U Zagrebu se slavi 70. godišnjica oslobođenja povratkom zaboravljene legendarne manifestacije
Dan ulaska partizana u Zagreb dugo se obilježavao Trnjanskim kresovima
Slijedom povijesnih događaja, nekoliko se vrlo važnih datuma antifašističkih, socijalističkih i općenito naprednih obilježja našlo na početku svibnja (ili maja), i na hrvatskom i na globalnom planu. Danas je 1. maj, Međunarodni praznik rada, koji se diljem svijeta obilježava u spomen na velike radničke prosvjede što su se zbili u Chicagu 1886. godine na trgu Heymarket, kada je veliki broj radnika štrajkao u korist prava na osmosatno radno vrijeme, odnosno organizaciju vremena koja bi svima dopuštala ravnopravno privređivanje i osobni razvoj, te naravno odmor.
Tog dramatičnog dana barem je četvero štrajkaša i prosvjednika poginulo u sukobu s policijom, a osmero ih osumnjičeno da su konstruirali bombu ranije bačenu na policiju, što im na suđenju nije dokazano. Sedmero ih je osuđeno na smrt, što je poslije promijenjeno u doživotni zatvor, još jedan je u zatvoru počinio samoubojstvo, a četvero ih je javno obješeno.
Praznik rada u SAD-u se obilježava još od 1887., ali se to izvorno činilo u rujnu, da bi se blagdan povezao s uspomenom na prvomajske žrtve i počeo dobivati međunarodne dimenzije nakon prvog kongresa Druge internacionale u Parizu 1889. Tako je Praznik rada polako stigao i do naših prostora, a za vrijeme socijalističke Jugoslavije bio je jedna od središnjih državnih svečanosti. Danas, zbog postupne erozije vrijednosti demokratskog socijalizma, Prvi maj obilježava se sve skromnije.
Sedamdeset godina Dana oslobođenja
Paradoksalno je to u vremenu prilično nalik na ono starih kriza, jer danas ne samo radnici, nego i druge društvene skupine moraju ponovno vojevati neke bitke za koje se mislilo da su odavno dobivene – poput one za uravnotežene radne dane, pa i pravo na rad uopće. Međutim, osim prvog maja, još jedan je rani svibanjski datum za Hrvatsku od presudne važnosti, a institucije ga se danas tek počinju ponovno prisjećati.
U pokušajima izjednačavanja nacifašističkih i socijalističko-komunističkih ideologija kao totalitarnih, zaboravlja se da su prve takve već i u teoriji, dok su druge izvorno slobodarske.
Riječ je o 8. maju 1945., danu oslobođenja grada Zagreba i pobjede njegovih građana nad fašizmom, danu kada su partizanske jedinice ušle u grad i tako okončale četverogodišnju Narodnooslobodilačku borbu u Drugom svjetskom ratu. Ove se godine navršava 70. obljetnica toga događaja kojim je, među ostalima, suštinski određen današnji antifašistički identitet Zagreba i Hrvatske, zajamčen i državnim Ustavom. Nažalost, unazad četvrt stoljeća, a pogotovo posljednjih par godina, svjedoci smo galopirajućih tendencija povijesnog revizionizma (benigno rečeno), kojima se cjelokupni ovdašnji antifašistički pokret, ali i svjetonazor uopće, nastoje vrijednosno relativizirati i odvojiti od socijalističkog nasljeđa, što praktički nije moguće.
U pokušajima izjednačavanja nacifašističkih i socijalističko-komunističkih ideologija kao totalitarnih, zaboravlja se da su prve takve već i u teoriji, dok su druge izvorno slobodarske, a njihova kasnija dogmatičnost rezultat je historijskih deformacija koje su se dogodile gotovo svakom sustavu vrijednosti, a posebno liberalizmu.
Kolebanja oko kamenog cvijeta
Stoga se danas u Hrvatskoj događa da se još jedan važan datum, 22. travnja, dan proboja posljednjih preživjelih zatočenika iz ustaškog koncentracionog logora Jasenovac, u institucionalnom vrhu države obilježava tako da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u spomen-područje logora odlazi neslužbeno, mimo protokola i dogovora s predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti, a u svojem upisu u spomen-knjizi pod kamenim cvijetom Bogdana Bogdanovića uopće ne spominje riječ antifašizam, nego uvijeno humanizam.
Na službenu komemoraciju ona pak šalje svog izaslanika, filmskog producenta Branka Lustiga, preživjelog logoraša iz Auschwitza, koji je nedavno na čuđenje mnogih izjednačio uhićenje zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, osumnjičenog za ozbiljna kriminalna djela, s gestapovskim uhićenjima politički i etnički nepodobnih ljudi.
Povratak Trnjanskih kresova
No, 70. godišnjica oslobođenja Zagreba i pobjede nad fašizmom unatoč tome bit će dostojno obilježena, a pored programa u organizaciji gradskih institucija, građani će moći posjetiti i nekoliko nezavisnih događanja i obnovu proslave Trnjanski kresovi u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba, koja će se održati baš u petak, 8. maja. Trnjanski kresovi su manifestacija koja se na Dan oslobođenja održavala od 1978. pa do potkraj osamdesetih, da bi njeno odvijanje nakon 1991. definitivno prestalo. Sve do danas. Ovogodišnji Trnjanski kresovi ponovno će se odvijati na autentičnoj lokaciji ulaska partizanskih, narodnooslobodilačkih snaga u grad, na sjevernoj obali Save ispred Kluba Močvara i Pogona, zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade.
Trnjanski kresovi su manifestacija koja se na Dan oslobođenja održavala od 1978. pa do potkraj osamdesetih, da bi njeno odvijanje nakon 1991. definitivno prestalo. Sve do danas.
Nakon Dana oslobođenja, u subotu 9. maja u Spomen-parku Dotrščina održat će se Uvijek – Festival poezije otpora, prvo izdanje prijateljskog festivala koji započinje život s temom antifašizma. Lokacija Dotrščine na sjeveroistoku Zagreba odabrana je jer je tamo, što još uvijek nije općepoznato (a trebalo bi biti), za vrijeme Drugog svjetskog rata i trajanja NDH bilo stratište na kojem su ustaške vlasti od 1941. do 1945. pogubile više od 7000 Zagrepčana, među kojima je bilo i djece i maloljetnika. To je mjesto najmasovnijeg zločina u ukupnoj povijesti glavnoga grada, o kojem se građani unazad nekoliko godina mogu educirati putem vrijednog projekta Virtualni muzej Dotrščina, inicijatora raznih društvenih i umjetničkih događanja na području tog najvećeg zagrebačkog parka.
Kartografija i poezija otpora
Trnjanski kresovi na savskom nasipu počinju u 17 h, kada će se ondje uz hranu i piće besplatno dijeliti i primjerci novog broja Nepokorenog grada, časopisa Mreže antifašistkinja Zagreba. Građani će moći nazočiti i stvaranju velikog murala “Oslobođenje”, kojeg će na zgradi bivše tvornice Jedinstvo raditi umjetnici iz kolektiva Graffiti na Gradele, Chez i Marck. Istodobno, dizajneri i arhitekti Sven Sorić i Hrvoje Spudić, duo poznat kao This Town Needs Posters, održat će radionicu političkih plakata, koji će se tehnikom analognog tiska kreirati na licu mjesta. Svečano paljenje krijesa započet će u 19:30 h uz nastup zagrebačkih zborova Čipkice, Le Zbor i ZborXop i pulskog zbora Praksa.
I na kraju, od 22 h nadalje u Klubu Močvara građane čeka 6. Antifa Night, na kojoj će nastupiti antifašistički bendovi Oi Polloi iz Edinburgha, Red Union iz Novog Sada, Gypsy Mafia iz Zrenjanina, Fetbojsi iz Zagreba i Nature Boys iz Kansas Citya. Kome pak ni to nije dosta, za uvod u sve skupa može 7. maja sudjelovati u tribini i urbanom seminaru “Kartografija otpora” u organizaciji [BLOK]-a, lokalne baze za osvježavanje kulture, na kojem će sudjelovati mnoga eminentna znanstvena imena lijevih opredjeljenja. “Kartografija otpora” istražuje ilegalni Zagreb od 1941. do 1945, mreže i organizacije otpora te njihovo utemeljenje u radničkom i partijskom organiziranju tridesetih godina.
Kako kažu u MAZ-u: “Rasplamsajmo vječno goreću vatru antifašizma u Zagrebu i skupimo se u što većem broju pored Mosta Slobode na dan oslobođenja grada.” Slavljenje antifašizma unazad 70 godina nikada nije bilo tako potrebno kao danas. I tako zabavno, zar ne?