Prepiska koju posljednjih dana nažalost pratimo u svim ovim postjugoslavenskim javnostima – što još jednom demantira teze Mirjane Kasapović iz sad već čuvenog eseja o tome da taj pojam i prostor ne postoje – između Seje Sexona i Neleta Karajlića je istovremeno i tužna, koliko i zakašnjela.
Kada su se zapravo razišli Sejo i Nele
Na kraju, sve i da smo nastavili održavati iluziju da je riječ samo o novcima i autorskim pravima i privatnoj stvari između njih dvojice, Sejo Sexon je u posljednjoj reakciji uveo u priču i rat i odnos prema Sarajevu i Neletove političke stavove, on mu je na to i odgovorio i našli smo se pred nezaključenom traumom Sarajeva o kojoj se u javnosti malo razgovaralo na ovaj način. Stoga bi, ukoliko bi se prepiska nastavila u istom smjeru, iako se sada čini da neće imati nove nastavke, to mogla biti i jedina korisna stvar iz čitave priče.
Sejo Sexon, građanskog imena Davor Sučić, i Nele Karajlić, odnosno Nenad Janković kako se čovjek zapravo zove, jesu dvojac po kojem se kultni sarajevski band prepoznavao. Sejo je bio autor najvećeg broja predratnih hitova, iako je i Nele napisao neke od najpoznatijih pjesama, a potonji je bio frontmen i pjevač te grupe koji je na scenu donosio energiju sarajevskih ulica tog autentičnog pankerskog banda, koji je sam sebe svrstao u pokret New primitives.
I čak i kad bi bilo točno ono što je Nele napisao u svojoj knjizi ‘Fajront u Sarajevu’, a sada ponovio, o tome da su se njih dvojica na Sejinu inicijativu svakako razišli neposredno uoči rata, realno se pravi razlaz dogodio s ratom i Neletovim odlaskom u Beograd, a Sejinim ostankom u Sarajevu i kasnijim odlaskom u Zagreb.
Ključne poslijeratne razlike u glazbi
Obojica su onda izdali poratne albume, ratne tematike pod imenom Zabranjeno pušenje. Neletov se zvao ‘Ja nisam odavle’, a Sejin ‘Fildžan viška’. Prvi je objavljen u Beogradu, drugi u Zagrebu. Na Neletovom jeste sviralo još nekoliko članova izvornog Zabranjenog pušenja, ali je na Sejinom bitnu ulogu odigrao Elvis J. Kurtovich, još jedan od bitnih ljudi sarajevske scene iz osamdesetih, građanskog imena Mirko Srdić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, ključna razlika između ta dva albuma, na kojoj se vidjelo na koji način se i Sarajevo razišlo, jeste tematska. Dok su na Neletovom teme egzodusi, nemoguće ljubavi, razočaranja i nova beogradska stvarnost, na Sejinom su užasi rata u opsjednutom gradu, tuga izbjeglica koje se ne mogu snaći u novom svijetu i žale za Sarajevom, sarajevski duh zajedništva i postratna stvarnost tog grada. Možda i najbitnija razlika je, kada govorimo o tekstovima naravno, ta što je Sejin album bio pun humora, za razliku od Neletovog.
Nakon ova dva albuma, Nele više nije objavljivao pod imenom Zabranjenog pušenja, nego je s Emirom Kusturicom koji je svirao bas na jednom od predratnih albuma Pušenja, imao ‘No smoking orchestra’ s uspješnom međunarodnom karijerom, dok je Sejino Zabranjeno pušenje nastavilo istim smjerom, ali s hiperprodukcijom novih albuma koje su mnogi prestali pratiti nakon albuma ‘Bog vozi mercedes’.
Sarajevo je podijeljeno, a o tome se šuti
Stvari su tako funkcionirale do Neletovog razlaza s Kusturicom i njegove nove revitalizacije muzičke karijere, kada se u posljednje vrijeme odlučio udružiti sa Stefanom Milenkovićem te svoje pjesme, kao i one Zabranjenog pušenja, ogrnuti u klasično ruho.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S pravne strane, Sejo Sexon je u pravu. Ako ne želi da netko izvodi pjesme kojih je on autor, zbog moralnih razloga, Nele ih ne smije izvoditi. I to će na kraju i biti tako, tim prije što je Nele autor dovoljnog broja hitova Zabranjenog pušenja da može odraditi turneju s Milenkovićem i bez Sejinih pjesama.
No, puno zanimljivije od onoga oko čega je sve počelo, jeste ona tek zagrebana priča o odnosu prema Sarajevu i ratu. Jer Sarajevo je podijeljen grad, makar o tome u samom Sarajevu nitko ne volio pričati i makar se u Bosni i Hercegovini samo Mostar percipira kao podijeljen.
Neletova priča je tužna, tragična, ali i odbojna
No, za razliku od Mostara koji jeste iznutra podijeljen, ali je istovremeno i doista jedan grad, postoje i službeno dva Sarajeva. Samo Sarajevo i Istočno Sarajevo. I bez obzira što je od predratnog baš urbanog dijela grada Istočnom Sarajevu pripalo tek nešto više od 1 posto teritorija, odnosno dio Dobrinje i Lukavica u kojoj je izgrađen urbani dio tog novog grada, sarajevska podjela nije tek fizička, nego psihološka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pri tome ona funkcionira tako da su u simboličkom i imagološkom smislu ikone Istočnog Sarajeva upravo Nele Karajlić i Emir Kusturica, što ljude iz Sarajeva itekako boli, imajući u vidu što su sve preživjeli. Sejo Sexon je, za razliku od njih dvojice ostao u Sarajevu i sa Sarajevom do dan danas, dok je Neletova priča istovremeno i tužna i tragična, ali i odbojna.
Ne samo zato što je otišao iz Sarajeva u Beograd i boravio tamo za vrijeme opsade grada. Uostalom, svatko ima pravo izabrati svoj životni put i izmaknuti se od rata.
U njemu kao da žive dva nepomirljiva čovjeka
Problem je u tome što iz svega onoga što je pisao i govorio i iza čega stoji posljednjih godina, a što se najbolje može pročitati u knjizi ‘Fajront u Sarajevu’ i vidjeti u velikom životnoj intervjuu u emisiji ‘Ognjena zemlja’, on je istovremeno i dalje ostao onaj isti čovjek koji je mentalno u Sarajevu osamdesetih i poetici anarhije s gradskih ulica, dok je s druge strane čovjek koji koristi nacionalistički govor kada tumači posljedice rata, piše o Drugom svjetskom ratu i socijalističkom periodu u Sarajevu ili mantra o srpskim svetinjama na Kosovu i sl.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Neletu kao da žive dva čovjeka čije su vrijednosti toliko suprotstavljene, da ih je nemoguće pomiriti. I teško da će ih ikad pomiriti da može biti u miru sam sa sobom, dok se na neki način ne suoči s današnjim Sarajevom i vlastitim izborima.
Tim je tužnije što je prije sad već osam godina, de facto istjeran iz grada u koji se spustio nakon promocije spomenute knjige na Jahorini. Previše je toga što Sarajevo i Nele nisu rekli jedno drugom, a trebali su. Jer je odavno došlo vrijeme za svođenje računa i kretanje dalje. Muzika je u toj priči samo dobar soundtrack i ništa više od toga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sejo i Nele srušili su mit o raspadu Zabranjenog pušenja kao metafori propasti SFRJ, ali i zagrebali u priču o kojoj Sarajevo šuti
Njihova svađa najbolji je dokaz koliko je promašena teza Mirjane Kasapović o postjugoslavenstvu
U Neletu kao da žive dva čovjeka čije su vrijednosti toliko suprotstavljene, da ih je nemoguće pomiriti. I teško da će ih ikad pomiriti da može biti u miru sam sa sobom, dok se na neki način ne suoči s današnjim Sarajevom i vlastitim izborima
Prepiska koju posljednjih dana nažalost pratimo u svim ovim postjugoslavenskim javnostima – što još jednom demantira teze Mirjane Kasapović iz sad već čuvenog eseja o tome da taj pojam i prostor ne postoje – između Seje Sexona i Neleta Karajlića je istovremeno i tužna, koliko i zakašnjela.
Jer sve ovo o čemu njih dvojica sada pričaju jeste bilo nešto što je posljednjih desetljeća zanimalo javnost puno više nego danas i o čemu bi bilo bolje da su nastavili šutjeti. Bilo bi bolje u najmanju ruku zato što bismo u tom slučaju mogli vjerovati da se Zabranjeno pušenje jeste raspalo kao metafora raspada jedne zemlje i tragedije jednog grada, ali da su barem na razini međuljudskih odnosa prijateljstvo i emocije preživjeli.
Kada su se zapravo razišli Sejo i Nele
Na kraju, sve i da smo nastavili održavati iluziju da je riječ samo o novcima i autorskim pravima i privatnoj stvari između njih dvojice, Sejo Sexon je u posljednjoj reakciji uveo u priču i rat i odnos prema Sarajevu i Neletove političke stavove, on mu je na to i odgovorio i našli smo se pred nezaključenom traumom Sarajeva o kojoj se u javnosti malo razgovaralo na ovaj način. Stoga bi, ukoliko bi se prepiska nastavila u istom smjeru, iako se sada čini da neće imati nove nastavke, to mogla biti i jedina korisna stvar iz čitave priče.
Sejo Sexon, građanskog imena Davor Sučić, i Nele Karajlić, odnosno Nenad Janković kako se čovjek zapravo zove, jesu dvojac po kojem se kultni sarajevski band prepoznavao. Sejo je bio autor najvećeg broja predratnih hitova, iako je i Nele napisao neke od najpoznatijih pjesama, a potonji je bio frontmen i pjevač te grupe koji je na scenu donosio energiju sarajevskih ulica tog autentičnog pankerskog banda, koji je sam sebe svrstao u pokret New primitives.
I čak i kad bi bilo točno ono što je Nele napisao u svojoj knjizi ‘Fajront u Sarajevu’, a sada ponovio, o tome da su se njih dvojica na Sejinu inicijativu svakako razišli neposredno uoči rata, realno se pravi razlaz dogodio s ratom i Neletovim odlaskom u Beograd, a Sejinim ostankom u Sarajevu i kasnijim odlaskom u Zagreb.
Ključne poslijeratne razlike u glazbi
Obojica su onda izdali poratne albume, ratne tematike pod imenom Zabranjeno pušenje. Neletov se zvao ‘Ja nisam odavle’, a Sejin ‘Fildžan viška’. Prvi je objavljen u Beogradu, drugi u Zagrebu. Na Neletovom jeste sviralo još nekoliko članova izvornog Zabranjenog pušenja, ali je na Sejinom bitnu ulogu odigrao Elvis J. Kurtovich, još jedan od bitnih ljudi sarajevske scene iz osamdesetih, građanskog imena Mirko Srdić.
No, ključna razlika između ta dva albuma, na kojoj se vidjelo na koji način se i Sarajevo razišlo, jeste tematska. Dok su na Neletovom teme egzodusi, nemoguće ljubavi, razočaranja i nova beogradska stvarnost, na Sejinom su užasi rata u opsjednutom gradu, tuga izbjeglica koje se ne mogu snaći u novom svijetu i žale za Sarajevom, sarajevski duh zajedništva i postratna stvarnost tog grada. Možda i najbitnija razlika je, kada govorimo o tekstovima naravno, ta što je Sejin album bio pun humora, za razliku od Neletovog.
Nakon ova dva albuma, Nele više nije objavljivao pod imenom Zabranjenog pušenja, nego je s Emirom Kusturicom koji je svirao bas na jednom od predratnih albuma Pušenja, imao ‘No smoking orchestra’ s uspješnom međunarodnom karijerom, dok je Sejino Zabranjeno pušenje nastavilo istim smjerom, ali s hiperprodukcijom novih albuma koje su mnogi prestali pratiti nakon albuma ‘Bog vozi mercedes’.
Sarajevo je podijeljeno, a o tome se šuti
Stvari su tako funkcionirale do Neletovog razlaza s Kusturicom i njegove nove revitalizacije muzičke karijere, kada se u posljednje vrijeme odlučio udružiti sa Stefanom Milenkovićem te svoje pjesme, kao i one Zabranjenog pušenja, ogrnuti u klasično ruho.
S pravne strane, Sejo Sexon je u pravu. Ako ne želi da netko izvodi pjesme kojih je on autor, zbog moralnih razloga, Nele ih ne smije izvoditi. I to će na kraju i biti tako, tim prije što je Nele autor dovoljnog broja hitova Zabranjenog pušenja da može odraditi turneju s Milenkovićem i bez Sejinih pjesama.
No, puno zanimljivije od onoga oko čega je sve počelo, jeste ona tek zagrebana priča o odnosu prema Sarajevu i ratu. Jer Sarajevo je podijeljen grad, makar o tome u samom Sarajevu nitko ne volio pričati i makar se u Bosni i Hercegovini samo Mostar percipira kao podijeljen.
Neletova priča je tužna, tragična, ali i odbojna
No, za razliku od Mostara koji jeste iznutra podijeljen, ali je istovremeno i doista jedan grad, postoje i službeno dva Sarajeva. Samo Sarajevo i Istočno Sarajevo. I bez obzira što je od predratnog baš urbanog dijela grada Istočnom Sarajevu pripalo tek nešto više od 1 posto teritorija, odnosno dio Dobrinje i Lukavica u kojoj je izgrađen urbani dio tog novog grada, sarajevska podjela nije tek fizička, nego psihološka.
Pri tome ona funkcionira tako da su u simboličkom i imagološkom smislu ikone Istočnog Sarajeva upravo Nele Karajlić i Emir Kusturica, što ljude iz Sarajeva itekako boli, imajući u vidu što su sve preživjeli. Sejo Sexon je, za razliku od njih dvojice ostao u Sarajevu i sa Sarajevom do dan danas, dok je Neletova priča istovremeno i tužna i tragična, ali i odbojna.
Ne samo zato što je otišao iz Sarajeva u Beograd i boravio tamo za vrijeme opsade grada. Uostalom, svatko ima pravo izabrati svoj životni put i izmaknuti se od rata.
U njemu kao da žive dva nepomirljiva čovjeka
Problem je u tome što iz svega onoga što je pisao i govorio i iza čega stoji posljednjih godina, a što se najbolje može pročitati u knjizi ‘Fajront u Sarajevu’ i vidjeti u velikom životnoj intervjuu u emisiji ‘Ognjena zemlja’, on je istovremeno i dalje ostao onaj isti čovjek koji je mentalno u Sarajevu osamdesetih i poetici anarhije s gradskih ulica, dok je s druge strane čovjek koji koristi nacionalistički govor kada tumači posljedice rata, piše o Drugom svjetskom ratu i socijalističkom periodu u Sarajevu ili mantra o srpskim svetinjama na Kosovu i sl.
U Neletu kao da žive dva čovjeka čije su vrijednosti toliko suprotstavljene, da ih je nemoguće pomiriti. I teško da će ih ikad pomiriti da može biti u miru sam sa sobom, dok se na neki način ne suoči s današnjim Sarajevom i vlastitim izborima.
Tim je tužnije što je prije sad već osam godina, de facto istjeran iz grada u koji se spustio nakon promocije spomenute knjige na Jahorini. Previše je toga što Sarajevo i Nele nisu rekli jedno drugom, a trebali su. Jer je odavno došlo vrijeme za svođenje računa i kretanje dalje. Muzika je u toj priči samo dobar soundtrack i ništa više od toga.