno i inspirativno je dramaturginja Jelena Kovačić adapitrala u armirani temelj priče.

Nađa Repman

Bitka protiv nasilja neznanja

Režija Anice Tomić suvereno balansira između tuge, tjeskobe, operne monumentalnosti, nušićevske rugalačke britkosti i fassbinderovske svedenosti. Redateljičine rizike predano, nekalkulantski, magijski (pogonjeni i filigranskom koreografijom Igora Koruge) i s uzvišenim rizikom slijede glumci: Ana Rudakijević, Olgica Nestorović, Pero Stojančević, Lea Jevtić, Stefan Beronja, Nemanja Bakić, Sofija Mijatović, Biljana Keskenović, Srđan Aleksić, Bogomir Đorđević, Ivana V. Jovanović, Danica Grubački, Milijana Makević Mirković i Nikola Knežević.

Interstelarno putešestvije kroz Milevin demijurg inspirativno omogućuju fantazmagorične ideje scenografa Igora Vasiljeva, kostimografkinje Drine Krilić i video artista Filipa Mikića, a dramaturgija muzike Nenada Kovačića impresivna je u multiverzumu isprepletenih svjetova.

Predstava „Mileva“ je potresna bitka protiv nasilja neznanja. Kao meteor nade, ne bi smjela stati, dok ne osvijetli sve oko nas.