Otvoren je muzej u kojem možete plaziti po umjetnosti. I to doslovno
Muzej je stvoren s namjerom da lovce na selfije dovede do ekstaze
Prije nego što sam se zaposlio kao novinar u rubrici Kulture radio sam u Muzeju za umjetnost i obrt. Ništa veliko, a još manje bitno, da se razumijemo, ali svakodnevno sam se susretao s ljudima koji su sumanuto ignorirali sve znakove zabrane fotografiranja. Nerijetko sam bio prisiljen moliti ih, i po nekoliko puta, da svoju prokletu opsesiju okidanja selfija pred svime što postoji svedu u granice prihvatljivog – slikati se u muzejskom veceju je okej, fotodokumentirati trenutke neprikladne bliskosti s eksponatima iz vremena gotike nije nimalo okej.
Ali, imam dobru vijest za sve vas koji naprosto ne možete odoljeti nagonu da zabilježite svaki trenutak svojeg kulturnog uzdizanja samo kako biste svojim prijateljima na facebooku dokazali da ste kulturni. U Manili je upravo otvoren muzej namijenjen svim opsesivno kompluzivnim okidačima suvremenih inačica autoportreta. Izradili su replike svih onih najomiljenijih komada povijesti umjetnosti razasutih po svjetskim muzejima da bi svojim posjetiteljima omogućili aktivnost zabranjenu u većini institucija koje svoje originale ljubomorno čuvaju od krađe njihove aure, kako bi to Benjamin rekao.
Art in Island je muzej koji je stvoren s eksplicitnom namjerom da lovcima na selfije približi slike koje se može dotaknuti, ali otišli su i korak dalje u cijeloj toj priči približavanja umjetnosti krajnjem korisniku. Imajući na umu da postoje ljudi koji bi voljeli i mnogo više oni su im baš to i omogućili – u određena se djela može naprosto ući kako bi se što više skratilo vrijeme potrage za idealnim kadrom. Ovaj je muzej pun 3D reprodukcija koje postoje samo kako bi posjetiteljima omogućili najluđe vratolomije kad su selfie poze u pitanju.
Što se i gdje u svijetu smije kad su selfiji u pitanju?
Tradicionalne muzejske institucije imaju vrlo različite pristupe u odnosu na narcističku potrebu za reprezentacijom. Madridski Prado tako je primjerice zabranio bilo koji oblik fotografiranja u muzeju. Pronađe li se netko tko je previdio zabranu fotografiranja i izvuče svoj svoj mobitel, tablet ili nešto drugo namijenjeno fotografiranju, na njega će se baciti cijela horda zaštitara. Ista je situacija u minhenškom Muzeju Brandhorst. Ta je institucija uvela ovu zabranu 2009. godine nakon što su nepažljivi fotografi uništili jednu od izloženih skulptura.
Musée d’Orsay u Parizu jedna je od rijetkih institucija koja na ovu raširenu praksu gleda blagonaklono. Za razliku od njujorškog Museum of Modern Art ili berlinske Nacionalne galerije koje svojim posjetiteljima već prilikom ulaska oduzimaju različite naprave namijenjene reprodukciji izložaka, Orsay dopušta uporabu selfiestickova.
Selfie muzej u Manili
Većina bi svjetskih muzeja najradije zabranila pristup svemu osim ljudi u svoje svete odaje (a gdjekoji muzej bi čak i njima ograničio pristup). To je općepoznata stvar. Osim što najnoviji filipinski muzej predstavlja kuriozitet unutar muzejske scene, on ponosno nosi i znak upozorenja za sve konvencionalne ustanove takvog tipa. Zabrani li se modernom turistu da u umjetnosti uživa upravo onako kako on to smatra prikladnim, lako je moguće da će izniknuti masa mjesta koja oslobađaju posjetitelje svih inhibicija, ali i doticaja s pravom umjetnošću.
Marketinški potencijal poteza koji je povukao selfie muzej u Manili u međuvremenu je prepoznat i na globalnoj razini. Nova pinakoteka u Münchenu trenutačno izlaže postav čiji je jedini cilj propitkivanje upravo ove problematike, a nešto slično planira se i u londonskoj National Portrait Gallery.
Najvažnija stvar na koju na ovom mjestu treba ukazati je činjenica da nikad prije nije postojalo vrijeme u kojem bi se više ljudi naguravalo po muzejima. Koliko se god pojedini od nas živcirali zbog faktora smetnje koji novo vrijeme u izložbene prostore neminovno donosi sa sobom naprosto treba priznati da je kultura selfija samo oblik demokratizacije kulture generalno. Smisao umjetnosti je da bude dostupna svima, ili barem što većem broju ljudi. Možda je bolje da svatko u njoj uživa na vlastiti način, nego da se ljude tjera iz prave umjetnosti u zagrljaj umjetnosti kopije.