Tvorac 'Sopranosa' je konačno u detalje objasnio finalnu scenu ove serije

Nakon što je orkestrirao ubojstvo mafijaškog bossa iz suparničkog klana i time ponovno izbjegao vlastitu likvidaciju, Tony Soprano (James Gandolfini) lakše diše te se odluči sastati na večeri s članovima svoje obitelji; ženom Carmelom (Edie Falco), sinom A.J.-em (Robert Iler) i kćeri Meadow (Jamie-Lynn Sigler). Čitava situacija djeluje pomalo idilično uz toplu domaću atmosferu koja vlada u restoranu. Tijek vremena je najbitniji element ove scene. Dok u pozadini svira “Don’t Stop Believin'” grupe Journey, kako sekunde prolaze napetost raste, a sve završava naglim i neočekivanim zacrnjenjem ekrana.

David Chase je konačno odlučio detaljno analizirati tu finalnu scenu u restoranu, kadar po kadar, kako bi svima objasnio što je zapravo htio postići i na koji način.

“Ja sam odlučio da se epizoda režira na način da kad god Tony stigne negdje, prvo što vidi je sam sebe. Došao bi negdje i vidio je gdje će biti za nekoliko sekundi. To je bila situacija prije razgovora s njegovom sestrom, a potom i sa Juniorom. I svaki put bi razmak između trenutka u kojem gleda sam sebe i te budućnosti bio sve kraći, pa tako kad je stigao u restoran nije ni hodao sam prema sebi nego se ugledao, i u idućem kadru je već sjedio za stolom.”

“Imao sam viziju u glavi kako želim da izgleda ovaj trenutak, ali to se naravno uvijek mora korigirati kad stignete na mjesto gdje ćete ga snimiti. Svakako smo htjeli da Tony sjedi u odjeljku koji je u sredini restorana, nikako uz zid. Na taj način smo dobili dubinu prostora. No na najboljem mjestu u prostoriji za kameru nalazio se radijator koji nam je smetao, pa smo morali konstruirati kabinu iznad njega. Sve u svemu, bilo je dosta problema tu, i zahtijevalo je dosta postprodukcije.”

“Dok Tony lista kroz jukebox, djeluje kao da lista kroz soundtrack svog života. Bez obzira koju pjesmu bi odabrao, to je svakako morala biti pjesma iz njegovih srednjoškolskih dana ili mladosti. To bi on pustio. Kad sam pisao tu scenu, 3 pjesme su bile u konkurenciji, ali se činilo da je “Don’t Stop Believin” od grupe Journey bio najbolji izbor. Glazba mi je jako bitna, jer kreira ritam scene. Režirao sam tu scenu tako da bude prilagođena pjesmi.”

“U trenutku kad Carmela ulazi u restoran čuje se tekst pjesme ‘Just a small town girl livin’ in a lonely world, she took the midnight train goin’ anywhere’. To je sjajan trenutak, koji se nastavlja s tekstom ‘Just a city boy, He took the midnight train goin’ anywhere’. I tu je sve objašnjeno. Oni su dvoje ljudi koji su sjeli na ponoćni vlak, ne znajući pritom kud će ih odvesti, ali kamo god išli tamo ih čeka neizbježno. Oni nisu skupa išli na fakultet niti su otputovali u Afriku na humanitarnu misiju. Oni su sjeli na ponoćni vlak, a on je dosta mračan.”

Tony čuje zvonce na vratima svaki put kad netko uđe u restoran i zbog toga pogledava u tom smjeru. Ono mu ne dopušta da bude zamišljen, već mora živjeti u sadašnjosti.

“Želio sam da A.J. uđe u restoran na način da ni publika ni Tony pritom neće pretjerano obraćati pozornost na tipa koji je ušao s njim i koji bi možda mogao nauditi Tonyu. Jako puno fanova ‘Sopranosa’ ne voli A.J.-a, smatraju da je beskorisno i razmaženo derište. Ali ima nešto kod njega što je neposredno. Ima tu očevu sklonost propitkivanju i tu dječju nevinost u sebi. Trenutak u kojem ga Tony primi za ruku kad sjedne za stol nije samo gluma, to je i trenutak u kojem James Gandolfini pozdravlja Roberta Ilera u zadnjoj sceni koju će skupa snimiti.”

“Presjek scene sa vanjskim kadrom gdje vidimo Meadow kako se parkira napravljen je s ciljem dizanja napetosti i isčekivanja. Ali želja mi je bila da s tim rezom natjeram ljude da slušaju tekst pjesme, jer i on opisuje što se vani događa.”

“Htio sam da taj tip samo kratko pogleda u smjeru Tonya. Nikako nisam htio da bulji u njega niti da izgleda prijeteće. Dosta smo uvježbavali taj trenutak dok nije ispao kako smo htjeli. Cilj je bio da djeluje kao da taj tip razgledava po restoranu. Tony ga ne doživljava. Trebao bi se osjećati poprilično opušteno jer se nalazi u dobro popunjenom obiteljskom restoranu. Ali zna tko je i što je sve uradio, i da nikad ne može biti neoprezan.”

“Tenzije su sad već poprilično visoke, iako djeluje kao ne postoji razlog za to. Takav učinak se postiže dobrom montažom i tempiranjem glazbe. Ona diktira ritam koji postaje sve nervozniji.”

“Ovo je bio jako bitan kadar. Pod svaku cijenu se morao vidjeti ulaz u WC, a to je bio problem jer smo radili u poprilično skučenom prostoru. Moglo bi se reći da je Tony odmjerio tipa. To je normalno, on bi skenirao svakog nepoznatog srednjovječnog muškarca koji mu se približi. Ne osjeća prijetnu od njega, ali svjestan je da on mora uskoro izaći iz tog WC-a.”

“Ponovno smo se vratili na Meadow ispred restorana da dodatno dignemo napetost. Ona u tom trenutnu razmišlja samo o svom parkiranju auta, ne znajući da je za minutu čeka nešto što nije mogla ni sanjati.”

“Ovo je posljednji kadar u kojem se njih troje pojavljuju zajedno. Pričaju o banalnim stvarima, o tome kako je prženi luk fin. To je jedan od lijepih trenutaka njihove obitelji, iako nisu svi na okupu, što sugerira da nije sve u redu.”

“Rekao sam Gandolfiniju da kad čuje zvonce na vratima neka pogleda prema gore. Scena završava usred pjesme, s riječima ‘Don’t stop’. Pretpostavio sam da će većina gledatelja pomisliti na to da je ubijen. On je mogao nastradati 3 godine prije u sličnoj situaciji, ali nije. Kraj će doći za sve nas, kad tad. Nadajmo se da to neće biti od ruke suprotstavljenog mafijaškog kartela. Ne kažem da se to njemu dogodilo, samo da su šanse bile puno veće jer se doveo u takvu situaciju.”

“Očekivao sam da će kraj biti kontroverzan, ali nisam mislio da će izazvati tolike dugotrajne polemike. Nisam tom crnilu pridavao preveliko značenje, samo sam htio da kraj bude crn i to je sve. Iskreno, jedina poruka koju sam htio prenijeti jest da nikad ne prestanete vjerovati. To je sve. Život prođe i smrt dođe, ali nikad nemojte prestati vjerovati. Tonyev je možda završio ovdje, a možda nekad kasnije.”