Večeras se otvaraju Dubrovačke ljetne igre i opet, bojim se, nema prostora za velika uzbuđenja

Festival je i ove godine zamišljen po poznatoj matrici

ZADNJA IZMJENA: srp 10, 2017
Foto: Leksikon Marina Držića

Kad se danas podigne festivalska zastava na Orlandov stup bit će to kulminacija svečanog otvorenja 68. Dubrovačkih ljetnih igara, koje ove godine po prvi puta zajedno potpisuju HRT-ov redatelj Ivan Miladinov i jedan od najboljih hrvatskih koreografa Igor Barberić, rađen prema scenariju intendanta Mladena Tarbuka (koji će i dirigirati orkestrom) i Ivane Lovrić Jović. “Neka uđu glumci” famozni je poziv dramskim umjetnicima ispred crkve sv. Vlaha, pa će tako u kostimima Doris Kristić prodefilirati, između ostalih, Boris Svrtan, Ozren Grabarić, Zijad Gračić, Maro Martinović, mladi Nikola Baće i drugi, no, čini se ne i iščekivane zvijezde ansambla Glembajevih.

Time će započeti najdugovječniji i najkontroverzniji hrvatski kazališni festival, čije nijedno izdanje ne može proći bez lomljenja kopalja oko tog što i kakav festival jest, a kakav bi, zapravo, trebao biti. No, matrica je manje, više ista, sve je predvidljivo i manje, više dosadnjikavo. Zna se kako festival počinje, opet će se aktualna politička elita naslikavati na tribinama u izravnom prijenosu HRT-a i častiti na domjenku, iako da među njima provedete anketu da nabroje tri predstave iz povijesti Igara, ili tri glumca koji su najčešće igrali na Igrama, rezultat bi bio više no porazan.

Tradicionalno, bez senzacija i uzbuđenja

Zna se kako Igre traje do 25. kolovoza, kad završavaju podjelom Orlanda, oko čijih laureata, kao po nesuđenom pravilu, uvijek ima više nezadovoljnika i zna se da će u međuvremenu svih 47 dana programa na raznim ambijentalnim lokacijama biti nakrcano koncertima, dramskim izvedbama, pokojim gostovanjima, s obveznim začinom: malo baleta, malo domaćeg filma, malo izložbi, malo nacionalnog folklora, malo književnih diskusija i to je to. Ni ove godine nema senzacija, nema velikih uzbuđenja, nema ekskluzivnih gostiju, ponovno se radi decenijama ista greška, da se dramske premijere započinju probati u Zagrebu, da bi se ansambl preselio u “grod”, odigralo par izvedbi i to je to. Doviđenja dogodine.

Prošli festival pamtio se po gostovanju opernog megastara Josea Cure, koji je bio glavna zvijezda lanjskog otvaranja. Ove godine ga nema, iako se planiralo da ovoga ljeta postavi jednu od vlastitih opernih produkcija. Novci cure potocima, no za ovakav umjetnički doživljaj očito se nije pronašao. Velika šteta. U glazbenom programu, koji je ponovno puno jači od dramskoga, zasigurno stoga što je ravnatelj festivala Mladen Tarbuk iz glazbenog, a ne dramskog miljea, prva izvedba bit će famozna Orffova kantata Carmina Burana.

Mnogo koncerata klasične glazbe

Bit će to izvedba u spomen prerano otišlog dirigenta Vjekoslava Šuteja, pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera, u izvedbi Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Zagrebačke filharmonije, akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, te soprana Nicole Proksche, kontratenora Owena Willetsa i beogradskog baritona Nikole Mijailovića. Mlada ruska pijanistička zvijezda Dmitri Šiškin održati će koncert u Atriju Kneževa dvora svirajući Skrjabina, Chopina, Prokofjeva, Tanejeva i Rahmanjinova. Kad god se vrati u Dubrovnik violinist Stefan Milenković izaziva veliki interes, sada u društvu Rohana de Silve, pijanista rodom sa Šri Lanke.

Trio 1887 (violinist Sho Akamatsu, čelist Branimir Pustički i pijanistica Petra Gilming), zajedno s klarinetistom Domagojem Pavlovićem pripremili su program Beethovena, Šoštakovića i Messiaena. Potom renomirani violist Aleksandar Milošev i pijanist Lovro Pogorelić izvode program Sonata Šoštakoviča i Francka. Ludwigove pjesme naziv je programa posvećenog Beethovenu, s kojim dolazi ansambl Umberto Giordano, dok će glumac Gampiero Mancini u ulozi Beethovenova nećaka interpretirati storiju o skladateljevu životu.

Mladi češki pijanist s američkom reputacijom Lukaš Vondraček dolazi u Atrij Kneževa dvora s češkim programom Novaka, Janačeka i Smetane, dok će u drugom dijelu preludirati Chopina i Brahmsa. Ljubitelji barokne glazbe zasigurno će uživati u bogatom programu Hrvatskog baroknog ansambla, predvođenog violinisticom i umjetničkom ravnateljicom Laurom Vadjon. Središnji događaj glazbena programa biti će praizvedba Handelove opere Orlando, u jedinstvenom klaustru Benediktinskog samostana na Lokrumu, u režiji i scenografiji kazališnog i filmskog mađarskog redatelja Janosa Szikore.

Simfonijski orkestar HRT-a za kulminaciju Igara

Zanimljiv spoj Hrvatskog baroknog ansambla, plesnog studija Lazareti i solista Owena Willetsa, Ivane Lazar, Renate Pokupić, Marije Kuhar Šoša i Davida Oštreka obećava jedinstveni glazbeno-scenski događaj. Zanimljiv je spoj čelistice Monike Leskovar i gitariste Petrita Cekua koji su pripremili jedinstven program Corellija, Schuberta, Grandosa, de Falle i Srđana Dedića. Dubrovački simfonijski orkestar imat će dva programa, prvi pod ravnanjem Richarda Rosenberga, potpomognut flautisticom Tamarom Coha Mandić i harfisticom Dianom Grubišić Ćiković, a drugi s dirigentom Francescom di Maurom i saksofonistom Nikolom Fabijanićem privući će mnoge u Knežev dvor.

Četiri gitare, pijanist Goran Filipec, gitarist Srđan Bulat, Filip Merčep i Nicols Sinković, (koji su osmislili autorski projekt Dijalog, kojim spajaju udaraljke i elektroničku glazbu), srpski ansambl Synergia 6, ansambl Dialogos (Katarina Livljanić i Danijel Detoni), čine kompresariju likova s dubrovačke glazbene pozornice, dok će kulminacija Igara biti završni koncert Simfonijskog orkestra HRT-a, s dirigentom Albertom Veronesijem, violinistom Alekseyem Semenenkom i glazbenim dobitnikom nagrade Orlando.

Recitali, i nešto malo plesnog programa

Iskorak iz klasičnog programa biti će recitali: Stare ljubavi, na kojemu će Tereza pjevati hrvatske pjesnike, zadivljujućeg interpreta sevdaha Bože Vreće i jazz vokalistice Zare McFarlane, za koju kritičari konstatiraju kako je glasovna kombinacija Nine Simone i Roberte Flack. Baletni program čine gostovanje Baleta zagrebačkog HNK-a s Labuđim jezerom Vladimira Malakhova u parku Gradac, te Aristofanove Ptice BITEF Teatra , u režiji i koreografiji Edwarda Cluga. Šteta je samo što su ta dva iznimna plesna gostovanja utrpana na sam početak igara, 14. i 18. srpnja.

Nakon toga, fanovi plesne umjetnosti u Dubrovniku ostaju zakinuti. Za ljubitelje književnosti Darko Lukić predstaviti će knjigu Uvod u primjenjeno kazalište, Don Stanko Lasić Župnikove zapise i sjećanja, Darko Glamuzina zbirku poezije Everest, koju će interpretirati Ranko Zidarić i Anja Đurinović, Ivica Kunčević Redateljske bilješke, dok je Mani Gotovac u atriju palače Sponza osmislila program posvećen hit spisateljici Eleni Ferrante Genijalna prijateljica, a u istom prostoru urednik Zoran Mihajlović predstavit će monografiju HRT-a o 40 godina nagrade Orlando.

Najslabiji je filmski program

Likovni doprinos Igrama dat će tri izložbe: povodom 50. obljetnice smrti slikara Antuna Masle bit će upriličena izložba Riječi boje i boja riječi – ljuske vida i privida u istoj oniričkoj bajci, neumorna veteranka Jagoda Buić predstaviti će skulpture, slike i crteže pod zajedničkim nazivnikom Scherzo s otpada, a slovenski fotograf Aljoša Rebolj Isklesano vrijeme, posvećen opusu Tomaža Pandura. Najslabiji je filmski program, koji donosi dva filma s Pule: dobitnika Velike zlatne arene i nagradu publike Zlatna vrata Pule – što već tradicionalno ne garantira da su to i najbolji filmovi.

S druge strane, posve je nejasno što na Igrama rade projekcije britanskog krimića Nož u našim leđima, francuske drame Preblizu suncu i belgijske komedijice Kralj Belgijanaca, filmova koji nisu relevantni ni po čemu, niti su bili na ijednom od prestižnijih festivala. I koncepciju filmskog programa Igara trebalo bi temeljito promijeniti, ili je ukinuti. Čini mi se kako ni s dramskim programom Igre nikako da pronađu magičnu formulu uspjeha. Hvalevrijedno je gostovanje dviju najboljih zagrebačkih predstava: Torbičinog Hinkemanna i Buljanove Tri zime, no to nije dovoljno.

Mnogo repriza, nekoliko upitnih premijera

Reprizno će se opet vidjeti naslovi: Kafetarija Brešana, Othello Boban, Grad sjena Mojaša i Skup Kunčevića, iako nijedna od tih predstava nije opravdala očekivanja i uložena sredstva. Dvije dramske premijere opet su poprilično upitne. Kao da su pretplaćeni, neki redatelji baš svake godine moraju imati premijeru na Igrama. Zašto je nakon lanjskog Othella, Ivica Boban opet pozvana da radi, kraj desetine drugih redatelja koji bi mogli ponuditi drugu energiju i neku novu estetiku? Već unaprijed sam skeptičan oko naslova Viktorija od neprijatelja Marina Držića, koji je adaptirao Hrvoje Ivanković, s festivalskim dramskim ansamblom, u kojemu su i Ozren Grabarić i Doris Šarić Kukuljica.

Naravno da najviše pozornosti izaziva premijera Glembajevih, sa svega pet izvedbi, od 6. do 10. kolovoza, koju u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik postavlja Zlatko Sviben. Glavnu ulogu Leonea trebao je igrati sjajan Živko Anočić, no kako on postaje sve traženijim filmskim glumcem, umjesto mučenja s Svibenom odabrao je tri filma tijekom ljeta u kojima ima glavne uloge: dva kratka i novi s Antonijem Nuićem, kojeg upravo snima.

Zamijenio ga je Mijo Jurišić, kojem je ovo velika kazališna prilika, tim više što iza sebe ima više filmskih i televizijskih uloga (bio je odličan u Matanićevim Novinama), a partneri su mu beogradski veteran Predrag Ejdus, Gavelline dive Anja Šovagović Despot i Bojana Gregorić, te Damir Lončar, Mladen Vujčić, Vladimir Posavec Tušek (vrlo zanimljiv, još uvijek nedovoljno poznat beogradski glumac sa zagrebačkom adresom) te Amar Bukvić. Ono što posebno intrigira su songovi Zlatka Tanodija i koreografija Staše Zurovca. Bit će to još jedno novo čitanje Krležina klasika, na kojemu se svako malo netko posklizne, ili briljira, kao što je to slučaj s Leom Mujićem koji je s baletnim Glembajevima u HNK-u napravio kazališni događaj protekle sezone.

Festivalu je potreban temeljit makeover

U metropoli juga u koji većina ozbiljno bogatih turista više ne želi ni sletjeti ni doploviti, u kojemu se više ne može ni hodati, koji je 24 sata pretrpan obezglavljenim turistima s cruisera, u kojemu temperatura tijekom dana doseže na suncu, na užarenom kamenu i zidinama 45 do 50 stupnjeva, u kojemu folk glazba trešti iz svakog kafića, kluba ili terase, pa su oznojeni umjetnici i glumci u dodatnoj muci kako se s time nositi, u kojemu je najam apartmana, stanova, kuća, kao i cijena hotelskog smještaja tijekom sezone prešao svaku mjeru dobrog ukusa i pristojnosti, čini se kako ovakav festival postoji i dalje, samo da bi se održala tradicija.

Dubrovačke ljetne igre zahtjevaju temeljiti makeover, s nekim novim ljudima na čelu, s novim konceptom, koji bi bio najbliži Avignonu, s nekim novim, svježim energijama i estetikama, a damama i gospodi koja već decenijama ne daju pristup nikome s strane, trebalo bi zahvaliti i upisati ih u registar umjetnika koji su dali vječni obol ovoj manifestaciji. Bez toga, ništa novog, kvalitetnog i uzbudljivog u najdugovječnijem festivalu najljepšeg, ali po mentalitetu i možda najtežeg “groda” na svijetu, neće se desiti.

Boris Homovec
Telegram autor
120 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program