Nekad je nužno odabrati stranu

Što nas čeka u novoj kazališnoj sezoni? Telegramov kritičar donosi veliki pregled

Analizirajući izbor budućih projekata, prije svega raduje razmjerno velika zastupljenost suvremenih dramatičara i prozaika iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine

12.01.2016., Rijeka - Hrvatsko narodno kazaliste Ivana pl. Zajca."nPhoto: Goran Kovacic/PIXSELL
FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

Olovna su vremena. Jedva pritajena pandemija i dalje mutira. Neproglašeni treći svjetski rat naveliko traje. Egzodusi ubogih ne prestaju. Ljudska prava gaze se s novom bezdušnošću i sve brutalnijom ironijom. Zločini pod paskom kvazidržave cvjetaju ko ludi… Katalog čemera, nažalost, više nego bogat. Za umjetničko propitivanje društvenih deformacija i traženje katarze pročišćenja, razloga je nebrojeno. Kako se, dakle, vodeći teatri Hrvatske u dramaturškim vizijama nove sezone namjeravaju baviti dijagnozama malignog društva?

Strategija noja u pravilu je alibi za jalovost. I ne isplati se. Nije istina da publika traži šatrobulevarsku zabavu kao isfolirani melem na rane. Publika itekako želi sa scene uhvatiti eho vlastitih tjeskoba. Oni mudriji među teatarskim upravama, oni istinski neimari, to su odavno shvatili. Šarlatani, pak, zabijaju glavu u pijesak iz čiste lijenosti i trulog oportunizma.

‘Don Juan’ prvi put u HNK

Analizirajući izbor budućih projekata (ovdje se bavim isključivo dramskim produkcijama) prije svega raduje razmjerno velika zastupljenost suvremenih dramatičara i prozaika iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine. Mani Gotovac, Darko Cvijetić, Elvis Bošnjak, Marina Vujčić, Borna Vujčić, Mate Matišić, Milena Marković, Filip Šovagović, Dubravko Mihanović, Miro Gavran, Dina Vukelić…, imena su koja zasigurno pružaju snažne temelje uzbudljivim scenskim ostvarenjima.

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, pod novim liderstvom intendantice Ive Hraste Sočo, tako najavljuje praizvedbu “Plodne vode” Marine Vujčić, sjajne drame nagrađene Držićem, u režiji Nenni Delmestre. Riječ je o snažnom autorskom govoru o tabuiziranim temama neplodnosti i teroru, koji se iz toga rađa, nad ženskim tijelom i umom.

Nevjerojatno zvuči da se Moliereovo remek-djelo “Don Juan” izvodi po prvi put u povijesti naše središnje kazališne kuće. Režija je povjerena žestokom makedonskom ikonoklastu Dejanu Projkovskom, znamenitom po radikalnom dubinskom reinterpretiranju klasika. “Ubojstvo” izraelskog dramatičara Hanocha Levina, mučnu priču o nama tako bliskim lancima osvete i mržnje, radi izraelski redatelj Ido Rosenberg, a Krležinu “Ledu” Franka Perković.

Gavella i spisateljski resursi

Gradsko dramsko kazalište Gavella i dalje je u beskućništvu, raseljeno po zagrebačkim scenama, a završetak bauštele u Frankopanskoj rastezljivo je neizvjestan. Planirati repertoar u takvim uvjetima ravno je podvigu. Gavelijanci se ipak ne daju, a sezonu počinju prvorazrednim projektom baziranim na remek-romanu bosanskohercegovačkog pisca Darka Cvijetića “Što na podu spavaš”.

Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada, Gavella, Narodno pozorište Sarajevo i festival MESS koprodukcijski su udružili snage (prva je na rasporedu novosadska premijera, 17. rujna), a redatelj Kokan Mladenović ovu će bolnu baladu o ratu naših duša iznijeti u filigranskom radu s glumcima kao ekstatičnim koautorima. Nova gavelijanska mala scena trebala bi se otvoriti kubističkom dramom “Kozmički žongleri” Kalmana Mesarića, u adaptaciji i režiji Ivana Penovića.

Ne odustaje se od korištenja izvrsnih spisateljskih resursa u samoj Gavelli: “Spaljena (Jednaka noć)” projekt je koji potpisuju Filip Šovagović, Dubravko Mihanović i Jelena Miholjević, glumica koja sve više osvaja i čudesnim poetskim gardom. Spoj Mate Matišića i redatelja Vite Taufera koji će raditi praizvedbu Matine nove drame “Moji tužni monstrumi”, već sad nam potpaljuje nade.

Ruska zima u ZKM-u

Gavranovu “Tajnu Grete Garbo” režirat će doajenka Ivica Boban, a na maloj sceni (koprodukcija s koprivničkim Ludens Teatrom) praizvedbu će imati i “Moderni oblici patnje” Dine Vukelić, u režiji Darija Harjačeka. Veličanstveni roman “Deca” srpske spisateljice Milene Marković, Gavella će postaviti u suradnji s kazališnom skupinom DeFacto i u režiji Saše Božića.

Zagrebačko kazalište mladih starta hrvatskom premijerom drame “Svjetlo pada” Simona Stephensa. Djelo jednoga od najznačajnijih suvremenih britanskih dramatičara u fokusu ima okrutnopoetsku studiju o disfunkcionalnoj obitelji, a zekaemovce će u avanturu proniknuća svih Stephensovih izazova povesti redatelj Janusz Kica.

Nakon ingenioznih “Karamazovih” u rukama Olivera Frljića (ovom će se predstavom otvoriti i ovogodišnji MESS), ZKM opet ulazi u rusku zimu. Čehovljev “Višnjik” režirat će makedonski redatelj i moskovski đak Ivan Popovski koji je prije deset godina na istoj ovoj sceni postavio izvrsnog “Idiota” Dostojevskog.

Komedija: ‘Velo misto’

Satiričko kazalište Kerempuh novu sezonu (prvu cjelovitu koju potpisuje nova direktorica Sonja Kovačić) također otvara jednim remek-djelom ruske literature. Aleksandar Švabić režirat će “Pseće srce” Mihaila Bulgakova, u adaptaciji Vedrane Klepice i Ivana Penovića. Beskompromisni dramatičar i prozaik mlađe generacije Borna Vujčić novu dramu “Tko tu koga? Zona pansiona” uronio je u problematiku zemlje pustoši koja stuporozno gubi svoju djecu. Režirat će ju Tamara Damjanović.

Mnoge antologijske predstave u Kerempuhovoj historiji nastale su na rabijatnoj satiri Branislava Nušića. Tako da je izvrstan izbor angažman Ivana Plazibata da propita “Ožalošćenu porodicu”. Gradsko kazalište Komedija pobrinulo se za naslov kojeg ćemo gladno čekati. Kultno Smojino “Velo misto” prvi put će se transformirati u teatarski medij, u režiji i adaptaciji Marine Pejnović.

Također je izvrsna ideja da se “Četiri sobe” prema istoimenom crnohumornom filmu (rađenom na predlošcima Roalda Dahla) Quentina Tarantina, Roberta Rodrigueza, Allison Anders i Alexandra Rockwella, na sceni Komedije razigra u adaptaciji Marina Lisjaka i režiji Ivana Plazibata.

Brecht u Varaždinu

Novo jezgro živog kazališta rađa se u HNK Varaždin dolaskom Senke Bulić na njegovo čelo. Brechtova vremena uvijek su među nama, a sada nam je njegova izravna brutalna mudrost potrebnija nego ikad. Krešimir Dolenčić režira jedan od najgenijalnijih brehtijanskih komada, lumpenproletersku antiratnu himnu “Majka Hrabrost i njezina djeca”. A Paolo Magelli vraća se novoj rekapitulaciji Čehovljeve drame “Tri sestre”.

Hrvatsko narodno kazalište u Splitu nažalost je u pat-poziciji dok se gradski birokrate ne smiluju i dogovore o raspisivanju natječaja. Zato glumac Vicko Bilandžić, koga je Kazališno vijeće predložilo za v.d. intendanta, ima vezane ruke u bilo kakvim ozbiljnim planovima. Od općeg je interesa da se ta nezdrava situacija što prije riješi.”

HNK u Osijeku: ‘Teror’

“Teror” Ferdinanda von Schiracha, u režiji Ivana Funka, tjeskobna je drama eminentnog njemačkog pisca, inače pravnika po profesiji, korijenima u genima Lužičkih Srba. Problematizirajući pitanja zločina i kazne, žrtvovanja u ime pravde, autor dovodi publiku u ulogu svjedoka i suca, pružajući enigmatsku priliku za različite završetke ispiranja savjesti. Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku realizira “Teror” u koprodukciji sa Hrvatskim kazalištem u Pečuhu.

Dubrovačko Kazalište Marina Držića s neumornim i nemirnim redateljem Paolom Tišljarićem kao direktorom, nekoliko se posljednjih sezona nametnulo kao važna teatarska baza. Treba istaknuti da je Tišljarić uveo novost kreiranja godišnjeg repertoara. Do kraja 2022. tako nas još očekuju Ionescove “Stolice” u režiji Ivice Boban te Ibsenova “Nora” u Tišljarićevoj režiji.

Mani u Rijeci

Kult Fellinijevog “Amarcorda” nikada se neće ugasiti, nego zavodljivo svjetluca kao i onaj njegov brod na moru od celofana. Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca na riječku će palubu dovesti “Amarcord” pod režijom Luciana Delprata, a projekt se radi u suradnji sa Istarskim narodnim kazalištem – Gradskim kazalištem Pula.

Riječki umjetnici scenski grade i testamentarni roman “Rastanci” Mani Gotovac. Briljantnu posvetu svim bitkama i porazima u ime ljubavi. Adaptaciju potpisuje Elvis Bošnjak, a režiju Anastasija Jankovska.