Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Kultura

Recenzija: 'Stric' je komorna filmčina, genijalan i vanvremenski ep o krivnji, osveti i nadi

Uradak Andrije Mardešića i Davida Kapca već sad je plasiran u antologijske trezore ne samo naše kinematografije

FOTO: Eclectica

Božić se već raspao za porodičnim stolom. Istraumatizirana polugola djevojka (izvrsna Kaja Šišmanović) silom iz grla cijedi kičastu nacional-budnicu “Vilu Velebita” i piša na tepih od muke.

Iz ranjene utrobe, poput iskonske kiše. Mit o svetoj obitelji ukleto je prazan, kao ikona bez smisla. Jedna je to od amblematskih scena filma “Stric”, redatelja i scenarista Andrije Mardešića i Davida Kapca.

Filmčina sletjela kao dar s neba

Ova komorna filmčina (noseća produkcija Eclectica, uz srpskog koproducenta SENSE Production) sletjela je kao nebeski dar u zanemareni i prezreni teren žanra u Hrvatskoj. A igrani prvijenac ludičkog, drčnog, svježeg, znatiželjnog i inteligentnog benda Mardešić-Kapac suvereno je već sad plasiran u antologijske trezore, ne samo naše kinematografije.

Prije nego što pokušam opisati bogatstvo njihove remek-golčine, jedna važna digresija: autori “Strica” (by the way, žalosti činjenica da su se do dugometražnog debija uspjeli probiti tek na pragu četrdesete) iznimno su obrazovani i do srži potkovani filmskim, teatarskim i književnim naslijeđem.

I ta se činjenica kontinuiteta učenja briljantno reflektira u “Stričevoj” samosvojnosti. Virtuozno napisana, napeta i enigmatska priča prepuna obrata, počiva na dualitetu istrošenih društvenih ritualnih formi i stvarnih utrobnih krikova i šaputanja.

Sinergija psihotrilera, horora, farse…

U sinergijski besprijekornoj simfoniji psihotrilera, horora, farse, antičke tragedije, apsurda i bergmanovsko-ibsenovskog ljuštenja obiteljskih fasada, Mardešić i Kapac stvaraju vanvremenski ep o krivnji, osveti i nadi. Zbijen na dnevnu sobu i kuhinju. Starozavjetno raskriljen i svakodnevno iskrivljen. Otužna prisutnost vječnoobnavljajućeg hibrisa sjajno je postignuta začudnim, neopterećenim vremeplovnim lutanjima.

Ako svi vizualni i socijalni signali filma asociraju da smo u Jugoslaviji 80-ih (epohu minuciozno kreiraju snimatelj Miloš Jaćimović, kostimografkinja Ana Savić Gecan i scenografkinja Ivana Škrabalo), „ilegalni“ upadi mobitela ili vijorenje zastave postratovske Hrvatske na tv-ekranu izmiču oslonac o vremenu i uvlače nas u šizofrenost i provizorij života.

Na početku filma postrojava se unezvjerena tročlana obitelj koja u blagdanskoj euforiji čeka dolazak Strica gastarbajtera iz Njemačke. Geneza njihove usplahirenosti usporediva je s lokalnom zajednicom koja strepi od kontrole partijskog kabadahije.

Eclectica

Beskrajni bladanski revanšizam

Takav je i prvi Stričev nastup (veličanstvena Learovska rola Mikija Manojlovića, ide u sam vrh njegove karijere) u izvođenju perverzne moćničke smotre šačice potčinjenih. Zatim se, pod blagoslovom apostola slobodnog svijeta, proizvodi beskrajni blagdanski revanšizam, beskrajne tradicijske purice i nacionalna i katolička idejna bižuterija.

Ti Stričevi trikovi jednako su apsurdni kao i bajkovito pregalaštvo njegovog brata, nevjeste i nećaka u namjerama da prelakiraju sve ponore koji im zasijecaju duše. I kad jednom padnu i posljednje pretanke izrežirane opne, tada će atmosfera prasnuti najcrnjim tajnama i nasiljem disfunkcionalnog življenja.

Raskošan je a svedeno delikatan redateljski rad Kapca i Mardešića s glumcima duboko uronjenima u izazove koje im “Stric” impresivno pruža. Manojlović je izvajao Strica antologijskim potezima koji sežu od kozera i šarmera do patrijarha, psihopate i ne manje žrtve.

Eclectica

Film o društvu uskraćene budućnosti

Majku je Ivana Roščić prebacila u vrhunski splet otuđenosti, divljeg matrijarhata, mahnite krivnje, bitke za ljubav, zaparložene ženstvenosti i stupurozne bešćutnosti. Goran Bogdan varira mimikriju Oca i kao spolnog nemoćnika i nevoljnika, probuđenog sadista ili potuljenog autsajdera na rubu društvene važnosti.

Roko Sikavica u briljantnom je infantilno-surovom kodu Sina pokazao zašto je jedan od najdarovitijih udarničkih mladih glumaca. “U pornografiji ništa nije kao u stvarnom životu. Ništa nije istina”, docira Stric u jednom trenutku, kad su umjesto nabožnog poklonstva Božiću iz video-rekordera krenuli prizori pornjave.

Ovaj genijalni film žestoko govori o društvu uskraćene budućnosti i poharanog smisla. O pornoraju laži i improvizirane brutalnosti umotane u rituale križarske ideologije. Nakon Krste Papića (“Život sa stricem”, 1988.), bend Mardešić & Papac otprašio je još jedan lelek nad izgubljenim dušama. Ne propuštajte se suočiti sa “Stricem”, tamo sve piše.

 

Telegram Klub kolaž Telegram Klub kolaž
Telegram Klub logo

Klub ekskluzivnih ponuda, pogodnosti i popusta,
samo za pretplatnike Telegrama.

Saznajte više