Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Kultura

Recenzija nove, sjajne knjige Drage Hedla po kojoj će producenti ‘Novina’ snimati TV seriju

'Kijevska piletina' kruna je, veliko finale njegove krimi-trilogije

FOTO: Vjekoslav Skledar

Jedna od najblesavijih mantri Hrvatske jeste ona: “Neka institucije rade svoj posao”. Pod tim se nemaštovitim reklamnim repom, udobno kao podguzne muhe, kriju predatorske otimačine, pljačke i gangsteraji, ratni zločini i korupcije, beskrupuloznost vladajućih, poniženja i zlostavljanja slabih, drukčijih i nemoćnih… U naopakoj podjeli poslova, umjesto natrulih indolentnih ili debelo potkupljenih institucija društva, skoreno blato ispiru a za pravdu bitku biju – mediji i umjetnici.

Nebrojeno je primjera da su baš mediji na čistac bagru istjerali. Ili da se u umjetničkim djelima (dramama, prozama, poeziji, scenarijima, filmovima i kazališnim predstavama) loše društvo prokazuje magičnim trenucima artističkog nadahnuća i poštenja. Slučaj Drage Hedla posebno je markantan u toj misiji “staromodne” borbe za pravdu. Hedl, naime, u svom srcu objedinjuje novinara i pisca, umjetnika i medijskog gerilca, fikciju i fakte.

Svoju pravdoljubivost je pretočio u krimiće

Stvarajući krimi-trilogiju (u produkciji Naklade Ljevak) o policijskom inspektoru Vladimiru Kovaču, novinaru Striboru Kralju i njihovom arheneprijatelju političaru Ivanu Horvatiću, Hedl je iz rova literature proizveo efekte identične beskompromisnim novinarskim pljuskama. Onima koje danas s palube Telegrama neumorno dijeli trovačima društva u stvarnosti. U žanrovske vode krimića je i zagazio objavljujući 2014. roman “Izborna šutnja”, transformirajući priču iz mračnog novinskog serijala kojeg je pisao za Jutarnji list, otkrivši strašnu aferu u osječkom Domu za odgoj djece i mladeži.

Istraživačkom hrabrošću Hedl je razvalio organizirani lanac prostitucije u kojem su maloljetnice iskorištavane i podvođene političarsko-gospodarstvenoj bagri. No, iza zločinačkih orgija ostale su samo sirote žrtvovane djevojčice, nemoćne i izranjavane od raspomamljenih gadova. Gadovima, dakako, nije pala ni vlas s elitne glave. Pravdoljubivu žestinu iz medija Hedl je vrhunski pretočio u krimić prvijenac.

Snažan pečat originalnosti kroz sve nastavke trilogije

“Izborna šutnja” imala je sve one sjajne sastojke suspensa koje tražimo u žanru: pojedince u borbi sa sistemom, obrate pod krivim tragovima, detekciju i razrješenje umorstava… Kako se Hedlovi novinarski tekstovi odlikuju uzornim osjećajem za priču, tako se i njegova literatura uspješno omata u snagu dokumentarnosti – što je odmah i “Izbornoj šutnji” te “Ispovjednoj tajni” davalo snažan pečat originalnosti. Uronjen u ambijente Osijeka, vodeći nas tako uzbudljivim balkansko-srednjoeuropskim spleenom, Hedl je otvorio serijal o mračnoj, tabuiziranoj (pod)svijesti našeg društva.

Činjenica je da se na prostorima ex-Jugoslavije samo na njegovanje normalnih ljudskih veza gleda podozrivo, a da zlikovci bez po muke, još od balkanskih ratova devedesetih, trguju likvidacijskim uslugama i dilaju oružje, ljude i narkotike… Tu je istinu Hedl izvrsno iskoristio za širenje pozornice noir trilogije. Već je u “Ispovjednoj tajni” priču prebacio i na beogradske ulice, a završni čin “Kijevske piletine” odigrat će se u glavnom gradu Ukrajine. Pobratimstvo zla u svemiru tako je zarežalo još zlokobnije.

Kruna Hedlove krimi-trilogije

“Kijevska piletina” je prava kruna cijele trilogije. Finale kakvo će fanove Hedlovog serijala ostaviti doslovce bez daha. Uzorna građevina u svakom segmentu, još od jakih temelja “Izborne šutnje” i čudesnih nadgradnji u “Ispovjednoj tajni”, “Kijevskom piletinom” zadobila je neslućene dimenzije. Kao prvo, ne napuštajući željeznu formulu žestokog krimića, autor je ovdje otvorio raskošne dionice političkog trilera.

Zalazeći u otmjene parajlijske kabinete najviših poluga vlasti, tamo gdje se često krije najgora beskrupulozna fukara, pokazao je svu bijedu parolaških domoljubnih ideja iza kojih stoluje najprizemnija gramzivost i perverzno vlastohleplje. Zatim, kao gorki otisak slijepe pravde, kao rezultat poražavajuće činjenice da se kurvini sinovi najčešće nekažnjeno izvuku, priča je u “Kijevskoj piletini” otišla stazama osvete. Posebice se to prelama kroz lik inspektora Kovača, koji poput Prljavog Harryja uzima pravdu u svoje ruke, gonjen osvetom ranjene duše.

Televizijska prava su već otkupljena

Potezima majstora Hedl je ovdje i nekim licima iz spektra negativaca dao drukčije valere, otvarajući nove džepove dobra i dajući im alibi za stranputice na koje su bačeni. Naposljetku, atmosferi tmastog gubitničkog noira, autor stalno pridružuje neočekivane svjetlace nade, čak na rubovima irealnog (poput ukazanja mladog para koji pomaže Kovaču u novosadskoj noći) i anđeoskog.

Recimo još koju o snažnoj umjetničkoj odgovornosti Drage Hedla. Nije uopće čudno da je prava za televizijsku seriju prema ovoj trilogiji otkupila producentska kuća Drugi plan. Njihova trilogija “Novine” scenarista Ivice Đikića i redatelja Dalibora Matanića odavno nam je poslužila kao terapija na ranama od nepravde ovog društva. S Hedlovom žestokom prozom nesumnjivo otvaraju novu misiju. Dokazujući da se zločin ne isplati. Barem u fikciji.