Nekad je nužno odabrati stranu

Redateljica filma Sonja i bik s Juditom Franković sada radi i predstavu u Zagrebu. Otišli smo na probu

U novom komadu kazališta Erato glume i Žarko Potočnjak, Vladimir Posavec Tušek i Marko Braić

Zavirili smo na jutarnju probu predstave ‘Titon’ putujućeg kazališta Erato. Ušli smo u dvoranu ‘Teatra na Trešnjevci’ i na sceni zatekli Žarka Potočnjaka kako leži na velikom bračnom krevetu na kotačima. Kraj njega su na suprotnim krajevima sjedili njegovi kolege Vladimir Posavec- Tušek i Marko Braić. Posljednja u ovom timu, Judita Franković stajala je sa strane, pored bijelog plastičnog lavora i žmikala spužvu. Iz prvog reda gledališta usmjeravala ih je i vodila redateljica Vlatka Vorkapić, dok je iz prikrajka sve pratila producentica predstave Lidija Ivanda.

Naš dolazak stvorio je laganu nervozu, što nije neobično s obzirom na to da ih je do premijere u nedjelju dijelilo svega nekoliko dana. Ipak, pristali su od probe odvojiti malo vremena za razgovor. Dok se jedan dio glumaca odmarao u gledalištu, a drugi učvršćivao kritičnije scene porazgovarali smo s redateljicom.

Autorski projekt cijele ekipe

Žarko Potočnjak na sceni Borko Vukosav

Iako su joj uža specijalnost dokumentarni filmovi, široj publici postala je poznatija po igranom filmu ‘Sonja i bik’. Povremeni izleti u kazalište nisu joj strani jer predstave najviše voli stvarati kroz glumačku improvizaciju, a u tom načinu rada prepoznaje dokumentarističku prirodu.

“Svi smo autori ove predstave. Moja je početna ideja, koncept i režija. Tekst, scenski pokret i sve ostalo nastalo je iz glumaca i njihovih improvizacija zadnjih nekoliko mjeseci na probama. Zanimljivo, ova predstava ne bi bila u ovom obliku da su neki drugi glumci bili na sceni. I to je ono što me najviše privlači kod ovakvog načina rada. Tu prepoznajem taj segment dokumentarnog”.

Borko Vukosav

Nepravedno zakinuta božica

Radnja ove suvremene predstave zasniva se na mitu o Eoji, rimskoj božici zore (pandan grčkoj Aurori), koja se zaljubljuje u smrtnika Titona. Kada odluči kod Zeusa moliti za njegovu besmrtnost, zaboravlja tražiti i vječnu mladost. Titon, sukladno želji svoje ljubavnice, dobiva vječni život, ali ne i vječnu mladost. Njegovo starenje kroz godine radi im probleme u odnosu.

Jedan od motiva zašto se Vorkapić odlučila baš za ovaj predložak bila je nepravedna zakinutost božice zore. “Nisu joj posvećivali dovoljno pažnje. Osim što je bila među smrtnicima, bila je i zadužena za zoru. Dio dana koji ionako dolazi sam po sebi, pa nikome nije bitan. To mi je bio zgodan socijalni motiv jer ljudi danas ne primjećuju te neke nevidljive poslove, primjerice čistače ulica, vozače tramvaja, pekare.. a zamislite kako bi svijet izgledao bez njih”.

Antički bogovi u današnjem svijetu kulta mladosti

Judita Franković i Vladimir Posavec Tušek

Kroz predstavu je željela tematizirati i kult mladosti u današnjem društvu. Ispitati važnost želje za ljepotom, mladošću i površnim idealima. “Mi stalno pokušavamo produžiti mladost i sve manje cijenimo zrelost, a o starosti da i ne govorim. Pa, žene iza četrdesete već nazivaju babama. Nedavno sam pročitala intervju s nekim estetskim kirurgom koji je rekao da će uskoro primjena botoxa postati dio osnovne higijene, možete li to zamisliti?”, kroz začuđen smijeh pita se Vorkapić.

Antika je cijenila lijep izgled i pravilne proporcije, ustvrdili smo, tako da nije ni čudo da je ta priča nastala baš u to doba. “Slažem se i mislim da je taj spoj antičke grčke i sadašnjosti prilično zgodan jer smo uspjeli naći paralele, te smo priču uspješno prebacili u sadašnjost. Žanrovski se nismo htjeli striktno opredijeliti jer je ova priča otvorila niz mogućnosti za dramaturšku i glumačku igru s različitim žanrovima. Tako da imamo mišung svega od romantične komedije, tragikomedije, burleske do groteske, koreodrame ili teatra apsurda. A pitate me zašto? Zato što sam se vodila za tim da niti jedan ljudski život nije samo jedan žanr”.

Tri generacije glumaca u jednom liku

Interesantno je da Titona igraju tri generacije glumaca. Onog mladog u naponu snage utjelovio je Marko Braić. Dao mu je nadimak instaboy, te ga prikazao kao površnog lika iz teretane koji priča u hash-tagovima. Tako površan i samouvjeren sreće božicu Eoju u koju se zaljubljuje. Njihovu vezu na tom samom početku odlučili su prikazati kroz fizički teatar i suvremeni ples. “Kroz te discipline uspjeli smo pokazati tu strastvenu, uzvišenu ljubav. Nismo imali potrebu to dokazivati dijalogom. U plesu i pokretu ima više erotike i nabijenosti emocija”, kazao je Braić.

Judita Franković i Marko Braić Borko Vukosav

Zrelog Titona igra Vladimir Posavec Tušek, a bavi se pitanjem starenja. Inspiraciju crpi iz sebe samog jer je u istim godinama kao i Titon u tom periodu. “Taj središnji dio predstave je žanrovski melodrama, što i paše mojim godinama”, rekao je kroz smijeh . “Ali šalu na stranu. Mislim da se s tim pitanjem starenja svaki muškarac susreće u ovoj mojoj dobi, u 40-ima. To je neka prva stanica da se okreneš iza sebe i pogledaš što si napravio. S tim se suočava i sam Titon, te polako shvaća da je prevaren, da mu se prešutjela istina o vječnoj mladosti.”

Predstava može biti i metafora ljubavnog odnosa

Titona kao starca na zalazu snage utjelovio je Žarko Potočnjak. U ovom (zadnjem) dijelu Titon ozbiljnije preispituje svoj život i postupke, te počinje pisati Titonijadu. Ovdje se redateljica poigrala cabaretom, a ima i dosta elemenata drame. “Očekivao sam da ću igrati mladog Titona, međutim stavili su me da igram najstarijeg. Ne znam zašto. Valjda zato što znam dobro glumiti, pa imaju povjerenja da ću se snaći i u toj ulozi starijeg čovjeka, raspoloženo je prokomentirao Potočnjak.

Žarko Potočnjak u gledalištu Borko Vukosav

Božicu Eoju igra Judita Franković kojoj suradnja s Vorkapić nije jedina u kazalištu. Osim na filmu ‘Sonja i bik’ surađivale su i na predstavi Judith French. “Drago mi je ponovno raditi s Vlatkom.Svidjela mi se njezina ideja i ta mitološka podloga božice Zore. Isprva nismo znali kako napraviti božicu i što to znači. Na kraju samo došli do zaključka da su mitski bogovi zapravo hiperbolizirani ljudi s malo pojačanim manama i vrlinama. I tako smo napravili Eoju. Kao ženu kojoj smo pojačali emocije. Također, sviđa mi se što predstavu možemo gledati i kao metaforu braka ili ljubavnog odnosa. Znate kako je na početku je sve lijepo i onda kroz godine sve nekako postane drugačije.

Ostavili smo glumce baš u trenutku kada su radili zadnje scene predstave, ali taj dio morat ćemo ostaviti za sebe. Kako je završila ljubav Eoje i Titana moći će se vidjeti 17. prosinca na svečanoj izvedbi u kazalištu Vidra.