U ponedjeljak objavljujemo prvi od pet velikih nastavaka našeg feljtona o hrvatskom animiranom filmu
Telegramov suradnik za vizualnu kulturu istražuje povijest crtića
Ususret ovogodišnjem Animafestu, svjetskom festivalu animiranog filma koji se od 1972. održava u Zagrebu i jedan je od najstarijih i najvažnijih u svom području, Telegramova redakcija kulture odlučila je realizirati seriju od pet tekstova posvećenih povijesti i sadašnjosti Zagrebačke škole crtanog filma, kulturnom i umjetničkom fenomenu koji je Animafestu inicijalno zajamčio svjetski prestiž.
Animirani filmovi imaju dugu povijest u Zagrebu, od predratne animacije, do crtanih filmova koji se stvaraju danas. Zahvaljujući kontinuitetu produkcije animiranih filmova u Zagrebu i Hrvatskoj, koja je imala svoje oscilacije, svoje uspone i padove, ali je uvijek čuvala temeljni umjetnički integritet, Animafest je i dan-danas, bez pretjerivanja, relevantna pojava na kulturnoj mapi Europe i svijeta.
Ovogodišnje izdanje održat će se od 9. do 14. lipnja i sada je već tradicionalno posvećeno kratkometražnom animiranom filmu, dok je prošlogodišnje okupljalo međunarodne dugometražne filmove. Mislimo kako je to dobra prilika da se još jednom prisjetimo najvećih predratnih uspjeha Zagreb filma i konteksta u kojem su ostvareni, ponovno prođemo kroz najznačajnija djela najpoznatijih autora Zagrebačke škole, nadamo se uz otkrivanje nekih detalja dosad manje poznatih širokoj publici.
Ocrtavanje kontinuiteta hrvatske animacije
Budući da nam je želja ocrtati kontinuitet animacije u Hrvatskoj, nećemo zaobići ni razdoblje 90-ih godina, kada su se animatori i filmaši zatekli u sličnim problemima kao i većina drugih stvaraoca, a to je pitanje funkcioniranja u okruženju u kojem se umjetnost iznova, a filmska pogotovo, našla pod pritiskom podržavanja njoj principijelno stranih političkih ideologija.
Feljton ćemo zaključiti pregledom aktualnog stanja hrvatske animacije, kada su se pored Zagreb filma javile nove producentske kuće koje rade sjajan posao, kao i cijela nova generacija autora i autorica koji su lokalnu animaciju vratili u svjetske visine.
Prva tri dijela feljtona obuhvaćaju jugoslavensko razdoblje domaće animacije, međunarodno donedavno ponajviše prepoznatljivo. Kronologija će biti podijeljena na doba od najranijih početaka animacije u Zagrebu 20-ih godina pa do realizacije “Velikog mitinga” (1951.), prvog velikog poslijeratnog pothvata u animaciji; zatim će slijediti razdoblje od početka 50-ih do sredine 70-ih, kada stasa inicijalna generacija filmaša Zagreb filma i postiže svoje najveće uspjehe, a jugoslavenski segment feljtona završit će pregledom godina sve do pred rat, tijekom kojih je hrvatska animacija ostala globalno relevantna, ali se značajno i mijenjala.
Od dvadesetih do dvijetisućitih
Četvrti tekst bavit će se graničnim razdobljem 90-ih i godinama koje su mu neposredno prethodile, a peti će se fokusirati na dvijetisućite i sadašnjost, kada su se hrvatski autori i autorice nakon mnogo vremena i truda iznova globalno afirmirali. Mada pripadnici mlađe i starije generacije trenutno svojim filmovima osvajaju nagrade i priznanja na festivalima diljem svijeta, čini nam se da se o tome u medijima još uvijek ne piše koliko bi trebalo i da taj trend koji nije ni toliko nov u Hrvatskoj još nije dovoljno prepoznat.
U svakom slučaju, premda se danas više ne može govoriti o jedinstvenoj Zagrebačkoj školi animiranog filma, a možda ni o hrvatskoj (jer takve generalizacije kritičara uvijek mogu biti predmetom rasprave), taj fenomen od epohalnog značaja svejedno je zauvijek zapisan u terminologiji svjetske filmologije i kao takav i dalje predstavlja solidno polazište za raspravu o tradiciji domaće animacije. Zato ćemo krenuti od samih početaka.