Recenzija novog romana Miljenka Jergovića; ‘Herkul’ je dična i drčna knjiga
Teoretski, Jergović je zagrabio u iste trusne prostore i žitelje kao Vrdoljak u ‘Generalu’. No, tu bi svaka sličnost ove dvojice prestala
Dok se po državnoj televiziji serijski vrti ona hagiografska sprdnja General, nekako u isto vrijeme stigao nam je Herkul Miljenka Jergovića kao ljekovito spasenje. Kao serum najefikasniji. Protiv nadljudskih obmana o nadljudima. Teoretski obojica zagrabiše u iste trusne nam prostore i trusne žitelje koje ih nastanjuju. Ali, tu bi svaka praktična sličnost ove dvojice prestala.
Patrijarh Antun Vrdoljak, opremljen cementiranim zalihama jeftinih dogmi, gradi trash katedrale nacije i vjere, vodviljske slikovnice o sterilnim militarističkim svecima i domovini kao vječnom čistom Disneylandu… Naprotiv, Jergović najdubljom etičkom zabrinutošću i posvećenom, delikatnom kujundžijskom estetikom, ispisuje fragilni ep o tetoviranim dušama. I svim paklenim naslagama blatnih i krvavih zabluda koje se tim dušama nemilice kockaju, troše ih, žderu i mrcvare.
Priča iz 20-ih koju živimo i danas
Roman Herkul (Fraktura) distopijskog je žanra i kao svaka strastveno izmaštana distopija bolno se zrcali u realnosti. Budimo pošteni i priznajmo, drhteći pred tim gorkim odrazom, da Jergovićevu priču smještenu “20… i neke“ dobrim dijelom živimo u realnom vremenu. Ili nas njezina finalna apokalipsa potišteno čeka. U prebliskoj balkaniziranoj cyber budućnosti.
Snagom svoje moćne, a tako svedene spisateljske zaigranosti, Jergović se brižno nadvija nad sudbinama balkanskih Blade Runnera. On sa zebnjom i nježnošću oca, pomno prati neumitna sječiva koja iskaču pod nogama njegove literarne djece. Ne mareći jesu li u podjelama uloga negativci ili pozitivci.
Tužni analitičar čovjekove nutrine
Pisac Herkula ne barata crno-bijelim olakim presudama. On ne otpisuje površnim dekretima ni loše momke koje je slučajni hybris bacio na staze fanatizma i mraka. On se trudi razumjeti zašto se to dogodilo. Jergović je tužni analitičar čovjekove nutrine.
I nije mu svejedno kad tamo pod kožama iznurene ljudskosti (koja često znade okrutno izgubiti šanse već u nesigurnim koracima djetinjstva) otkrije ranjivi materijal, kvarljivo podložan masovnom kolektivnom nalogu histerije i historije. Na opustjelom horizontu Herkula kao da Beckett susreće Ionesca. Jergović im se nagonski i bratski pridružio.
Priča o sinu hrvatskog generala u srpskom bračnom paru
“Bište, dico, bište, dico, ide ćaća moj general, a on van milosti nema. U ratu milosti nema. Milost je u crkvi, a kad je rat, onda se ne ide u crkvu, nego na tenk, pa brm, brm… Leti soko, leti soko, prikon Kaknja leti soko, prikon mora kakanjskoga, a za njim ćaća moj na tenku. Nema ćaće mog, umra je moj ćaća dragi, žalostan je Herkul, nema nikog da ga čuje…“, tako priču tužno odmata u svojoj kratkoj uvodnoj dionici jedan od pripovjedača – dječak s posebnim potrebama, sin hrvatskog generala Ante Gavrana, zvanog Ćumur.
Gorku pripovjedačku štafetu preuzet će uspješni grafički dizajner Zoran. On i njegova supruga arhitektica, srpskog su porijekla i iz Sarajeva su, tražeći nove šanse normalnog življenja, 1997. emigrirali u Beč. Na mitski augustovski dan “20… i neke“ (dan kada se u Beogradu odigrava kvalifkacijska utakmica za Svjetsko prvenstvo u nogometu između Srbije i Hrvatske) oni dolaze na Jadransku obalu.
I u blizini neke dalmatinske vukojebine, mutantski izđikljale na valovima turizma, hirom sudbine i tragičnog slučaja, njihovi životi isprepliću se s Ćumurovim životom – narednim pripovjedačem u tjeskobnom lancu. Tragedija u ozračju predapokaliptične groteske može započeti…
Dična i drčna knjiga
Savršeno koncentriran na svoja lica pogubljena u vremenu i prostoru, nježno ih vodeći i kroz najcrnje etape života, Jergović nemilice prokazuje i šiba sav onaj kolektivistički, orgijastički zov krvi i tla.
Zlokobni huk raspomamljenog naciona, priručne fašističke epigone, ravnodušne političke vrhove i degenerirane medije u službi ravnodušnosti… sav taj društveni galimatijas kojemu su žrtve uvijek dobrodošle. I nikad ih dosta, tih žrtava. Herkul je dična i drčna knjiga. Naša Pitija. Jasna k’o dan.