Udaljenost Zagreb-Split-Hvar očima umjetnika. U Galeriji SC postavljeno je više od 1200 pločica. Vrijedi pogledati
Selekciju djela Johna Miličića za ovu je izložbu odradila Sara Mikelić, a izložba ostaje otvorena do 28. ožujka
Zagreb je od Splita udaljen 410,6 kilometara, a vožnja autobusom u prosjeku traje pet sati – baš kao i vožnja brodom od grada Hvara do otoka Sušca koji su udaljeni 24 nautičke milje, dok je za vožnju automobilom od grada Hvara do Jelse potrebno pola sata vožnje automobilom.
Premda ove dionice same po sebi ne predstavljaju drugo doli suhoparne prometne činjenice, one su istovremeno inspiracija slikaru Johnu Miličiću, čija se izložba “Zagreb Split Hvar” od jučer može pogledati u Galeriji SC.
U ovom ciklusu autor, kaže kustosica izložbe Sara Mikelić, oslikava relacije kojima učestalo prolazi, a kilometraža je, pritom, važna jer se količina slika povećava duljinom prijeđenog puta. Tako radovi koji se odnose na dulje relacije broje i preko šest stotina pločica.
Preko 1200 dijelova
“Iznimku predstavlja najmanja cjelina, s prikazom povratka domu, kroz koju se s približavanjem finalnom odredištu razmjerno povećavaju formati/kadrovi. Zbog prirode radova koji prikazuju navedene relacije u četiri cjeline, nije bilo potrebno, niti moguće, odraditi selekciju radova za izložbu”, govori Mikelić.
Po pitanju je selekcije, priznaje, njoj svakako olakšan posao, ali je, s druge strane, postavljanje pločica manjih dimenzija itekako potrajalo, s obzirom na to da njihova količina prelazi preko 1200 komada.
John Miličić (Split, 1992.) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Zlatana Vrkljana 2018. godine. Živi i radi na Hvaru.
Povratak na Hvar
Izlagao je na samostalnim izložbama: Potemkinovi gosti u Gradskoj galeriji Hvar (2021.), Daske u Galeriji Događanja (2019.), Otok u Galeriji Zlati Ajngel u Varaždinu (2018.), Pejzaž u Galeriji Matice hrvatske (2017.), Deca Micra u Galeriji Buljat (2017.). Od skupnih izložbi valja izdvojiti 6. i 7. Bijenale slikarstva, HDLU (2021. i 2023.).
Povratak na Hvar nakon Akademije u Zagrebu za Miličića, kaže, nije iziskivao posebnu prilagodbu već, dapače, predstavljao je prirodan slijed događaja.
“U svakom malom mjestu, kulturne su ponude puno siromašnije – ako ih uopće ima – ali, s druge strane, lakše je izdvojiti vrijeme za neke svoje projekte. Mislim da je na meni samo raditi i prijavljivati se na natječaje, a nadam se da određena izoliranost od kulturnog, odnosno inspirativnog sadržaja može ispotencirati osobniji pristup u radu”, objašnjava umjetnik.
Život izvan žarišta
Radovi koji će biti izloženi nastali su kroz 2023. i 2024. godinu, dok se neki “još uvijek suše”. “Razlikuju se od prošlih radova po kompozicijskim rješenjima koje sam prilagodio slanju na velike udaljenosti. Puno mi je lakše prenijeti, naprimjer, sto malih slika promjera deset sa deset, nego jednu takvu”, govori Miličić.
Kustosica Mikelić stvaralaštvo Johna Miličića prvotno smješta unutar perspektivne mlađe generacije slikara, s obzirom na to da je već izlagao na nekoliko relevantnih samostalnih i skupnih žiriranih izložbi diljem Hrvatske. Radi se, kaže Mikelić, o autoru “koji ne živi u žarištu zbivanja umjetničke scene, što ujedno definira njegovo stvaralaštvo, ali svejedno kontinuirano, pa makar i s određenim pauzama, dokazuje svoju prisutnost”.
Metafizička svojstva koja često nedostaju
Slikarstvo je to “neopterećeno suvremenim kretanjima, dosljedno vlastitom izričaju, nenametljivo i bezvremensko, s trajnom fascinacijom pejzažem, koji nosi kao neka metafizička svojstva koja često nedostaju umjetničkim radovima”.
Izložba je dio projekta “Oni dolaze…” koja za cilj ima promovirati mlade autore koji su tek – ili još nisu – napustili sustav Akademije likovnih umjetnosti te se upoznaju s novim sustavima i kodovima koje diktira umjetnička scena izvan nje.
Djelovanje Galerije SC od samih je početaka vezano uz promociju mlade generacije umjetnika i povjesničara umjetnosti, a najistaknutiji hrvatski umjetnici poduzeli su svoje prve korake u svijetu umjetnosti upravo ovdje – Dalibor Martinis, Jagoda Kaloper, Sanja Iveković, Gorki Žuvela, Boris Bućan i drugi.
Početnička platforma
Ciklus je započeo 2009. godine “razigranom” izložbom slika i objekata Ivana Tudeka pod nazivom “En-ten-tini”, nakon koje je Galerija SC, napominje Mikelić, tada postala “jedan od rijetkih galerijskih prostora koji mladim umjetnicima pružaju – često prvu – priliku izlaganja radova u relevantnom izložbenom prostoru”.
Iz tog se ciklusa etabliralo puno mladih autora kojima su kasnije dodijeljene nagrade i druga priznanja za postignuća u likovnoj umjetnosti, pa tako najrecentnije akademskom kiparu Mateju Vukoviću za najboljeg mladog umjetnika.
Važno je, napominje Mikelić, spomenuti kako se u ciklusu daje prilika mladim povjesničarima umjetnosti i budućim kustosima koji sudjeluju u pisanju predgovora i pri postavljanju izložbe. “Time je Galerija SC zamišljana i kao početnička platforma namijenjena komunikaciji između mladih povjesničara umjetnosti i umjetnika”.
Nova i važna poznanstva
Tako je i ona započela svoj dugogodišnji rad kao vanjska suradnica galerije, a to je rezultiralo brojnim suradnjama, iskustvima, znanjima, prijateljstvima, ali i prilikama za ostvarivanje vlastitih kustoskih koncepcija i popratnih programatskih aktivnosti, govori Mikelić.
Miličić je, pak, s druge strane zahvalan što ima priliku sudjelovati u ovakvom projektu jer mu, kaže, povrh znanja, on omogućuje i upoznavanje s ljudima koji stoje iza procesa pripreme same izložbe.
“Prvi put imam direktan uvid u profesionalni pristup organiziranju izložbe te se mogu samo nadati da ću s voditeljicom Galerije Ksenijom Baronicom i kustosicom Sarom Mikelić imati prilike surađivati i u budućnosti”, zaključio je slikar, čija je izložba otvorena do 28. ožujka.