Počinje Festival svjetskog kazališta, a mi smo pričali s direktoricom
Dubravka Vrgoč o hitovima na 13. izdanju popularnog festivala
Festival svjetskog kazališta ove godine ulazi u svoju 13. sezonu. Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan, umjetnički ravnatelji i selektori, odabrali su četiri predstave koje će se u razdoblju od 15. do 27. rujna izvoditi na tri zagrebačke pozornice. Festival će otvoriti Pluća redateljice Katie Mitchell.
“Nažalost, ovu ćemo predstavu prikazati u samo jednom terminu jer naše produkcijske mogućnosti nisu bile dovoljne da pokriju više”, komentirala nam je Dubravka Vrgoč sredinom prošlog tjedna. Katie Mitchell već je gostovala na FSK nekoliko puta. Pamti se, primjerice, njezina Gospođica Julija iz 2012. godine. Čini se, pritom, da je njemačko govorno područje poludjelo za njezinim redateljskim kazalištem koje bazira na metodi Stanislavskog.
Među najutjecajnijim kulturnim događanjima
Posljednjih je nekoliko godina svoja čitanja postavljala na svakoj važnijoj pozornici u Njemačkoj i Austriji. Nakon Pluća, zagrebačka će publika dva dana u HNK-u gledati neobično čitanje biblijske priče o Mojsiju koju će gledateljima kroz predstavu Go down, Moses ponuditi talijanski redatelj Romeo Castellucci. Castellucci inače vodi trupu koja slovi kao radikalno moderna. Trilogija koju je inscenirao na festivalu u Arlesu neki su mediji proglašavali jednom od najutjecajnijih kulturnih evenata desetljeća. Sljedeća dva dana u ZKM-u će igrati jedna vrlo neuobičajena belgijska inscenacija Čehovljevog Višnjika.
Gospođa Vrgoč usporedila je koncepciju ove predstave s Jelčićevim Galebom s kojim je pred nekoliko sezona u ZKM-u postigao priličan uspjeh. Zato ništa manje ne očekuje ni od belgijskog čitanja Čehova. Kazalište STAN se od svojih samih početaka koncentrira na glumačko kazalište i pod svaku cijenu izbjegava kazališnu dogmatičnost, a u posljednje je vrijeme njihov kazališni izričaj sve prepoznatljiviji u Francuskoj. Festival će 27. rujna na Sceni Travno zatvoriti autorski projekt estonskog redateljskog dvojca Ene-Liis Semper i Tiit Ojasoo.
Radikalno smanjena sredstva
Radi se o vjerojatno najsuvremenijem komadu, barem od ovih ponuđenih, kroz koji autori propituju međuodnos slike i čovjeka u postmodernom društvu. Estonska grupa NO99 funkcionira vrlo slično STAN-u, uz bitnu razliku da je njihova umjetnost mnogo avangardnije prirode, a filozofija koju ovo kazalište njeguje tendira Gesamtkunstwerk konceptu.
U kulturnim se krugovima mjesecima špekuliralo o tome hoće li se Festival svjetskog kazališta ove godine uopće održati. Problem je, naravno, bio financijske prirode. “Ove godine nam je izbor predstava bio sužen zbog financija”, rekla je Vrgoč. Po medijima se razvlačila trakavica o tome hoće li i koliko će novaca ovaj festival od koga dobiti. I onda je odjednom nastupio muk, sve do trenutka u kojem je, nekidan, na webu osvanuo program za 13. izdanje FSK.
“Ovogodišnji budžet nam je i više nego dvostruko manji od lanjskog”, kaže Vrgoč. Prošle su godine raspolagali s oko 2 milijuna kuna dok ove nemaju niti cijeli milijun. “Pitate se koliko točno iznosi to ‘niti cijeli milijun’? 845 tisuća kuna. Ministarstvo nam je dalo 400 tisuća, Grad je sudjelovao s 345 tisuća, a Turistička zajednica grada Zagreba nam je putem javnog natječaja dodijelila sredstva u iznosu od 100 tisuća kuna”, odgovorila je gospođa Vrgoč.
Suradnja s berlinskim kazalištem
Dugogodišnja suradnja s renomiranim europskim kazalištima kao što je Schaubühne, jedno od najvažnijih berlinskih kazališta, s godinama je preraslo u zanimljivo kulturno prijateljstvo zahvaljujući kojem su se Festivalu svjetskog kazališta otvorila mnoga vrata. “Kroz sve ove godine ušli smo u prijateljski odnos s njemačkim kazalištem Schaubühne. Zahvaljujući tom prijateljstvu uspjevamo i sniziti honorare koje traže.
No, Festival je u međuvremenu stekao ugled značajne kazališne institucije i izvan naših granica pa mnogi misle da je itekako važno gostovati u Zagrebu”, zaključila je intendantica. “Ono na što se Ivica i ja oslanjamo prilikom izbora naslova su kritike i reakcije publike, a nerijetko se konzultiramo i s ljudima iz kazališta”, krenula mi je odgovarati gospođa Vrgoč na pitanje prema kojim kriterijima biraju komade.
Kazališna kuća koju su dugo priželjkivali
“Gledamo predstave iz perspektive naše publike jer smatramo izrazito važnim prepoznati ukus i očekivanja publike”, nastavila je. “Volim vjerovati da smo kroz dosadašnji rad stvorili svoju već tradicionalnu publiku i izrazito nam je važno da njih ne iznevjerimo. Naš osobni ukus prilikom izbora nije toliko važan koliko je važno publici ponuditi kvalitetne novitete s europske kazališne scene.”
Intendantica zagrebačke nacionalne kuće rekla je da su se ove godine “koncentrirali na predstave koje su prošle sezone bile iznimno zanimljive u europskom kazališnom kontekstu, po kazališnom jeziku koji koriste, ali i po formi nude određene iskorake”.
Novo čitanje Čehova
“Predstave koje ćemo prikazati ove godine pogledala sam većinom kad sam bila na službenim putovanjima”, priča Vrgoč. “Kod Mitchell mi je bilo zanimljivo to što nudi jednu potpuno drugačiju perspektivu od one koju smo upoznali kroz Gospođicu Juliju kad je s njom pred tri godine gostovala u Zagrebu”, komentira. Castellucci, nastavlja, propituje bazična pitanja onako kako bismo to vjerojatno najprije pronašli u Božanskoj komediji, a Višnjik nudi jedno sasvim novo čitanje Čehova.
“Estonsku sam predstavu pogledala na festivalu u Avignonu i odmah se u nju zaljubila. Već smo dugo htjeli sa kazalište NO99 dođe u Hrvatsku, a sad nam je to konačno uspjelo”, rekla je na kraju razgovora.