Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Sud kaže da je Croatia Records 20 godina krala dizajn za neke od svojih čuvenih albuma. Odšteta autoru je golema

Ako presuda postane pravomoćna poznatom dizajneru Mirku Iliću morat će platiti gotovo pola milijuna kuna

ZADNJA IZMJENA: tra. 22, 2019
Foto: Ilustracija: Tomislav Metelko/pixsell

Svjetski priznatom grafičkom dizajneru i crtaču stripova Mirku Iliću hrvatska diskografska kuća Croatia Records ukrala je dizajn, odnosno zlorabila njegova autorska prava na omotima svojih CD i DVD izdanja. Tako je presudio Trgovački sud u Zagrebu kojem je Ilić podnio tužbu protiv Croatia Recordsa tražeći uz zaštitu autorskih prava i odštetu. Ako presuda postane pravomoćna Croatia Records morat će Iliću pratiti gotovo pola milijuna kuna odštete i sudskih troškova zbog spora oko autorskih prava njegovog dizajna. Uz to, sud je diskografskoj kući naložio da prestane koristiti Ilićev dizajn i ilustracije.

Do problema je došlo jer je Ilić, koji je počeo stvarati još u Jugoslaviji, s tadašnjim Jugotonom imao ugovor prema kojem bi za dizajn omota nekog nosača zvuka dobio naknadu, te bi prepustio jednokratno svoje autorsko pravo. Međutim, Croatia Records je izdajući ponovno stare albume na CD-ima i DVD-ima jednostavno nastavila koristiti i Ilićev dizajn. On kaže da ga nitko za to nije tražio dopuštenje, niti mu plaća autorsku naknadu. Zato je pokrenuo sudski spor.

Cijenjeni dizajner s velikom karijerom

Ilić, koji je rođen u Bijeljini u BiH a stvarati je počeo u Jugoslaviji postigavši vrlo brzo i međunarodno priznanje, 2012. godine dobiva i hrvatsko državljanstvo. Ministarstvo kulture ocijenilo je, naime, da postoji interes Hrvatske da mu se da državljanstvo. To ga je i legitimiralo za podnošenje tužbe protiv Croatia Recordsa na sudu u Zagrebu, koji je sada nepravomoćno presudio u njegovu korist. U tužbi je podsjetio kako prepoznatljivost duguje svom radu na časopisu Polet, u kojem je bio urednik stripa. Kao 30-godišnjak već je u New Yorku ilustrirao naslovnice Timea, a napravio je i plakat za film Ko to tamo peva. Za sebe kaže da je “čovjek kojeg je jako veselilo igrati ping-pong sa sistemom, pa je u Ameriku otišao kako se ne bi promijenio”.

Iz sredine 70-tih datira i formiranje grupe crtača stripa pod imenom Novi kvadrat, koja je bila poveznica s glazbenim pokretom u bivšoj državi pod nazivom Novi val. Kao grafički dizajner Ilić je u to vrijeme kreirao omote nosača zvuka vodećih imena tadašnje glazbene scene. Surađivao je tako s Bijelim dugmetom, Prljavim kazalištem, Parnim valjkom, Aerodromom, Dragom Mlinarecom, grupom Leb i sol, Novim fosilima, Arsenom Dedićem, Josipom Lisac, Mišom Kovačem i mnogim drugima. Ilić je prvi omot dizajnirao za Rimsku ploču Arsena Dedića. Vjerojatno je to, kaže, bila njegova “najužasnija naslovnica”, no onda je uslijedio njegov najpoznatiji rad, ploča Prljavog kazališta s famoznim jezikom sa zihericom. Njegova dizajnerska ostvarenja iz tog razdoblja zauvijek su, kaže, ostala utisnuta u kolektivnu glazbenu svijest jednog vremena, a i danas su cijenjena kao vrhunska umjetnička ostvarenja.

Ugovor s izdavačkom kućom Jugoton

“U to vrijeme surađivao sam s Diskografskom kućom Jugoton. Croatia Records nasljednik je Jugotona i svoj sadašnji status uvelike duguje Jugotonu i njegovoj slavi iz bivše države. A tu su bila i moja djela. Moja tadašnja suradnja s Jugotonom bila je uređena ugovorima kojima sam uz materijalnu naknadu jednokratno prepuštao korištenje svojih autorskih djela, odnosno dizajna i ilustracija omota na nosačima zvuka koji su postojali u to vrijeme. Ta suradnja trajala je do 1986. kada sam odselio u SAD”, objašnjava Ilić na koji je način surađivao s Jugotonom.

Prema tužbi njegov se dizajn smio koristiti samo na pločama i audio kazetama, no unatoč tome Croatia Records ga je, bez pitanja i naknade, koristila na CD-ima i DVD-ima. “Croatia Records neka svoja izdanja na kojima je moj dizajn sada prodaje i putem interneta. Primijetio sam ih i na američkom tržištu te sam tako i doznao da mi se krše autorska prava”, otkriva Ilić što ga je potaknulo da u veljači 2013. podnese tužbu protiv Croatia Recordsa.

Frapirala ga je i činjenica da je hrvatska izdavačka kuća bez pitanja mijenjala format njegovog dizajna. Naime, sve što je napravio bilo je za ploče i audio kazete, dok je Croatia Records to prilagođavala CD izdanjima. Radili su čak i kolaže više omota.

Sustavno kršenje autorskih prava

“Kada je Prljavo kazalište izdalo četverostruki CD boks – kompilaciju pod nazivom Sve je lako kad si mlad otisnuli su na njega zaštitni znak, karakteristični jezik sa zubima, gornjom usnom, obrazom probodenim zihericom i ostalim pojedinostima. A ja za to nisam dao dopuštenje”, nastavlja Ilić nabrajati kako su mu godinama kršena autorska prava. U međuvremenu je tražio i zaštitu Hrvatske autorske agencije. Iz nje su još u siječnju 2011. upozorili Croatia Records. Izgledalo je da bi se spor mogao riješiti mirnim putem, no nakon bezuspješne korespondencije Ilić je na kraju bio prisiljen angažirati odvjetnika.

“Iz Croatia Recordsa uopće nisu poricali da koriste moj dizajn, no nisu bili voljni sklopiti nikakvu nagodbu ili platiti autorsku naknadu za korištenje”, prisjeća se Ilić. Croatia Records negira bilo kakvu odgovornost. Nisu čak Iliću priznali autorstvo pojedinih omota nosača zvuka, tvrdeći da je riječ o dizajnu skupine umjetnika iz Studija SLS u kojem su bili Željko Koprolčec, Slobodan Tadić, Andrija Zelmanović, Igor Kordej, Ivica Jakić i ostali.

“Ti autori su po naputcima ovlaštenih osoba iz Jugotona dizajnirali omote i za svoj posao bili su jednokratno plaćeni”, objašnjavali su na sudu predstavnici Croatia Recordsa. Međutim, Ilić je srušio tu njihovu tvrdnju, prezentiravši kako je upravo on bio glavni autor i menadžer Studija SLS, što je u biti značilo “sporo, loše, skupo”. Priznao je da su upravo njega ljudi opisivali tim riječima, do te mjere da je u njegovoj biografiji Dejan Kršić 2008. napisao: “sporo, loše, skupo je bio Mirko Ilić. Taj SLS je bila njegova vizija i njegov logo, imidž. Doista, SLS je bio tek nešto malo više od zvučnog Ilićevog pseudonima – on je tu bio i glavni autor i menadžer, nabavljao je poslove, povezivao suradnike”.

Koliko je važan dizajn omota?

Pokušali su iz Croatia Recordsa još dodatno umanjiti Ilićev doprinos. Na sudu su izjavili da omot uopće ne egzistira kao grafičko ostvarenje odvojeno od cijelog glazbenog izdanja. Dapače, ti vizualni uradci na izdanjima Jugotona te kasnije Croatia Recordsa, svoju popularnost zapravo duguju činjenici da su se nalazili na albumima eminentnih glazbenika s područja bivše Jugoslavije.

Kada je to čuo, Ilić je predstavnike Croatia Recordsa podsjetio kako u svijetu postoje posebne nagrade za dizajn omota. Tako se za glazbena ostvarenja Grammy daje posebna nagrada za likovno oblikovanje novih omota nosača zvuka. I u Hrvatskoj nagrada Porin također ima posebnu kategoriju “Najbolje likovno oblikovanje”. To znači da omot nije samo sastavni dio albuma, već se cijeni kao posebno izdanje. U prilog tome Ilić je još na sud dostavio omote koje je osmislio i na kojima je upravo on bio naveden kao autor dizajna.

Zarada od prodaje Ilićevog dizajna

Sud na kraju zove kao svjedoke Sinišu Škaricu i Vojina Kundića, urednika rock glazbe i urednika zabavne redakcije Jugotona. Obojica potvrđuju da je Mirko Ilić bio najeminentniji dizajner iz tog razdoblja, te da je najviše za njih radio. Međutim, kažu kako su bili uvjereni da mu Croatia Records nikakvu autorsku naknadu nije trebala plaćati jer je nakon potpisivanja ugovora stekla neograničeno pravo korištenja dizajnerovog rada i to na svim medijima. Kako onda izvođači dobivaju naknadu od prodaje CD-a, pitao je ogorčeno Ilić.

“Ta ionako ćemo uskoro svi ostati bez naknade, jer je pojavom interneta znatno pala prodaja nosača zvuka. Uskoro će svi slušati glazbu jedino putem digitalnih servisa”, uzvratili su mu predstavnici Croatia Recordsa. Na kraju je vještak izračunao da je prodajom CD-a na kojima su bila Ilićeva grafička rješenja Croatia Records od 1998. do 2018. godine zaradila oko 2,3 milijuna kuna. Postotak tog iznosa sud je sad dosudio Iliću.

Ana Raić Knežević
Telegram autor
1176 članaka Više o autoru
Više s weba