Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Kultura

Stručnjaci mogu, proučavajući sastav bijele boje, odrediti kada i gdje su nastala umjetnička djela starih majstora

Nizozemski znanstvenici proučavaju promjene u kemijskom sastavu boje

Nepoznati umjetnik - Katarina II. okružena dvorjanima na balkonu Zimskoga dvorca, pozdravljaju je garda i narod na dan prevrata 28. lipnja 1762., kraj 18. stoljeća
FOTO: The State Hermitage Museum, St. Petersburg, 2018.

Nizozemski znanstvenici otkrili su promjene u kemijskom sastavu boje korištene u remek djelima iz 17. stoljeća koje signaliziraju prekide u lancu opskrbe, piše NPR.

U studiji, objavljenoj ovog mjeseca u časopisu Science Advances, znanstvenici sa Sveučilišta Vrije u Amsterdamu analizirali su 77 slika koje je stvorilo 27 umjetnika u “zlatno nizozemsko doba”, tijekom 17. stoljeća. Poznati umjetnici, kao Frans Hals u Haarlemu i Rembrandt u Amsterdamu, stvarali su umjetnost za mecene, financirani novcem od trgovine i eksploatacije kolonija.

Nizozemski majstori dijelili su naklonost prema “olovno bijeloj”, glatkoj boji napravljenoj od praha na bazi olova, pomiješanog s lanenim uljem ili ekvivalentnim vezivom, navodi se u priopćenju Sveučilišta. Umjetnici bi koristili masne boje kako bi posvijetlili i definirali svoje kompozicije koje su često imale dramatične kontraste svjetla i sjene, prema NPR.

Umjetnici prilagodili recepte

Kako su ratovi poremetili opskrbu olovom iz Engleske u Nizozemsku, nizozemski umjetnici bili su prisiljeni prilagoditi svoje recepte za olovno bijele pigmente, a te promjene značajno su promijenile kemijski sastav boje.

“Ratovanje je tražilo puno olova i to vidimo u promijenjenim pigmentima boje”, objašnjava Paolo D’Imporzano, glavni autor studije.

Tehnikom analize izotopa olova, znanstvenici su snimili izotopski sastav uzoraka bijele boje sa svakoga platna i stvorili međunarodnu bazu podataka. Otkrili su da olovno bijele boje koje su napravljene iz istih zaliha olovne rude i koje su istog zemljopisnog porijekla, imaju slične kemijske tragove, navodi studija.

Olovno bijela boja

Pomoću ovih podatka stručnjaci mogu usporediti izotopski sastav bijele boje nekog djela s onima provjerenih djela, na primjer pouzdano se zna de je Rembrandt Tobita i Anu s djetetom naslikao 1626. godine, a onda mogu odrediti kada i gdje je određeno platno nastalo.

Znanstvenici godinama koriste analizu izotopa za datiranje slika. Ali studija Virje se ističe jer omogućuje povezivanje skupina slika s određenim povijesnim događajima. Tim je otkrio da promjena u kemijskom sastavu nizozemske olovno bijele boje odgovara razdoblju od 1642. do 1647. godine ili otprilike vremenskom okviru engleskih građanskih ratova. U 17. stoljeću Venecija i Nizozemska bile su glavni proizvođači olovnog bijelog pigmenta.

A budući da je izvor olova bio drugačiji, nizozemski su proizvođači koristili britansko olovo, a Venecija je koristila različite izvore. Olovna bijela napravljena na dva mjesta ima drugačiji, prepoznatljiv i karakterističan izotopski potpis.

Zagonetka povijesti umjetnosti

Otkrili su i skup izotopa koji datiraju između 1648. i 1660. godine, a koji odgovaraju Osamdesetogodišnjem ratu ili nizozemskom ratu za nezavisnost, prema UPI-ju.

Analiza izotopa olova omogućila je znanstvenicima da riješe barem jednu zagonetku povijesti umjetnosti. Dugo se, na primjer, mislilo da je Rembrandtov učenik Willem Drost naslikao svoje Rimom inspirirano djelo Cimon en Pero dok je radio u Veneciji 1650-ih godina. Ali detaljnim pregledom kemijski sastav slike sličniji je slikama iz Rembrandtova studija u Amsterdamu, gdje je umjetnik jedno vrijeme radio.

D’Imporzano se nada da će proučavanje upotrebe olovnih boja u Europi pomoći stručnjacima da bolje razumiju tko je i gdje što slikao. “Na taj ćemo način moći vidjeti u kojoj mjeri možemo povezati omjere izotopa olova bijele boje s pojedinim slikarima, regijama, vremenom i umjetničkim grupama. I kako te podatke upotrijebiti za pružanje korisnih informacija u području kulturne baštine”, kazao je D’Imporzano za Inverse.