Nekad je nužno odabrati stranu

Telegramov reporter pogledao je Okladu stoljeća i nije mu se dopala

Bale u filmu ne briljira, a slično je i s Goslingom i Pittom

U travnju 2007., godinu dana prije nego je pohlepa američkog bankarskog sustava uzrokovala razarajući raspad tržišta, redatelj Adam McKay iznenadio je publiku s prilično jedinstvenim kratkim filmom na temu gramzivosti i korupcije.

Taj film, The Landlord, u svoje skromne dvije i pol minute trajanja parodira odnos podstanara koji nema novca da plati ratu najma i kojeg glumi Will Ferrell, i njegove nemilosrdne stanodavke, koju je odglumila tada dvogodišnja McKayeva kći.

Devet godina kasnije, isti redatelj snimio je dugometražni igrani film koji je na neki način produžena verzija ovog skeča. Oklada stoljeća filmska je adaptacija bestselera The Big Short, velikog ekspozea o financijskom krahu Wall Streeta koji se dogodio 2008.

Ekscentrični menadžer

Radnja počinje 2005. kad pomalo ekscentrični financijski menadžer Michael Burry (Christian Bale), otkrije da su stambeni krediti prenapuhani i da će sigurno izgubiti financijsko pokriće do kraja 2007. U to vrijeme bankari s Wall Streeta kolektivno su ignorirali tu rastuću problematiku, a Burry je odlučio iskoristiti situaciju tako što je osmislio sredstvo osiguranja od kreditnog rizika koje je nazvao default swap i koje je trebalo obuzdati nekontrolirani rast tržišta nekretnina. Istodobno se kladio protiv tog tržišta, a banke, uvjerene u njegovu stabilnost, nisu u tome vidjele nikakav rizik. Kako se kriza bližila vrhuncu, njegovi investitori su počeli gubiti povjerenje i htjeli su povući svoj novac, no Burryjev moratorij ih je spriječio u tome, a on je nakon raspada sustava izvukao nevjerojatan profit od gotovo 500 posto.

Burryjevu metodu primijetio je lukavi bankar s Wall Streeta Jared Vennett (Ryan Gosling) koji nagovara fond menadžera Marka Bauma (Steve Carell) da zajedno ulože milijune dolara u nove opcije kreditnog tržišta. Istodobno se pojavljuje još ulagača koji su također uspjeli prozreti potencijalno isplativu situaciju s tržištem nekretnina, no kako nisu imali dovoljno iskustva da bi se priključili većim igračima, odlučili su angažirati analitičara Bena Rickerta (Brad Pitt) koji im je pomogao u njihovu naumu. Do sloma tržišta 2008. ti su ulagači zaradili milijarde dolara, no istodobno su se našli u velikim moralnim dvojbama.

Kriza, korupcija i laži

Oklada stoljeća je film koji se bavi prilično kompliciranom tematikom, za sve one koji s njom nisu detaljno upoznati. Adam McKay naizgled nije tip redatelja koji će vam prvi pasti na pamet kad je u pitanju ovakav film, posebno kad se uzme u obzir da je dosad bio najpoznatiji po suradnjama s Willom Ferrellom na komedijama kao što su Anchorman 1 i 2 i Murjaci s klupe. No ovaj redatelj je uspio u naumu da hermetičnu tematiku pojednostavi dovoljno da bude razumljiva svima.

Iako film obiluje zaista smiješnim trenucima, zapravo nije riječ o komediji. Ovo je priča o krizi temeljenoj na korupciji i širenju lažnih informacija koja je u konačnici dovela do situacije u kojoj su milijuni ljudi ostali bez posla i domova. Dok foršpan daje naslutiti da se radi o još jednoj frajerski izvedenoj pljački u stilu Oceanovih 11, u osnovi ovog filma leže sebičnost, ljudska slabost i indiferentnost koje su uzrokovale kolaps. McKay je ušminkao priču do razine beletristike, no u stvarnosti ona je za sobom ostavila golemu količinu gorčine u američkom društvu.

Nelagoda i čista nervoza

Dio ušminkavanja bio je i angažiranje vrlo poznatih lica za glavne uloge, što možda nije bila najpametnija odluka. Christian Bale, koji je inače poznat po maksimalnoj predanosti svojim ulogama, u ovom slučaju ne briljira. Njegovo nervozno utjelovljenje Michaela Burryja djeluje dosta šlampavo i neuvjerljivo, a slično se može reći i za Ryana Goslinga i Brada Pitta koji su ipak odradili za nijansu bolji posao. Uvjerljivo najbolji od svih je Steve Carell, glumac koji sa svakim novim angažmanom iznova dokazuje koliko je širok spektar njegova glumačkog karaktera.

S druge strane, način na koji je film snimljen najviše pridonosi njegovoj autentičnosti. Tzv. fly on the wall tehnika odnosi se na stil snimanja koji je inače uglavnom svojstven dokumentarcima, i koji prikazuje kadar iz perspektive muhe na zidu. McKay je time dao svom filmu dodatnu realističnost, a drhtava kamera, koju je snimatelj Barry Ackroyd koristio u Naredniku Jamesu i filmovima o Jamesu Bourneu, stvorila je osjećaj improvizacije. Ti tehnički detalji suptilno nadopunjavaju nervoznu energiju koja se provlači kroz film i koja se odlično nadovezuje na nelagodu koju proživljavaju sporedni likovi dok pokušavaju otkriti varaju li ih zaista agenti za nekretnine.

Sveukupno gledano, Oklada stoljeća na kraju djeluje kao veliko očitavanje lekcije s ciljem da se spriječi ponavljanje nečega sličnog u budućnosti. McKay uspješno izaziva osjećaj suosjećanja kod gledatelja, no polovične izvedbe njegovih glavnih protagonista značajno oduzimaju na ukupnom dojmu ovog filma.


Tekst je objavljen 16. siječnja u tiskanom izdanju Telegrama