Telegramova recenzija: Novi ratovi zvijezda ozbiljan su filmski trijumf, a ne samo kopija originala
Redatelj J.J. Abrams udahnuo je svježi duh avanture i mistike u serijal
Dva su, smatram, moguća pogleda na 7. epizodu Ratova zvijezda, “Sila se budi”.
U prvom, ciničnom pogledu, riječ je o iznimno korektnom uratku, bez znatnijih grešaka, ali ni znatnijih rizika, besprijekorna kopija originalnih nastavaka Ratova zvijezda iz 1970-ih i 80-ih godina, lišena ijedne originalne ili provokativne ideje koja bi mogla uvrijediti obožavatelje. Narativna struktura, elementi i klljučni motivi uglavnom su posuđeni iz prva tri filma, a redatelj ni scenaristi nisu imali ništa novo za ponuditi.
Uzbudljiva platforma za nastavak sage
Drugi, idilični, pogled kaže da je Sila se budi izvanredno naivan, hrabro infantilan, beskompromisno uzbudljiv, prilično inteligentan i nimalo jednostavan film koji izvanredno miješa nostalgiju i svježinu, pronalazi vrlo dobre nove uloge za stare likove poput Hana Soloa, preuzima najbolje elemente dosadašnjih nastavaka i nudi krajnje uzbudljivu platformu za nastavak velike sage.
Naginjem drugom.
Niz je razloga kojima bi se dala opravdati tvrdnja da je “Sila se budi” vjerojatno najbolji film snimljen u dosadašnjem serijalu Ratova zvijezda; taj status on, nažalost, nikad neće imati, jer je riječ o sedmom filmu u sagi i uvijek će magija prvih dijelova, nošena snažnom nostalgijom, pobijediti u tom srazu.
Svježi duh avanture, mistike i humora
Ipak, čini mi se da nije skroz nerazumno tvrditi kako je “Sila se budi” redatelja J.J. Abramsa, autora serije Lost i filmova Zvjezdane staze, Super 8 i Nemoguće misije 3, drugi ili treći najbolji film u povijesti Ratova zvijezda. Najvažnije: Abrams je uspio udahnuti svježi duh avanture, mistike i humora koji su bili potpuno odsutni u posljednjih nekoliko Lucasovih nastavaka. Ratovi zvijezda spektakularno su se vratili kući, s radnjom smještenom 30 godina nakon pada Dartha Vadera.
Negdje pri početku radnje jedan od glavnih likova bježi od svojih dotadašnjih kolega, vojnika Prvog reda, glavnih negativaca ustrojenih po uzoru na nacističku partiju Njemačke. Naš heroj putem nalazi potencijalnog partnera za bijeg i objašnjava mu kako se odmetnuo i pobjegao iz vojske jer je to bila “ispravna stvar za učiniti”.
Humor se vratio u Ratove zvijezda
Redatelj ovdje pravi pauzu od nekoliko sekundi, dovoljnu da gledatelj pomisli kako će se ostvariti svi strahovi o jezivom dijalogu i patetičnim frazama što su obilježili epizode 1, 2 i 3. Međutim, potencijalni partner za bijeg pogleda našeg heroja, napravi grimasu i kaže: “Trebaš pilota, a?”, na što naš heroj iste sekunde napusti uzvišene ideale i skrušeno prizna: “Trebam pilota”.
Duhovita razmjena kao da je osmišljena kako bi gledateljima odmah na početku filma signalizirala: sve je u redu, humor se vratio u Ratove zvijezda. Epizodama 1, 2 i 3 najviše su nedostajali takvi trenuci, odnosno, likovi koji mogu priznati da nemaju blage veze što je to “sila” ni kako funkcionira, koji nisu uvijek promišljeni ni pretenciozni, kao i dijalozi koji barem donekle nalikuju na razgovore dva pripadnika ljudskog roda.
Odlični Harrison Ford kao ostarjeli Han Solo
Ostale detalje radnje nećemo otkrivati, osim što moram napomenuti da je Harrison Ford kao ostarjeli Han Solo dosta senzacionalan. U posebno dobroj sceni u kojem se miješaju novi i stari likovi i utjecaji, jedna od mlađih junjakinja filma upita ga je li on uistinu legendarni Han Solo, mitski sudionik ratova kojima su se bavili prvi Ratovi zvijezda. “Bio sam”, odgovara on.
Da je Lucasova druga trilogija imala neobaveznog buntovnika poput Hana Soloa, uz pomoć kojeg gledatelji mogu elegantno ući u priču, bez da ih netko neprekidno muči pretencioznim proglasima o demokraciji i moralu, bila bi dramatično bolje prihvaćena. Osim genijalnog Hana, “Sila” također vraća karizmatične negativce, a Kylo Ren ima potencijala kroz nekoliko filmova postati kompleksniji negativac od Dartha Vadera.
Originalne, ali nespretno realizirane ideje
Može se kazati kako je scenaristima “Sile” ponestalo hrabrosti da pokušaju nešto novo i može im se zamjeriti što se uglavnom igraju unutar poznatih narativnih struktura, ili ih svjesno izvrću.
Redatelj J.J. Abrams karijeru je stvorio na pedantnom kopiranju i remiksanju starih majstora poput Spielberga. Međutim, nakon brojnih originalnih i nespretnih ideja što su obilježile drugu Lucasovu trilogiju, razumljivo je da su se autori vratili poznatim temama i motivima, posebno za osjetljivi prvi nastavak ove nove, treće trilogije.
Drugo, Ratovi zvijezda obiteljska su saga, a u sagama se, iz generacije u generaciju, ponavlja ista ili slična priča, u raznim varijacijama i inverzijama; to je njihov suštinski smisao. Uostalom, što su originalni Ratovi zvijezda bili, ako ne najbezobrazniji mogući miks špageti vesterna, samurajskih filmova, distopijske znanstvene fantastike, obiteljskih melodrama, srednjovjekovnih viteških pripovijetki, antičkih mitova i brojnih drugih popularnih izvora. I funkcioniralo je, savršeno.
Visoka razina vitalnosti serijala
Međutim, bilo bi trivijalno i lijeno Abramsov trijumf odbaciti kao pristojnu kopiju originala. “Sila se budi” film je odličnog ritma, vrlo dobre glume i iskreno uzbudljivih trenutaka koji, uz nekoliko lukavih scenarističkih zahvata, s lakoćom spaja priču prve trilogije, premošćuje rupu u radnji od 30 godina, i nudi perspektivne razrade likova za nadolazeće filmove.
To je možda i najveće iznenađenje. Nakon kraja filma – radi se o vjerojatno najboljem kraju nekih Ratova zvijezda uopće – želite još i užasno vas zanima što se dalje zbiva s likovima od kojih ste mnoge tek upoznali. Ne znam koji serijal nakon sedmog nastavka posjeduje tu razinu vitalnosti.
Objavljeno u tiskanom Telegramu, 19. prosinca 2015.