Umjetnik Silvio Vujičić ovog tjedna otvara jednu vrlo zanimljivu izložbu u Francuskom paviljonu
U pripremi su prikupljani biljni i organski uzorci koji su laboratorijski obrađeni
Umjetnik Silvio Vujičić zagrebačkoj će publici predstaviti svoj najnoviji projekt koju opisuje kao više-osjetilnu instalaciju. Naziva Everything I like is either illegal, immoral or doesn’t yet exist ova izložba bit će smještena u jednom od najizazovnijih umjetničkih prostora, Francuskom paviljonu. Otvorenje je zakazano za ovaj petak, 23. listopada u 20 sati.
Rad na izložbi Vujičić je započeo prije dvije godine, a ono je uključivalo intenzivno prikupljanje biljnih i organskih uzoraka te višestruku i dugotrajnu laboratorijsku obradu. Kristali, otrovi, psiho-aktivni stimulansi, parfemi i boje, mediji su koje Vujičić koristi, a ovim će radom objediniti svoja petogodišnja istraživanja. Instalacija je napravljena isključivo za Francuski paviljon koji i je kustoski zamišljen kao mjesto istraživanja u kojem autori reagiraju na izazove prostora.
Ulazi u dijalog s Hyeronimusom Boschom
Radovi za paviljon na određeni način zatvaraju pojedine priče kojima se umjetnik posljednjih godina bavi, ali i tvore jedan novi i zatvoreni svijet koji nosi svoju zasebnu i vrlo slojevitu priču. Slojevita je u svojem promišljanju, pripremi, metodologiji rada, povijesnim i suvremenim referencama, ali i finalnom produktu za koji nisu dostatne jednostavne i poprilično jednoznačne riječi kao što su: izložba, instalacija ili performans.
Kao i u nekim prijašnjim radovima, i ovdje umjetnik ulazi u dijalog s jednim od ključnih radova u povijesti umjetnosti, zahtjevnim radom flamanskog majstora Hyeronimusa Boscha poznatog pod imenom Vrt zemaljskih naslada koji je nastao oko 1500. godine.
Sustav koji funkcionira na više razina
Silvio Vujičić prisvaja pojedine elemente, no u njihovu slaganju u novu cjelinu unutar Francuskog paviljona apsolutno je sigurno da ne postoji moralna i didaktička želja autora. On ih izdvaja i, kroz sebi svojstvene metode rada, pretvara u nove.
Njihovo značenje i simbolika transformirana je i dekodirana u potpuno novi kod i sustav, ali njegovo čitanje ovisi o znanju i polazišnoj točki gledatelja. I dok Bosch u svojem radu želi udovoljiti učenom naručitelju te brojnim detaljima pokušava pridobiti pozornost, moguće i educirati gledatelja, Vujičića u njegovom radu to nimalo ne interesira. Njegov sustav funkcionira na više razina, a o promatraču ovisi koliko njih će prepoznati.