Svjetski poznata aukcijska kuća, jedan ruski milijarder i slavno Leonardovo remek-djelo. Što se krije iza najkontroverznije prodaje posljednjih godina?
Ovaj je slučaj pokrenuo mnoga pitanja o rizicima i prednostima privatnih prodaja umjetnina u aukcijskim kućama
Sotheby’s je najpoznatija svjetska aukcijska kuća, posluje od 1744. godine, spaja kupce i prodavatelje luksuznih umjetnina i drugih vrijednosti. U utorak je porota na sudu u New Yorku Sotheby’s oslobodila optužbe za pomaganje i poticanje na prevaru u najkontroverznijem slučaju privatne prodaje umjetnina posljednjih godina. Tvrtku je tužio ruski milijarder Dmitri Ribolovljev.
U tužbi je naveo da je tvrtka pomogla švicarskom trgovcu umjetnina Yvesu Bouvieru u pronalasku djela Leonarda da Vincija “Salvator Mundi” koji je to djelo onda prodao Ribolovljevu naplativši ga, kako kaže Rus, više od tržišne vrijednosti. Optužio je Sotheby‘s da su se urotili s Bouvierom kako bi ga prevarili da plati previsoke cijene za četiri djela, uključujući “Salvator Mundi”. Njegov dugogodišnji spor s Bouvierom, za koji su prošle godine postigli izvansudsku nagodbu, temeljio se na tvrdnji da je prevaren za milijardu dolara prilikom kupnje 38 umjetničkih djela koje mu je prodao švicarski trgovac. Među njima je bio i “Salvator Mundi”, koji je Bouvier kupio za 80 milijuna dolara prije nego što ga je prodao oligarhu za 127,5 milijuna dolara.
Ribolovljev je kasnije prodao sliku na aukciji za rekordnih 450,3 milijuna dolara tijekom 2017. godine. U izjavi za CNN 2021. godine, Bouvier je tvrdio da je djelovao kao trgovac, a ne umjetnički savjetnik – stoga je imao pravo povećavati cijene.
Oslobođeni krivnje na sudu
Aukcijska kuća oslobođena je svake krivnje. Slučaj je povezan uz dugotrajnu bitku između prodavatelja i kupca, a otvorio je pitanje aukcijskih kuća koje se sve više petljaju u posao umjetničkih galerija i trgovaca umjetninama.
To potvrđuje i poslovanje najvećeg konkurenta Sotheby’sa, aukcijske kuće Christie’s koja svoje poslovanje pomalo širi. Voditelj privatne prodaje u toj tvrtki Adrien Meyer navodi kako se radi o “spajanju partnera” u kojemu milijarder u potrazi za umjetničkim remek-djelom ne mora čekati aukciju već može od Christie’sa zatražiti da mu pronađe željeno u privatnim kolekcijama te da se prodaja obavi diskretno.
“Aukcije prvenstveno potiču prodavači, a privatne poslove prodaje uglavnom pokreću kupci, i to je kao odlazak u lov”, navodi Meyer, poznat po svojoj “vrlo diskretnoj prodaji na tržištu vrhunskih umjetnina”.
Nabavili umjetninu prodavatelju
Upravo takav posao obavio je Sotheby’s s Bouvierom, kojemu je našao umjetninu. Bouvier ju je onda preprodao Ribolovljevu. Slučaj je otvorio mnoga pitanja, no takvi su poslovi sve češći.
Duga povijest privatne prodaje umjetnina seže do Josepha Duveena, slavnog trgovca umjetninama koji je obilazio europske zbirke i engleske seoske kuće kako bi pronašao najbolja remek-djela za američke kolekcionare početkom 20. stoljeća. Vlasnik galerije iz New Yorka Larry Gagosian oživio je Duveenovu taktiku još od 1980-ih, stvarajući dodatno tržište vrhunske suvremene umjetnosti.
Aukcijske kuće uključile su se u sve veće tržište umjetninama prodajom remek-djela kolekcionarima u investicijskim fondovima, kojima je umjetnina samo imovina kojom se može trgovati. Na to su kolekcionare potaknuli umjetnički znalci ponudivši im izravno pronalaženje vrijednih djela, piše Financial Times.
Poslovanje procvalo u ovom stoljeću
Privatna prodaja umjetnina procvala je u 21. stoljeću, a Sotheby’s je u 2018. godini samo od toga ostvario prihod od milijardu dolara. “Nama je to bio prirodan nastavak poslovanja jer kolekcionari žele odmah kupiti Picassa, Rolexe ili torbicu i ne žele čekati do sljedeće aukcije”, kaže voditelj globalne privatne prodaje u Sotheby’su David Schrader.
Bivši bankar u JPMorganu, Schrader je u Sotheby’s došao 2017. godine i zaslužan je za rast ovakve vrste poslovanja. Aukcijske kuće nešto kasnije su se uključile u ovakvo poslovanje od galerija kao što su Gagosian i Pace, no prednost je ipak na njihovoj strani – oni posve legalno posjeduju povlaštene informacije o potencijalnim klijentima.
Ne samo da poznaju kupce umjetnina, nego znaju i one koji su bili zainteresirani, ali nisu uspjeli doći do željenog predmeta. “Na idealnom su mjestu jer imaju sve informacije o tome tko je kupio i tko je pokušavao kupiti”, rekao je umjetnički savjetnik i aukcionar Simon de Pury.
Stvaraju se baze podataka o kupcima
Posao s aukcijama stvara im bazu podataka o kolekcionarima koji su možda još u potrazi za nekim određenim djelom ili nekim drugim djelom istog umjetnika, a tu je i mnoštvo informacija o tome gdje se može licitirati za remek-djelo koje je još u privatnom vlasništvu. Privatnu prodaju ne iniciraju uvijek trgovci ili stručnjaci za aukcije.
Događa se i da vlasnik sam odluči privatno prodati umjetninu umjesto da ju ponudi na aukciji. To objema stranama osigurava diskreciju. “Ljudi vole znati tko posjeduje određene umjetnine, a pojedini vlasnici žele ostati izvan domašaja javnosti”, navodi savjetnik za umjetnine Jussi Pylkkänen.
Osim toga, dogovaranje aukcija može zahtijevati vrijeme koje vlasnik umjetnine ponekad nema pa privatna prodaja nudi veći stupanj kontrole onoga što se događa i sve se odvija vrlo brzo.
Ponekad cijene veće od onih na aukcijama
Slično kao i kod prodaje luksuznih nekretnina koje nisu na tržištu, neke privatne prodaje mogu donijeti iznenađujuće rezultate i cijena može premašiti onu koju umjetnina bi postigla na aukciji. To funkcionira uglavnom u slučajevima kad je za umjetninu zainteresiran samo jedan kolekcionar na svijetu i platit će iznimno visoku cijenu da željeni predmet i dobije.
U umjetnosti je takvih slučajeva više nego na nekim drugim financijskim tržištima jer je to malen i specijaliziran svijet. Ali kada postoji nekoliko potencijalnih kupaca za umjetninu, aukcijom se nastoji postići najviša cijena.
“Ako ste uvjereni da će dvoje ili više ljudi licitirati, aukcija je odlična stvar. Kupci se mogu natjecati zanemarujući razumnu tržišnu vrijednost, a vi možete dobiti odličnu cijenu”, navodi suosnivač umjetničke savjetodavne tvrtke Beaumont Nathan Hugo Nathan. To je snaga aukcijskih kuća i konkurentska prednost koju u konačnici imaju u odnosu na druge brokere, dodaje.
Aukcijske kuće nude obje mogućnosti
Aukcijske kuće mogu, i često to čine, ponuditi obje mogućnosti kolekcionarima koji žele prodati umjetninu. Ponekad će isprobati oboje: prvo tražeći najvjerojatnijeg kupca, a onda organizirajući aukciju samo ako ne uspiju dobiti najbolju cijenu.
Ali teško je u potpunosti čuvati tajnu i ponekad se pročuje da je djelo bilo u ponudi na privatnoj prodaji prije no što je stavljeno na aukciju. To se najčešće događa kad aukcijska kuća prevozi umjetninu po cijelom svijetu kako bi ga zainteresirani kolekcionari pogledali.
To može imati negativan učinak na aukciju. “Najuspješnije stvari na aukcijama obično su one koje dolaze svježe na tržište, a ako su bile privatno ponuđene unaprijed – to može smanjiti zainteresiranost”, kaže Nathan.
Galerije navode mane ovakvog poslovanja
U galerijama kažu da ovakvo poslovanje ima svoje prednosti, ali i mane. “Njihov poslovni model gura posao u vrlo velike financijske okvire. Ono što im nedostaje, mi nadoknađujemo pažnjom i posvećenošću prema specijaliziranim tržištima”, navodi direktor galerije Lisson Greg Hilty.
Galerije se, zapravo, s aukcijskim kućama natječu u poslu. Trude se da kolekcionari koji prodaju umjetnine to čine preko njih kako bi znali gdje su umjetnine završile. Smatraju da dobro poznaju umjetnike i njihova djela pa mogu naći pravi predmet za svakog pojedinog kupca.
“Razumijemo naše umjetnike i tržište bolje od bilo koga. U galeriji rade stručnjaci koji znaju što kolekcionari traže jer su u stalnom kontaktu s njima”, navodi direktor Gagosiana u Londonu Stefan Ratibor. Galerija Gagosian ima 19 izložbenih prostora diljem svijeta.
Pokušavaju zaštititi interese umjetnika
Galerije pokušavaju zaštititi interese umjetnika, tvrdi Ratibor. Ako je djelo živućeg umjetnika loše prezentirano kad je ponuđeno ili je dogovor o kupoprodaji sklopljen u trenutku kad na tržištu nije vrijeme za prodaju, galerija brine o tome da njihovo poslovanje ne ugrozi karijeru umjetnika.
Ovakva konkurentnost i poslovanje ograničavaju aukcijske kuće u određivanju provizije koju uzimaju od privatne prodaje umjetnina. Aukcijske kuće svoje naknade naplaćuju od kupaca. Ograničene su na 14 posto, a Sotheby’s, primjerice, uzima obično devet ili 10 posto.
Slučaj Ribolovljeva pokazao je da zahtjevni kolekcionari neće baš olako dati svoj novac te da je lako dovesti u pitanje ispravno poslovanje u privatnoj prodaji umjetnina. Unatoč ishodu u ovom slučaju, on je trajna lekcija za sve sudionike uključene u trgovanje umjetninama.