Relativna izolacija od gradske gungule nesumnjivo predstavlja veliku prednost tog zaštićenog kulturnog dobra daleko od oka pa tako i od dosega jeftinih i populističkih ideja i osigurava njegovu izvornu opstojnost u kojoj smo privilegirani uživati. Potrebno je samo malo protegnuti nožice, kojim god načinom uspeti se na Sljeme i u njegovu zelenilu potražiti sjajnu arhitekturu.
I o samoj dvojbi vezanoj uz pitanje kojom temom bi se u jednom od ljepših i srcima milijih godišnjih razdoblja bilo najprikladnije pisanjem pozabaviti, vrijedilo bi pisati. No, kako smo u samom adventskom i predbožićnom ozračju, prisjetimo se jednog, vjerojatno većini nepoznatog, no sjajnog zagrebačkog i hrvatskog sakralnog arhitektonskog ostvarenja, koje nas i danas, gotovo devedeset godina od izgradnje, s razlogom čini ponosnima.
Napose u vremenima poput naših, u kojima se čini da ništa ne vrijedi i koja nas navode na zaključak da je tome možda tako iz razloga što zapravo ne vrijedimo mi sami, potrebno je prisjećati se situacija koje uspjelo pobijaju naše sumnje. Jedna od takvih vezana je uz hrvatsku graditeljsku baštinu i položena je u osami, poput čuvarice nad našim glavnim gradom Zagrebom. Relativna izolacija od gradske gungule nesumnjivo predstavlja veliku prednost tog zaštićenog kulturnog dobra ”daleko od oka” pa tako i od dosega jeftinih i populističkih ideja i osigurava njegovu izvornu opstojnost u kojoj smo privilegirani uživati. Potrebno je samo malo protegnuti nožice, kojim god načinom uspeti se na Sljeme i u njegovu zelenilu potražiti sjajnu arhitekturu mira i ljepote.
Remek-djelo Jurja Denzlera osmišljeno je kao spomenik suvremene hrvatske arhitekture Vjekoslav Skledar
O ovoj crkvici znamo puno, no ne prestaje intrigirati
Godine 1930-e obilježavali su vladajući stilovi internacionalnog funkcionalizma moderne arhitekture u svijetu, Europi i u Hrvatskoj, no naš primjer arhitekture u kamenu Kapele Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata potvrđuje tadašnju opstojnost jakog i neovisnog smjera u hrvatskom graditeljstvu, koji je rezultirao i prepoznatljivo našom inačicom arhitektonske moderne. Pritom je kamen kao osnovni gradbeni element važan ne samo u njezinu oblikovnom, već i u simboličkom značenju suvremene interpretacije tradicijske i povijesne sakralne gradnje kontinentalne Hrvatske.
Nije stoga neobično što ta volumenom malena gradnja zauzima jedno od najviših mjesta pri vrijednosnom sagledavanju hrvatskih arhitektonskih ostvarenja dvadesetog stoljeća uopće.
Zemljište na današnjoj Sljemenskoj cesti, a na uzvisini istočno od Činovničke livade na Sljemenu, Poglavarstvo grada Zagreba je s gradonačelnikom Vjekoslavom Heinzelom 1932. godine darovalo za potrebe gradnje sljemenske kapele za izletnike i planinare.
Još 1928. godine Marijina kongregacija građana i radnika s isusovcima iz svetišta Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici počela je prikupljati priloge za gradnju, o kojoj je brigu preuzeo isusovac, otac Josip Müller. Gradnja Kapele ili, kako se danas naziva, Župne crkve Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata dovršena je od graditelja Ivana Maksa Ružinskog 1932. godine prema idejnom projektu iz 1931. godine te potom i izvedbenom projektu arhitekta Jurja Denzlera (Zagreb, 1896. – Zagreb, 1981.), odškolovanog u Beču i Zagrebu. Zahvaljujući istraživanjima profesorice Nataše Jakšić sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta o Denzlerovu djelu znamo puno, no ono nas ljepotom i značenjem ne prestaje intrigirati.
Perspektiva kapele Arhiv HAZU
Drugi svjetski rat i financijska kriza zaustavili su radove
Prva misa u kapelici održana je pred točno osamdeset i šest godina, na ponoćku 1932. godine, u srpnju sljedeće godine sakralni prostor posvetio je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer, a tri desetljeća kasnije, 1963. godine, kapela je postala i župnom crkvom Turističke župe Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata. Drugi svjetski rat i prateća financijska kriza zaustavili su završne radove i detaljiranje interijera pa je Ministarstvo nastave i bogoštovlja 1941. godine financiralo radove poput iskopa i betoniranja kripte kapele, oblaganja zidova u interijeru bizečkim kamenom i podova reštovo kamenom, izrade freski te uređenje okoliša kapele.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Remek-djelo Jurja Denzlera osmišljeno je kao spomenik suvremene hrvatske arhitekture kojim su uvažene povijesne graditeljske zadatosti i stilovi hrvatske arhitekture, od starohrvatskih crkvica do motiva iz prve kršćanske umjetnosti na tlu Hrvatske, naročito čitljivi u detaljima interijerskih stavki, poput pletera i ukrasa u starohrvatskom slogu. U osnovi vrlo jednostavan i prema baštinjenim hrvatskim graditeljskim matricama složen volumen kvadratne tlocrtne osnove, dimenzije 7.30×7.30, sakralnog prostora visine 5.30, sa zapadnim natkrivenim predvorjem površine 5.50×2.50 metara te elipsoidnom apsidom s oltarom na istočnom kraju, obrubljuju debeli kameni zidovi te natkrivaju široka krovišta.
Interijere kapele Zrinka Paladino
Zapadno ulazno pročelje poput potpornja utvrđuju dva masivna kamena pilona, od kojih je južniji u oblikovnoj funkciji slobodnog kontrafora, dok se sjevernijem dijagonalno priljubio element kamenog zvonika kao najvišeg akcenta arhitektonske priče. To pročelje uz dojmljivu strehu rese i vratnice masivnih i visokih ostakljenih drvenih vrata, natkriljenih supraportom s natpisom: ”Sve u veću slavu Božju!”
Spomenik tisućitoj godišnjici hrvatskog kraljevstva
Stameni, trima pročeljima pretežno zatvoreni korpus, natkriven širokim krovnim plohama u crijepu, dopunjuje aneks volumena malene sakristije koja prostorno uravnotežuje dijagonalno položen zvonik skošenog dovršetka s elegantnom preslicom s dva zvona. Zvona od 260 te od 82 kg izlivena su u ljevaonici Kvirina Lebiša 1933.-1934. godine. Jednostavnim je arhitektonskim elementima ostvarena dojmljiva prostorna dispozicija trijema i unutrašnjosti s apsidom, čiji polukružni istak uobličuje zatvoreno istočno pročelje, te zvonika, visine 10 m koji u namjernom i promišljenom odmaku zaključuje kameni volumen ekspresivne volumetrijske kompozicije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vjekoslav Skledar
Vanjsko ziđe kapele i zvonika građeno je lokalnim, s podnožja Medvednice vađenim, grubo obrađenim živim kamenom s debelim sljubnicama morta, dok stropove grade drvene balvanice. Građena kao spomenik tisućitoj godišnjici hrvatskog kraljevstva i tisućutristotoj godišnjici pokrštenja Hrvata koje je hrvatski narod proslavio 1925. godine, interijer kapele je dvama uzdužnim zidovima u cijelosti obilježen freskama s prikazima hrvatske povijesti slikara Mirka Stupice, no svakim je detaljem obilježen djelima velikih hrvatskih umjetnika.
Tako je oltar iz bračkog kamena s reljefom izradio kipar Vanja Radauš, Bogorodicu s Djetetom – Gospu od puta, stiliziranu po bizantsko-ravenskoj školi 13. stoljeća, u njegovoj pozadini te kanonske ploče i stalak za misnu knjigu kipar Radoje Hudoklin, a po nacrtima arhitekta Denzlera vratašca svetohraništa u starohrvatskom slogu te brončano raspelo nad njime izradio je kipar Josip Turkalj. Kasetirani strop kapele u slavonskoj hrastovini uključuje 49 polja s bojanim reljefima svetaca i povijesnim grbovima hrvatskih pokrajina i gradova i također je riješen prema zamisli umjetnika Radoja Hudoklina, kao i brončani milostinjar i zidno zvono, urešeni starohrvatskim pleterom, te brončani zidni svijećnjaci oblikovani poput starih uljanica prema zamisli Jurja Denzlera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo je i jedno od kapitalnih djela hrvatske moderne
Ulazno pročelje sljemenske kapele Arhiv HAZU
Pozlaćeni mozaik oltarnog luka s dvanaest anđeoskih glava, dovršen 1974. godine po slikaru Josipu Biffelu, izradio je 1936. godine Ivan Marinković prema nacrtima kipara Radoja Hudoklina i slikara Mirka Stupice, a umjetničku je stavku u prostoru velikim vazama ostvarila i keramičarka Marta Plazzeriano. Majstor mozaika i vitraja Ivan Marinković riješio je i zvjezdasti mozaik u apsidi svetišta, ali i vitraje prozora u svetištu i na pročeljima. Prema riječima arhitektice Sene Sekulić-Gvozdanović, koja se neumorno bavila Denzlerovim djelom, Josip Biffel autor je i, ”šagalovski lepršavog”, mozaika u 122 boje koji pokriva čitavu frontu lučnog zida prema lađi. Uslijed izrade dviju velikih Stupičinih freski, lijevo od oltara “Krist u hrvatskoj povijesti”, a desno “Predaja sljemenske kapelice Majci Božjoj”, zazidana su dva izvorna Denzlerova okrugla prozora na masivnim kamenim pobočjima kapele.
Ambijentalno uklopljena gradnja današnje Župne crkve Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata osmišljena je od lokalnog sljemenskog zelenog kamena, kojim je obloženo i njezino kameno podnožje na uzvisini do koje se pristupa prostim jednokrakim zemljanim stubama s naličjima od drvenih dasaka i ogradom od užadi među drvenim stupićima. Drvom, osiguranim krčenjem uzvisine za gradnju kapele, i kamenom, kao autohtonim građevinskim materijalima koji obilježavaju povijesne hrvatske graditeljske strukture, na volumenom malenom sakralnom ostvarenju dokazale su se neiscrpne mogućnosti suvremenog oblikovanja i krajnje tradicionalnih sadržaja .
Kao ostvarenje izrazitih kulturno-povijesnih, arhitektonskih, graditeljskih i ambijentalnih vrijednosti, Denzlerova Majka Božja Sljemenska Kraljica Hrvata, istodobno predstavlja i jedno od kapitalnih djela hrvatske moderne arhitekture, od 2005. godine uvršteno i u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Autohtona šumska kapela, organski izrasla iz vlastitog tla
Nesumnjivo najcitiraniji tekst o Denzlerovoj sjajnoj gradnji smirene kompozicije i elementarnih konstrukcija onaj je Sene Sekulić-Gvozdanović, koja je 1987. godine volumenom malenu sljemensku gradnju uvrstila među tri najistaknutija djela iz opusa arhitekta Jurja Denzlera. Pritom je sakralno djelo sjajno ocijenila autohtonom šumskom kapelom, organski izraslom iz vlastitog tla u kreaciji arhitekture prirodnih zakona i humane poruke. Usporedba čvrstih, zatvorenih zidova s pojmom ”brloga” prikladnije bi se, međutim, po pitanju Denzlerove sljemenske ljepotice, mogla smijeniti pojmom ”utvrde”, kako kapela uistinu i djeluje na svom uzvišenom kamenom postamentu u prirodnom i pošumljenom okolišu.
Vjekoslav Skledar
Kameni pristupni piloni promjenjivih presjeka uvlače posjetitelja pod tri stepenice uzdignuti natkriveni trijem sa stropnim podgledom istaknutih drvenih grednika te potom u ugodni interijer, dok s druge strane s višim kamenim zvonikom grade plastičnu kompoziciju glavnog pročelja. Svaki detalj, u kamenu, drvu, metalu ili žbuci do krajnosti je promišljeno riješen pa malena sakralna gradnja obiluje krasnim rješenjima dovršenih detalja odreda riješenih u skladu s obrtnim pravilima dobrog zanata. Jednaka pažnja posvećena je i mobilijaru i ukrasima u prostoru, odreda rješavanim prema nacrtima Jurja Denzlera, koji je kapelom, u suradnji s velikim hrvatskim umjetnicima 1930-ih godina i kasnije, ostvario hrvatski Gesamtkunstwerk, čija funkcionalnost i snaga arhitektonskog izraza ne blijede ni danas.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatsku tradiciju uspješno je mirio s budućnošću
Čistoća klasične kompozicije čitljiva je u svim Denzlerovim projektima i ostvarenjima, od prvog, palače Mikuličić na Ribnjaku pa i u do kapelici gotovo istodobne Upravne zgrade Gradskih poduzeća, današnje Elektre-Zagreb, u Gundulićevoj ulici, no sljemenska kapelica predstavlja vrhunsko kontekstualno i tradicijski obilježeno djelo koje je dalo snažan pečat cjelokupnom razvoju hrvatske moderne arhitekture.
Premda ambijentalno oblikovana i prilagođena lokalnim prilikama, autohtonim materijalima i tehnikama gradnje te klimatskim uvjetima, Denzlerova arhitektura upravo snagom suvremene forme nastale interpretiranjem tradicijskih elemenata predstavlja izuzetno djelo. Rijetka su hrvatska arhitektonska ostvarenja dokazivala razumijevanje i uvažavanje prošlosti u usklađivanju s vremenima nastanka te stoga ime Jurja Denzlera, koji je hrvatsku tradiciju uspješno mirio s budućnošću, svakako moramo znati i pamtiti. Iskoristili smo u to ime i ovu blagdansku prigodu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Mali prijedlog: od Adventa pobjegnite na Sljeme, do Denzlerove kapele. Paladino piše zašto je veličanstvena
Zašto je Kapela Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata jedno od najvećih djela moderne arhitekture
Relativna izolacija od gradske gungule nesumnjivo predstavlja veliku prednost tog zaštićenog kulturnog dobra daleko od oka pa tako i od dosega jeftinih i populističkih ideja i osigurava njegovu izvornu opstojnost u kojoj smo privilegirani uživati. Potrebno je samo malo protegnuti nožice, kojim god načinom uspeti se na Sljeme i u njegovu zelenilu potražiti sjajnu arhitekturu.
I o samoj dvojbi vezanoj uz pitanje kojom temom bi se u jednom od ljepših i srcima milijih godišnjih razdoblja bilo najprikladnije pisanjem pozabaviti, vrijedilo bi pisati. No, kako smo u samom adventskom i predbožićnom ozračju, prisjetimo se jednog, vjerojatno većini nepoznatog, no sjajnog zagrebačkog i hrvatskog sakralnog arhitektonskog ostvarenja, koje nas i danas, gotovo devedeset godina od izgradnje, s razlogom čini ponosnima.
Napose u vremenima poput naših, u kojima se čini da ništa ne vrijedi i koja nas navode na zaključak da je tome možda tako iz razloga što zapravo ne vrijedimo mi sami, potrebno je prisjećati se situacija koje uspjelo pobijaju naše sumnje. Jedna od takvih vezana je uz hrvatsku graditeljsku baštinu i položena je u osami, poput čuvarice nad našim glavnim gradom Zagrebom. Relativna izolacija od gradske gungule nesumnjivo predstavlja veliku prednost tog zaštićenog kulturnog dobra ”daleko od oka” pa tako i od dosega jeftinih i populističkih ideja i osigurava njegovu izvornu opstojnost u kojoj smo privilegirani uživati. Potrebno je samo malo protegnuti nožice, kojim god načinom uspeti se na Sljeme i u njegovu zelenilu potražiti sjajnu arhitekturu mira i ljepote.
O ovoj crkvici znamo puno, no ne prestaje intrigirati
Godine 1930-e obilježavali su vladajući stilovi internacionalnog funkcionalizma moderne arhitekture u svijetu, Europi i u Hrvatskoj, no naš primjer arhitekture u kamenu Kapele Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata potvrđuje tadašnju opstojnost jakog i neovisnog smjera u hrvatskom graditeljstvu, koji je rezultirao i prepoznatljivo našom inačicom arhitektonske moderne. Pritom je kamen kao osnovni gradbeni element važan ne samo u njezinu oblikovnom, već i u simboličkom značenju suvremene interpretacije tradicijske i povijesne sakralne gradnje kontinentalne Hrvatske.
Nije stoga neobično što ta volumenom malena gradnja zauzima jedno od najviših mjesta pri vrijednosnom sagledavanju hrvatskih arhitektonskih ostvarenja dvadesetog stoljeća uopće.
Zemljište na današnjoj Sljemenskoj cesti, a na uzvisini istočno od Činovničke livade na Sljemenu, Poglavarstvo grada Zagreba je s gradonačelnikom Vjekoslavom Heinzelom 1932. godine darovalo za potrebe gradnje sljemenske kapele za izletnike i planinare.
Još 1928. godine Marijina kongregacija građana i radnika s isusovcima iz svetišta Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici počela je prikupljati priloge za gradnju, o kojoj je brigu preuzeo isusovac, otac Josip Müller. Gradnja Kapele ili, kako se danas naziva, Župne crkve Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata dovršena je od graditelja Ivana Maksa Ružinskog 1932. godine prema idejnom projektu iz 1931. godine te potom i izvedbenom projektu arhitekta Jurja Denzlera (Zagreb, 1896. – Zagreb, 1981.), odškolovanog u Beču i Zagrebu. Zahvaljujući istraživanjima profesorice Nataše Jakšić sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta o Denzlerovu djelu znamo puno, no ono nas ljepotom i značenjem ne prestaje intrigirati.
Drugi svjetski rat i financijska kriza zaustavili su radove
Prva misa u kapelici održana je pred točno osamdeset i šest godina, na ponoćku 1932. godine, u srpnju sljedeće godine sakralni prostor posvetio je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer, a tri desetljeća kasnije, 1963. godine, kapela je postala i župnom crkvom Turističke župe Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata. Drugi svjetski rat i prateća financijska kriza zaustavili su završne radove i detaljiranje interijera pa je Ministarstvo nastave i bogoštovlja 1941. godine financiralo radove poput iskopa i betoniranja kripte kapele, oblaganja zidova u interijeru bizečkim kamenom i podova reštovo kamenom, izrade freski te uređenje okoliša kapele.
Remek-djelo Jurja Denzlera osmišljeno je kao spomenik suvremene hrvatske arhitekture kojim su uvažene povijesne graditeljske zadatosti i stilovi hrvatske arhitekture, od starohrvatskih crkvica do motiva iz prve kršćanske umjetnosti na tlu Hrvatske, naročito čitljivi u detaljima interijerskih stavki, poput pletera i ukrasa u starohrvatskom slogu. U osnovi vrlo jednostavan i prema baštinjenim hrvatskim graditeljskim matricama složen volumen kvadratne tlocrtne osnove, dimenzije 7.30×7.30, sakralnog prostora visine 5.30, sa zapadnim natkrivenim predvorjem površine 5.50×2.50 metara te elipsoidnom apsidom s oltarom na istočnom kraju, obrubljuju debeli kameni zidovi te natkrivaju široka krovišta.
Zapadno ulazno pročelje poput potpornja utvrđuju dva masivna kamena pilona, od kojih je južniji u oblikovnoj funkciji slobodnog kontrafora, dok se sjevernijem dijagonalno priljubio element kamenog zvonika kao najvišeg akcenta arhitektonske priče. To pročelje uz dojmljivu strehu rese i vratnice masivnih i visokih ostakljenih drvenih vrata, natkriljenih supraportom s natpisom: ”Sve u veću slavu Božju!”
Spomenik tisućitoj godišnjici hrvatskog kraljevstva
Stameni, trima pročeljima pretežno zatvoreni korpus, natkriven širokim krovnim plohama u crijepu, dopunjuje aneks volumena malene sakristije koja prostorno uravnotežuje dijagonalno položen zvonik skošenog dovršetka s elegantnom preslicom s dva zvona. Zvona od 260 te od 82 kg izlivena su u ljevaonici Kvirina Lebiša 1933.-1934. godine. Jednostavnim je arhitektonskim elementima ostvarena dojmljiva prostorna dispozicija trijema i unutrašnjosti s apsidom, čiji polukružni istak uobličuje zatvoreno istočno pročelje, te zvonika, visine 10 m koji u namjernom i promišljenom odmaku zaključuje kameni volumen ekspresivne volumetrijske kompozicije.
Vanjsko ziđe kapele i zvonika građeno je lokalnim, s podnožja Medvednice vađenim, grubo obrađenim živim kamenom s debelim sljubnicama morta, dok stropove grade drvene balvanice. Građena kao spomenik tisućitoj godišnjici hrvatskog kraljevstva i tisućutristotoj godišnjici pokrštenja Hrvata koje je hrvatski narod proslavio 1925. godine, interijer kapele je dvama uzdužnim zidovima u cijelosti obilježen freskama s prikazima hrvatske povijesti slikara Mirka Stupice, no svakim je detaljem obilježen djelima velikih hrvatskih umjetnika.
Tako je oltar iz bračkog kamena s reljefom izradio kipar Vanja Radauš, Bogorodicu s Djetetom – Gospu od puta, stiliziranu po bizantsko-ravenskoj školi 13. stoljeća, u njegovoj pozadini te kanonske ploče i stalak za misnu knjigu kipar Radoje Hudoklin, a po nacrtima arhitekta Denzlera vratašca svetohraništa u starohrvatskom slogu te brončano raspelo nad njime izradio je kipar Josip Turkalj. Kasetirani strop kapele u slavonskoj hrastovini uključuje 49 polja s bojanim reljefima svetaca i povijesnim grbovima hrvatskih pokrajina i gradova i također je riješen prema zamisli umjetnika Radoja Hudoklina, kao i brončani milostinjar i zidno zvono, urešeni starohrvatskim pleterom, te brončani zidni svijećnjaci oblikovani poput starih uljanica prema zamisli Jurja Denzlera.
Ovo je i jedno od kapitalnih djela hrvatske moderne
Pozlaćeni mozaik oltarnog luka s dvanaest anđeoskih glava, dovršen 1974. godine po slikaru Josipu Biffelu, izradio je 1936. godine Ivan Marinković prema nacrtima kipara Radoja Hudoklina i slikara Mirka Stupice, a umjetničku je stavku u prostoru velikim vazama ostvarila i keramičarka Marta Plazzeriano. Majstor mozaika i vitraja Ivan Marinković riješio je i zvjezdasti mozaik u apsidi svetišta, ali i vitraje prozora u svetištu i na pročeljima. Prema riječima arhitektice Sene Sekulić-Gvozdanović, koja se neumorno bavila Denzlerovim djelom, Josip Biffel autor je i, ”šagalovski lepršavog”, mozaika u 122 boje koji pokriva čitavu frontu lučnog zida prema lađi. Uslijed izrade dviju velikih Stupičinih freski, lijevo od oltara “Krist u hrvatskoj povijesti”, a desno “Predaja sljemenske kapelice Majci Božjoj”, zazidana su dva izvorna Denzlerova okrugla prozora na masivnim kamenim pobočjima kapele.
Ambijentalno uklopljena gradnja današnje Župne crkve Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata osmišljena je od lokalnog sljemenskog zelenog kamena, kojim je obloženo i njezino kameno podnožje na uzvisini do koje se pristupa prostim jednokrakim zemljanim stubama s naličjima od drvenih dasaka i ogradom od užadi među drvenim stupićima. Drvom, osiguranim krčenjem uzvisine za gradnju kapele, i kamenom, kao autohtonim građevinskim materijalima koji obilježavaju povijesne hrvatske graditeljske strukture, na volumenom malenom sakralnom ostvarenju dokazale su se neiscrpne mogućnosti suvremenog oblikovanja i krajnje tradicionalnih sadržaja .
Kao ostvarenje izrazitih kulturno-povijesnih, arhitektonskih, graditeljskih i ambijentalnih vrijednosti, Denzlerova Majka Božja Sljemenska Kraljica Hrvata, istodobno predstavlja i jedno od kapitalnih djela hrvatske moderne arhitekture, od 2005. godine uvršteno i u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Autohtona šumska kapela, organski izrasla iz vlastitog tla
Nesumnjivo najcitiraniji tekst o Denzlerovoj sjajnoj gradnji smirene kompozicije i elementarnih konstrukcija onaj je Sene Sekulić-Gvozdanović, koja je 1987. godine volumenom malenu sljemensku gradnju uvrstila među tri najistaknutija djela iz opusa arhitekta Jurja Denzlera. Pritom je sakralno djelo sjajno ocijenila autohtonom šumskom kapelom, organski izraslom iz vlastitog tla u kreaciji arhitekture prirodnih zakona i humane poruke. Usporedba čvrstih, zatvorenih zidova s pojmom ”brloga” prikladnije bi se, međutim, po pitanju Denzlerove sljemenske ljepotice, mogla smijeniti pojmom ”utvrde”, kako kapela uistinu i djeluje na svom uzvišenom kamenom postamentu u prirodnom i pošumljenom okolišu.
Kameni pristupni piloni promjenjivih presjeka uvlače posjetitelja pod tri stepenice uzdignuti natkriveni trijem sa stropnim podgledom istaknutih drvenih grednika te potom u ugodni interijer, dok s druge strane s višim kamenim zvonikom grade plastičnu kompoziciju glavnog pročelja. Svaki detalj, u kamenu, drvu, metalu ili žbuci do krajnosti je promišljeno riješen pa malena sakralna gradnja obiluje krasnim rješenjima dovršenih detalja odreda riješenih u skladu s obrtnim pravilima dobrog zanata. Jednaka pažnja posvećena je i mobilijaru i ukrasima u prostoru, odreda rješavanim prema nacrtima Jurja Denzlera, koji je kapelom, u suradnji s velikim hrvatskim umjetnicima 1930-ih godina i kasnije, ostvario hrvatski Gesamtkunstwerk, čija funkcionalnost i snaga arhitektonskog izraza ne blijede ni danas.
Hrvatsku tradiciju uspješno je mirio s budućnošću
Čistoća klasične kompozicije čitljiva je u svim Denzlerovim projektima i ostvarenjima, od prvog, palače Mikuličić na Ribnjaku pa i u do kapelici gotovo istodobne Upravne zgrade Gradskih poduzeća, današnje Elektre-Zagreb, u Gundulićevoj ulici, no sljemenska kapelica predstavlja vrhunsko kontekstualno i tradicijski obilježeno djelo koje je dalo snažan pečat cjelokupnom razvoju hrvatske moderne arhitekture.
Premda ambijentalno oblikovana i prilagođena lokalnim prilikama, autohtonim materijalima i tehnikama gradnje te klimatskim uvjetima, Denzlerova arhitektura upravo snagom suvremene forme nastale interpretiranjem tradicijskih elemenata predstavlja izuzetno djelo. Rijetka su hrvatska arhitektonska ostvarenja dokazivala razumijevanje i uvažavanje prošlosti u usklađivanju s vremenima nastanka te stoga ime Jurja Denzlera, koji je hrvatsku tradiciju uspješno mirio s budućnošću, svakako moramo znati i pamtiti. Iskoristili smo u to ime i ovu blagdansku prigodu.